Bijeli zec

Bijeli zec
	Bijeli zec u ljetnom krznu
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Lagomorpha;
Porodica:	Leporidae;
Rod:	Lepus;
Vrsta:	L. (Lepus) timidus;
Dvojno ime
	Lepus (Lepus) timidus; Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost
	; Rasprostranjenost bijelog zeca
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Bijeli zec (lat. Lepus (Lepus) timidus), također poznat kao planinski zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.

Rasprostranjenost

Bijeli zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.^[1]^[2]

Opis

Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .^[3]^[4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .^[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.

Ponašanje

Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.^[4]

U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, bijeli i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.

Podvrste

Lepus (Lepus) timidus ainu Barrett-Hamilton, 1900
Lepus (Lepus) timidus begitschevi Koljuschev, 1936
Lepus (Lepus) timidus gichiganus J. Allen, 1903
Lepus (Lepus) timidus hibernicus Bell, 1837
Lepus (Lepus) timidus kamtschaticus Dybowski, 1922
Lepus (Lepus) timidus kolymensis Ognev, 1923
Lepus (Lepus) timidus kozhevnikovi Ognev, 1929
Lepus (Lepus) timidus lugubris Kastschenko, 1899
Lepus (Lepus) timidus mordeni Goodwin, 1933
Lepus (Lepus) timidus orii Kuroda, 1928
Lepus (Lepus) timidus scoticus Hilzheimer, 1906
Lepus (Lepus) timidus sibiricorum Johanssen, 1923
Lepus (Lepus) timidus timidus Linnaeus, 1758
Lepus (Lepus) timidus transbaicalicus Ognev, 1929
Lepus (Lepus) timidus varronis Miller, 1901

Vanjske poveznice

Izvori

↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2013. Pristupljeno 28. travnja 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑ http://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/
↑ ^a ^b Mountain Hare. ARKive. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2010. Pristupljeno 28. siječnja 2010.
↑ ^a ^b Macdonald, D. W.; Barrett, P. 1993. Mammals of Europe. Princeton University Press. New Jersey. ISBN 0-691-09160-9

[1] Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2013. Pristupljeno 28. travnja 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[2] ttp://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/

[ARKive-3] Mountain Hare. ARKive. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2010. Pristupljeno 28. siječnja 2010.

[Macdonald-4] Macdonald, D. W.; Barrett, P. 1993. Mammals of Europe. Princeton University Press. New Jersey. ISBN 0-691-09160-9

[1]

[2]

[3]

[4]