Aurelijan
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Aurelijan (lat. Lucius Domitius Aurelianus [lu:'ki·us domi'ti·us aureli·a:'~]), rimski car (Mezija, 9. IX. 214 – Cenofurij, Tracija, 275).
Nakon smrti cara Klaudija II. (270.) legije su u Sirmiju proglasile Aurelijana carem. Pobijedivši Gote, prepustio im je Daciju, koja je od 107. bila rimska provincija. Uspješno ratovao protiv Vandala, koji su upali u Panoniju, i protiv germanskih Jutunga i Alemana, koji su ugrozili Italiju (271.). Da bi zaštitio Rim od napada tzv. barbara, započeo izgradnju čvrstih zidova oko grada (Aurelijanove zidine); ti zidovi, djelomično i danas sačuvani, učvršćeni kulama, bili su u završnoj fazi izgradnje dugački 19 km. Nove vojne uspjehe postigao je na Istoku, gdje je 273. srušio palmirsku državu, i na Zapadu pobijedivši 274. Tetrika, koji se u Galiji proglasio carem. Tim uspješnim ratovima učvrstio je Carstvo pa su ga prozvali obnoviteljem Carstva (restitutor Orbis). Aurelijana su ubili iduće godine vlastiti časnici tijekom priprema za rat protiv Perzijanaca.[1]
Aurelijan je u vojsci uspostavio čvrstu stegu (disciplinae militaris corrector), a Senatu oduzeo svaki utjecaj na državnu upravu. Osim gospodarskim i upravnim reformama, jedinstvo Carstva nastojao je učvrstiti i uvođenjem kulta nepobjedivoga boga Sunca (Sol invictus), a sebe je dao nazivati gospodinom i bogom (dominus et deus), što je općenito pomoglo afirmaciji monoteizma.[1] To je značilo da nestaje principat što ga je inaugurirao August, a uvodi se novi oblik vladavine, dominat, tj. apsolutna monarhija po uzoru na orijentalne monarhije.[2] Prvi je od rimskih careva počeo nositi istočnjačke vladarske insignije (dijadem).[1]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aurelijan |
