Gencijana violet
| Gencijana violet | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura metil ljubičaste 10B
| |||
 | |||
| IUPAC nomenklatura | Tris(4-(dimetilamino)fenil)metilklorid | ||
| Ostala imena | Gencijana violet Metil ljubičasta 10B C.I. 42555 Bazična ljubičasta 3 Kristalna ljubičasta | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 548-62-9 X | ||
| UN broj | 3077 ✓ | ||
| RTECS broj | BO9000000 ✓ | ||
| EC broj | 208-953-6 ✓ | ||
| PubChem broj | 23424024 11057, 23424024 ✓ | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 407,99 g·mol−1 | ||
| Izgled | Zelena krutina bez mirisa | ||
| Gustoća |
1,19 g·cm−3 (20 °C)[1] | ||
| Talište | 189 – 194 °C | ||
| Topljivost u vodi |
Slabo topiva u vodi (10 g/l na 20 ° C) | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Gencijana violet, kristalno ljubičasta, kristalviolet, kristal violet, metil violet 10B i heksametil pararosanilin klorid) je triarilmetansko bojilo koje se primjenjuje kao histološka mrlja i u Gramovoj metodi razvrstavanja bakterija.[2] Protubakterijskih i protugljivičnih je svojstava i djeluje protiv glista i bio je važni antiseptik lokalne terapije. Medicinsku primjenu gencijane violeta nadišli su suvremeniji lijekovi, no gencijana violet je i dalje na popisu Svjetske zdravstvene organizacije. Ime "gencijana violet" izvorno se primjenjivalo za mješavinu metil pararosanilinskih bojila (metil ljubičasta), a danas se više smatra istoznačnicom za kristalviolet. Ime dolazi od njene boje koje je kao latice cvijeta iz roda Gentiana. Bojilo se ne izrađuje ni od gencijane ni od ljubica.
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.
Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida s 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stupnja feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), Wasserblau (C.I. 42755) i Tintenblau (C.I. 42780).[3]
|
- ↑ GESTIS: Kristallviolett, ZVG=491325, CAS=548-62-9, 8. Januar 2020.
- ↑ Gram, Hans Christian Joachim. LZMK. Pristupljeno 24. lipnja 2015.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
