Prijeđi na sadržaj

Patagonski galeb

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Larus atlanticus)
Patagonski galeb
Status zaštite

Status zaštite: blizu ugroženosti (nt)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Charadriiformes
Porodica:Laridae
Rod:Larus
Vrsta:L. atlanticus
Dvojno ime
Larus atlanticus
Olrog, 1958.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Patagonski galeb (Olrogov galeb, Larus atlanticus) vrsta je galeba koja živi duž atlantske obale južnog Brazila, Urugvaja i sjeverne Argentine. Prije je smatran podvrstom vrlo sličnog L. belcheri. To je veliki galeb s crnim leđima i krilima, bijelom glavom i donjim dijelom, crnom trakom u inače bijelom repu i žutim kljunom s crveno-crnim vrhom. Odrasle spolno nezrele jedinke imaju crnkastu glavu i bijeli očni prsten. Vrsta je dobila ime po švedsko-argentinskom biologu Claesu C. Olrogu.[1] Ima prilično ograničen raspon i prijeti mu gubitak staništa, a IUCN ga je ocijenio "gotovo ugroženim".

Olrogov galeb veliki je galeb s bijelom glavom, vratom, trbuhom i prsima. Stražnja strana i krila crne su boje, osim bijelog zadnjeg ruba do krila. Rep je bijele boje sa širokom crnom trakom straga. Kljun je žut s crnom trakom i crvenim vrhom. Oči su smeđe s crvenim prstenom, a noge i stopala mutnožuti. Duljina ovog galeba je od 50 do 60 cm, a ima raspon krila od 130 do 140 cm. Mužjaci su malo veći od ženki. Mladi imaju crne glave i smećkasto perje.[2]

Raspon

[uredi | uredi kôd]
Olrogov galeb u Južnom Brazilu

Olrogov galeb podrijetlom je s atlantske obale Argentine, Urugvaja i južnog Brazila. Gnijezdi se na vrlo ograničenom broju kolonija između 38,49° i 45,11° S, od čega se oko dvije trećine nalazi u ušću rijeke Bahía Blanca. Gnijezdi se na tlu neposredno iznad crte plime, na niskim otocima i otočićima. Može ga se vidjeti na stjenovitim obalama, u lukama, na plažama, obalnim lagunama, bočatoj vodi i ušćima.[3]

Ponašanje

[uredi | uredi kôd]

Tijekom sezone parenja, Olrogov galeb uglavnom se hrani rakovima koje hvata na izloženim dijelovima obale ili morskog dna tijekom šetnje ili plivanja ili uranjanjem u plitku vodu. Ova vrsta prehrane zaslužna je za galebov naziv u njegovom izvornom području: gaviota cangrejera ili galeb koji jede rakove.

U ostalom dobu godine, svoju prehranu nadopunjuje školjkašima i crvima višečetinaša. Ostali plijen uključuje kukce, puževe, ribu i riblji otpad, a ponekad posjećuju kanalizacije i odlagališta otpada.[4]

Razmnožavanje započinje u rujnu i listopadu. Olrogov galeb je monogaman i gnijezdi se u gustim kolonijama. Gnijezdo je na stijeni, pijesku ili šindri i obično je obloženo vegetacijom, a ponekad morskim algama, perjem, školjkama ili kostima. Odlažu se dva ili tri maslinasto-smeđa jaja sa smeđim mrljama, a razdoblje inkubacije je oko 30 dana. Ptići se izlijegaju između studenog i siječnja, ovisno o mjestu kolonije.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Handford, P. Travanj 1987. In Memoriam: Claes Christian Olrog, 1912-1985. The Auk. 104 (2): 319–320
  2. Larus atlanticus. NeoTropical Birds. The Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  3. Species factsheet: Larus atlanticus. BirdLife International. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2013. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  4. a b Larus atlanticus. NeoTropical Birds. The Cornell Lab of Ornithology. Pristupljeno 13. prosinca 2013.