Sivi galeb
| Sivi galeb | |
|---|---|
 Odrasla ptica, Čile | |
.JPG) Mladi galeb, Algarrobo, V. regija Valparaíso, Čile | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Charadriiformes |
| Podred: | Lari |
| Porodica: | Laridae |
| Potporodica: | Larinae |
| Rod: | Leucophaeus |
| Vrsta: | L. modestus |
| Dvojno ime | |
| Leucophaeus modestus Tschudi, 1843 | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost L. modestus Gniježđenje
Bez gniježđenja | |
| Sinonimi | |
| Larus modestus | |
| Baze podataka | |
Sivi galeb, također poznat kao galeb garuma (latinski: Leucophaeus modestus) je galeb srednje veličine porijeklom iz Južne Amerike. Neobičan među galebovima, gnijezdi se u unutrašnjosti u izrazito suhoj pustinji Atacama u sjevernom Čileu, iako je prisutan kao ptica koja se ne razmnožava duž većeg dijela pacifičke obale Južne Amerike.
Jedinke oba spola sivih galebova su slične. Odrasle jedinke narastu do duljine od oko 45 cm i teže oko 360 to 400 g. Ljeti je glava bijela, a zimi smeđesiva. Tijelo i krila su sivi s leđnom površinom prilično tamnijom od trbušne. Letna pera su crna, a unutarnja primarna i sekundarna imaju bijele vrhove, vidljive u letu. Rep ima crnu traku s bijelim stražnjim rubom. Noge i kljun su crni, a šarenica smeđa.[2] Zov je sličan onom astečkog galeba (Leucophaeus atricilla).[3]
Sivi galeb se razmnožava u unutrašnjosti pustinje Atacama u sjevernom Čileu. Njegov negnijezdeći areal uključuje Kostariku, Kolumbiju, Ekvador, Peru i Čile, a zabilježen je na Falklandskim otocima, Južnoj Georgiji i Otočju Južni Sandwich. Može zalutati u Panamu.[1]
Dugi niz godina bila je misterija gdje se ova ptica razmnožava jer nisu bile identificirane obalne kolonije. Međutim, 1945. godine otkriveno je da se razmnožavala u pustinji Atacama u unutrašnjosti Čilea. Ovo vruće i sušno okruženje ima malo grabežljivaca i može biti relativno sigurno za galebove koji se razmnožavaju.[3] Mjesto odabrano za gnijezdo, ogrebotina u pijesku i često u blizini stijena, bezvodno je područje oko 35 to 100 km od obale.[4] Nakon što se jaja izlegu, roditelji ih naizmjence vraćaju na more kako bi svojim potomcima donijeli hranu i vodu.[4]
Vlažnost, brzina vjetra, temperatura zraka i površine variraju svakodnevno, a galeb mora koristiti različite termoregulacijske mehanizme kada se gnijezdi kako bi održao svoju tjelesnu temperaturu i temperaturu svojih jaja i pilića unutar prihvatljivih granica. U najtoplijem dijelu dana matična ptica stoji iznad gnijezda kako bi spriječila pregrijavanje jaja ili pilića. Njegov glavni grabežljivac je puran sup (Cathartes aura) i kada je ugrožen, roditelj koji inkubira ponekad privremeno napusti gnijezdo, a kada se to dogodi jaja moraju imati nepropusne ljuske kako bi se izbjegao gubitak previše vode isparavanjem. U stvari, utvrđeno je da je gubitak isparavanjem iz jaja otprilike jedna trećina onoga koji se javlja kod kalifornijskog galeba (Larus heermanni), još jedne vrste koja se gnijezdi u pustinji.
Tipično stanište sivog galeba su pješčane plaže i muljevite ravnice duž zapadnih obala Južne Amerike gdje svojim kljunom u sedimentu traži plijen beskralježnjaka,[3] osobito krtice. Također jede ribu i Nereididae, traži iznutrice i ponekad prati ribarske brodove.[1]
Sivi galeb ima ograničeno područje razmnožavanja u unutrašnjosti i ograničeno područje zimovanja duž obala Ekvadora, Perua i Čilea. Vjeruje se da je trend populacije silazni. Međutim, ukupan broj ptica je dovoljno velik da opravda navođenje sivog galeba kao "Najmanja zabrinutost" umjesto da ga uključimo u ugroženiju kategoriju.[1]
- ↑ a b c d BirdLife International. 2012. Larus modestus. IUCN Red List of Threatened Species. 2012. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
- ↑ Josep del Hoyo, Andrew Elliott, Jordi Sargatal (Eds.): Handbook of the Birds of the World. Volume 3: Hoatzin to Auks. Lynx Edicions 1996, ISBN 978-84-87334-20-7, p. 602
- ↑ a b c Leucophaeus modestus. Neotropical Birds Online. Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
- ↑ a b Guerra, Carlos G.; Aguilar, Roberto E.; Fitzpatrick, Lloyd C. 1988. Water Vapor Conductance in Gray Gulls (Larus modestus) Eggs: Adaptation to Desert Nesting. Colonial Waterbirds. 11 (1): 107–109. doi:10.2307/1521176. JSTOR 1521176
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Leucophaeus modestus |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Leucophaeus modestus |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Leucophaeus modestus |