Muhamed Hevaji Uskjufi
| Muhamed Hevaji Uskjufi | |
|---|---|
| Rođenje | 1601./1602. |
| Smrt | 1651. |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Muhamed Hevaji Uskjufi, Muhamed Hevaji Uskufi, Muhamed Uskufi Hevaija, Hevaji Uskufi Bosnevi, Hevajija Uskufija, Hevāji Uskūfī, Hevayi, Hawā’i, Uskifi, Üsküfi Bosnevija, Üskūfī; Mahammad, Mehmed (Dobrnja kraj Donje Tuzle, 1601./1602. – ?, nakon 1651.), bošnjački pjesnik i leksikograf.[1][2][3]
Malo se zna o njemu. Ime mu nije izvjesno, jer suglasnici njegova imena Mhmd nisu vokalizirani, pa mogu biti i Muhamed i Mehmed. Hevaji mu je pjesničko ime, a Uskufi nadimak. Potječe iz bosanske begovske obitelji iz okolice Tuzle u tadašnjem Zvorničkom sandžaku, koji naziva svojim zavičajem, a sebe Bošnjakom (Bosnevi). Pretpostavlja se zbog stila pisanja da je bio vrlo učen. Po nadimku koje aludira na janjičarske časnike smatra se da je boravio u Carigradu, jer sultana Murata IV. naziva svojim velikim zaštitnikom i dobro je znao dvorske prilike. Alija Nametak smatra da je bio kadija u Zvorničkom sandžaku.[4]
Tekstovi pisani su ikavicom, a jekavske ili ekavske riječi rijetke su i gotovo sigurno su posljedica rada prepisivača. I. Smailović smatra da je Hevaijina ikavica više zbog njegova obiteljskog ikavskog podrijetla, nego činjenice da se tada ikavicom govorilo u okolici Tuzle. U pjesmama gotovo nema turcizama. Jezik si naziva bosanskim (bosança), a sebe Bosancem ili Bošnjakom (Bosnevi).[4]
Autor stihovana prvog tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine Potur Šahidije (Makbūl-i ‘Ārif)[5] pisanog arabicom, pisanog bez pravopisnih uzusa.[6] Uzor prema kojem je sastavio bio je perzijsko-turski rječnik Mevlevija Ibrahima Šahidija (1470. – 1550.).[4] Osnova rječnika bio je govor seljaka njegova kraja potur.[1] Hevaijin tursko-bosanski rječnik pronašao je i objavio njemački znanstvenik i diplomat Otto Blau.[7] Alija Nametak ga je predstavio 1968. u Građi za povijest književnosti hrvatske 1968. godine.[4]
Uz rječnik, Hevaija je napisao religijsko-etički spis Tabsirat al-ārifīn te pjesme ilahije i kaside. Ističu se Molimo se tebi Bože, Bože jedini, ti nas ne kinji, Višnjem Bogu koji sve sazda, Poziv na viru gdje sunarodnjake kršćane poziva na prelazak na islam i Savjet ženama. Opus pjesama je mali, ali jedan je od najvećih pjesnika adžamijske književnosti iz Bosne.[1][4] Vlatko Pavletić uvrstio je Hevaijine Višnjemu Bogu sve koji sazda, Ja, kauri, vami velju (Poziv na viru) i A Boga vam sve žene (Savjet ženama) u antološku Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas.[2]
Prema Dervišu Korkutu Hevaji je umirovio se i živio u Zvorničkom sandžaku, vjerojatno u nekom selu koje se zvalo Crkvina. Izvjesno da je bio živ još 1651. godine.[4]
- I. A. Kaznačić: Bosnia, Hercegovina e Croazia-turca. Zara 1862, 32–33
- (Tristagodišnjica prvog tursko-hrvatskog rječnika (1631–1831): A. Nametak, Napredak, 6(1931) 9/10, str. 133–135.
- M. Hadžijahić: Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine. Sarajevo 1938., 4.
- D. M. Korkut: Makbûl-i ‘âryf (Potur-Šahidija) Üsküff Bosnevije. Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 54(1942) str. 371–408.
- M. Hadžijahić: Islamiziranje seljačtva Bosne. Spremnost, 3(1944.) 111/112, str. 9.
- S. Ježić: Hrvatska književnost od početaka do danas. Zagreb 1944., 123.
- A. Nametak: Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1968, 29, str. 231–380.
- K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.
- V. Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 150–155.
- ↑ a b c Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 441
- ↑ a b Vlatko Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1970., str. 150–155.
- ↑ Hevaji Uskufi, Muhamed, Hrvatska enciklopedija, pristupjeno 4. svibnja 2020.
- ↑ a b c d e f Hrvatski biografski leksikon Pejo Ćošković: Hevaji Uskufi, Muhamed, 2002., pristupljeno 30. ožujka 2017.
- ↑ Enciklopedija.hr adžamijska književnost, pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ Enciklopedija.hr arabica, pristupljeno 30. ožujka 2017.
- ↑ Enciklopedija.hr Blau, Otto, pristupljeno 30. ožujka 2017.