Trofej Lestera Patricka
Trofej Lestera Patricka jedna je od neslužbenih nagrada NHL-a. Namijenjena je značajnim doprinositeljima hokejaškoj igri u SAD-u u bilo kojem svojstvu. Upravo zato što i drugo osoblje osim samih igrača može biti proglašeno dobitnicima (treneri, vršitelji dužnosti, sudci i medijski predstavnici), nagrada nema težinu poput službenih odlikovanja.
Lester Patrick bio je igrač, glavni direktor i trener njujorških „Rendžera”.
Dobitnike proglašava pomno odabran odbor. Jedini stalan član jest predsjednik lige, a svi ostali mijenjaju se jednom godišnje. Oni su: predstavnik guvernerâ NHL-a, predstavnik New York Rangersa, predstavnik Dvorane slavnih za kategoriju graditelja igre, predstavnik Dvorane slavnih za kategoriju igrača, član Američke dvorane slavnih, član Udruženja izvjestitelja o hokeju na ledu te član Profesionalnog udruženja pisaca u području hokeja na ledu.
Nagrada je prvi put dodijeljena u sezoni 1965./66.
Nakošeno ime znači da je osoba odlikovana postumno. „Više” označava veći broj funkcija odlikovane osobe, a „v. d.” vršitelja neke dužnosti u klubu.
Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti pa samim time i (svečana) dodjela nagrada.
- Lynn Patrick, dobitnik iz 1989., Lesterov je sin.
- Dick Patrick, dugogodišnji zaposlenik Washington Capitalsa i dobitnik nagrade iz 2012., Lesterov je unuk i Lynnov nećak.
- Šest parova očeva i sinova nagrađeno je Patrickovom nagradom: Charles i Weston Adams, Dan i John Kelly, James E. i James D. Norris, Lynn i Craig Patrick, Bud i David Poile te Arthur i Bill Writz.
- Cammi Granato jedina je žena kojoj je osobno uručena Patrickova nagrada. Osim nje, to je nakon osvajanja zlata u Naganu 1998. uspjelo i američkoj ženskoj reprezentaciji koje Granato bijaše članica.[1]
_con_LA.png){kind=small}
.PNG){kind=small}
.svg){kind=small}
