Adni Mahmud-paša Anđelović
| Dodaj infookvir "vojna osoba". (Primjeri uporabe predloška) |
Adni Mahmud-paša Anđelović (isto i Mahmud paša Hrvat)[1] (tur. Veli Mahmud Paşa Novo Brdo, 1420. – 18. kolovoza 1474. ↓1) Uz ime mu je dodan počasni naziv Veli (svetac) koji se daje samo velikim šehovima.[2] Bio je veliki vezir osmanskog carstva u dva navrata, od 1456. do 1466. te od 1472. do 1474. Pisao je poeziju na osmanskom turskom jeziku te perzijskome.
Podrijetlom tesalski Grk, iz poznate obitelji Angelos.[3] Prema nekim teorijama na osnovu nadimka "Hrvat" hrvatskoga podrijetla. Nju podupiru autor Barnette Miller (1941.) u knjizi The Palace school of Muhammad the Conqueror i Safvet-beg Bašagić (1931.) u Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci.[1][4] Nosio je i druge nadimke poput Abogović, Opuković i Bosanac, te pjesnički pseudonim Adni.[5] U ranom djetinjstvu odveden je na osmanski dvor, gdje se obrazovao zajedno s princom Mehmedom. Ovaj ga je veoma volio i cijenio, radi čega ga je uzeo u svoju pratnju. Brzo je napredovao, te dobio položaj vezira. Kao veliki vezir sudjelovao je s Mehmedom II, tada već sultanom, u osvajačkim pohodima na Srbiju i Bosnu, pri čemu je zaslužan za zarobljavanje bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Ključu i njegovo dovođenje u Jajce, gdje je pogubljen.
Sagradio je džamije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu.[2] Nakon Mehmedove naprasne smrti, radi dvorskih spletki bio je zatočen te je po jednoj vijesti počinio samoubojstvo a po drugim vijestima bio je pogubljen.[1] Pokopan je kod svoje džamije u posebnome turbetu.[1]
Adnija bio je istaknuti državnik, vojskovođa i mislilac. Uživao je veliki ugled pa je velik broj pjesnika poslije njegove smrti napisao kronograme pune hvale. Ostavio je potpun divan na turskom jeziku i raspravu „Kibla“. I danas u Istanbulu traju neki od vakufa (zadužbina), koje je za života utemeljio ovaj pjesnik.
- »(...) G. 877. (1472) opet bude imenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bješe preotela mah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevića Mustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultana kao začetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi kule prema jednoj vijesti sam je učinio samoubojstvo prerezavši žile na lijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od ruke dželata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). (...)«[1]
- ↑ a b c d e Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 40.
- ↑ a b Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Matica hrvatska, Zagreb, 1931., str. 41.
- ↑ Stavrides, Théoharis. The Sultan of vezirs: the life and times of the Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic (1453–1474). Brill, 2001. ISBN 978-90-04-12106-5
- ↑ Barnette Miller, The Palace school of Muhammad the Conqueror, Harvard University Press, 1941., str. 7.:
...aslı Hırvattır ve buna katılan modern yabancı tarihçiler de bulunmaktadır - ↑ Angelović, Mahmud-paša - Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 29. rujna 2024.
- (boš.) Mahmud paša Abogović (Anđelković) Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2010. (Wayback Machine)
| Prethodnik: | Veliki vezir Osmanskog Carstva Adni Mahmud-paša Anđelović (1456. – 1466.), (1472. – 1474.) |
Nasljednik: |
| Ishak Paša (1469. – 1472.), (1481. – 1482.) |
Ahmed-paša Gedik (1474. – 1477.) |