Micmac Indijanci
Micmac (Mi'kmaq [miːgmaɣ]; također i kao Míkmaq, Mi'gmaq, Micmac, MicMac)), pleme američkih Indijanaca porodice Algonquian naseljeno na velikom području kanadskih provincija Newfoundland, Nova Scotia, New Brunswick i Prince Edward Island, te na otoku Cape Breton Island. Micmaci su najsrodniji Abenakima a sastoje se od konfederiranih 'bandi' ili 'distrikata', čiji potomci danas žive na mnogim kanadskim rezervatima. Francuski misionari su prvi bijelci koji u ranom 17. stoljeću dolaze s Mikmakima u kontakt. Izvorna Micmac-populacija, prema Sultzmanu, procjenjuje se na do 30,000, ali im je broj oko 1630., ponajviše zbog raznih epidemija sveden na 4,000. U novije doba, pred ulazak u novo tisućljeće u Kanadi je registrirano oko 16,000 Mikmaka, no izgleda da populacija ovog naroda u Kanadi i SAD.-u iznosi oko 25,000 (Sultzman). Oko 2,000 Micmaca živi na području Bostona i nekoliko stotina u New Yorku.
Micamac ili Mi'kmaq, Míqmaq, Míkmaq, Mi'mkaq, Miiqmaq, Miikmaq Indijanci sami sebe nazivaju 'Lnu'k' ili 'L'nu'k' , u značenju "the people", dok dobro poznati naziv Micmac znači "my friends", i označava konfederaciju, odnosno konfederirani distrikte ili bande. Ostali nazivi koji su im kroz povijest davani od susjeda su Cape Sable Indijanci, 'Matueswiskitchinuuk' , naziv Maliseet Indijanaca koji znači "Porcupine Indians" ili dikobrazovi Indijanci, koji dolazi po običaju što su bodljike dikobraza koristili za ukrašavanje odjeće; Shonack, Indijanci Beothuk, "Bad Indians", naziv dolazi po tome što su bili u ratu; Souriquois; Francuzi; naziv je nepoznatog porijekla; i Tarrateen, Britanci; ime je isprva označavalo i Abenake. "Míkmaw" je pridjevski oblik množine za narod, Míkmaq.
- Epeggoitg (Epelwik), glavna banda s Prince Edward Islanda.
- Esgigiag (Eskikewa'kik), Nova Scotia, u okruzima Halifax i Guysborough.
- Gespegiag (Kespek), u okruzima Gloucester, Northumberland i Restigouche u New Brunswicku i poluotoku Gaspe u Quebecu.
- Gespogoitg (Kespukwitk), u Novoj Škotskoj u okruzima Annapolis, Digby, Quenns, Shelburne i Yarmouth.
- Onamagig (Wunama'kik), na Cape Breton Islandu.
- Segepenegatig (Sipekne'katik), u Novoj Škotskoj u okruzima Colchester, Hants, Lunenburg i Kings.
- Sigenitog (Siknikt), u okrugu Cumberland u Novoj Škotskoj, i okruzima Albert, Kent, Queens, Saint John i Westmoreland u New Brunswicku.
- Tagamgoog (Taqamkuk), južni Newfoudland.
- Antigonishe, kod sadašnjeg Antigonish, Nova Škotska
- Beaubassin, misija čija lokacija nije utvrđena.
- Boat Harbor, kod današnjeg, Pictou, Nova Škotska.
- Chignecto, Nova Škotska.
- Eskusone, Cape Breton Island.
- Indian Village, kod Lake Badger, okrug Fogo, Newfoundland.
- Isle of St. Johns, možda u Novoj Škotskoj.
- Kespoogwit, spominje se i kao selo na jugu ili istoku Nove Škotske. Drugo je ime bande Gespogoitg.
- Kigicapigiak, na rijeci Cascapediac, okrug Bonaventure, Quebec.
- Le Have, kod ušća rijeke Mercy, blizu Lunenberga, Nova Škotska.
- Maria, okrug Bonaventure, Quebec.
- Minas, Nova Škotska.
- Miramichi, desna obala rijeke Miramichi, na ušću.
- Nalkithoniash, možda Nova Škotska.
- Nipigiguit, ušće rijeke Nipisiguit, New Brunswick.
- Pictou, sjever Nove Škotske.
- Pohomoosh, možda Nova Škotska.
- Restigouche, sjeverna obala istoimene rijeke, okrug Bonaventure, Quebec.
- Richibucto, ušće rijeke Richibucto, okrug Kent, New Brunswick.
- Rocky Point, na Prince Edward Island.
- Shediac, kod Shediaca na istočnoj obali New Brunswicka.
- Shubenacadie, rijeka Shubenacadie, Nova Škotska.
- Tabogimkik, možda Nova Škotska.
Micmaci su pleme koje prvi spominje 1497. Giovanni Caboto, poznatiji kao John Cabot, ali prve kontakte s Europljanima izgleda da su ostvareni još oko 1000. godine dolaskom norveških Vikinga, a moguće čak i s baskijskim ribarima koji posjećuju Grand Banks prije dolaska Columba u Novi svijet. Kontakt Mikmaka i Europljana vjerojatni su i 1501. i kasnije kada na Grand Banks dolaze radi ribolova Baski, Španjolci, Irci, Britanci i Francuzi, oni se događaju vjerojatno svakog ljeta jer ovi ribari dolaze na obalu radi sušenja ribe i trgovine, uglavnom za krzno, na što su Micmaci bili spremni. U ranom 17. stoljeću oni su pokršteni od francuskih misionara, te postaju njihovi prijatelji, i neprijatelji Engleza. S Englezima nijedan Micmac nije potpisao ugovor 1760. – 1761., a neke bande ostale su s njima u ratu sve do 1799. Za vrijeme Američke revolucije naklonjeni su Amerikancima. Ranih 1800.-tih potpisuju ugovore po kojima su za njih utemeljeni rezervati u kanadskim primorskim provincijama.
Micmac Indijanci eksperti su u kanuizmu čija je ekonomija počivala na lovu i ribolovu, ali im se kultura pod utjecajem pristiglih bijelaca radikalno promijenila. Za razliku od njima srodnih Abenaki Indijanaca s juga, kod Micmaca nije bilo agrikulture, čiji je glavni uzrok njihov sjeverniji položaj, geografsko-klimatski nepogodan uzgoju kulturnog bilja.
Oni su svakako najpoznatiji po svojim kanuima, konstruiranim od brezove kore. Kora breze koristila se i za druge potrebe, a to su prvenstveno wigwami, kojih je bilo dva tipa. Jedan tip bio je manji, oblika stošca koji je mogao primiti 10-12 ljudi. To je zimski wigwam. Ljetni wigwam bio je veći, pravokutan, i u njega se moglo smjestiti 10-24 osobe.
Micmaci su polusjedilački narod koji su se rutinski ljeti pokretali između svojih ljetnih sela i u unutrašnjost prema svojim zimskim lovačkim kampovima. Javor, dobro poznat Algonquianima istočnih šuma sakupljali su tijekom proljeća. Lov je počinjao u jesen a hvatali su američkog losa i jelena. Po zimi su se kretali pomoću krplji i služili se saonicama i tobogganima. Riječ toboggan, upravo je iz njihovog jezika a izvorno glasi taba'gan.
Svoje funeralije su pripremali prije smrti umirućeg, napuštajući smrtno bolesne i ranjene da otpjevaju svoju pjesmu smrti, kada ga njegovi suplemenici više ne mogu čuti. Ovaj običaj nije usamljen i poznat je i među sjevernijim Eskimima, koji također žive u teškim klimatskim uvjetima. Kao simbol tuge za onim koji će ih napustiti Micmaci su ubijali pse.
- W. D. & R. S. Wallis, The Micmac Indians of Eastern Canada (1955).
