Cikladi
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/af/Nomos_Kykladon.png/220px-Nomos_Kykladon.png)
Cikladi ili Kikladi (grčki:Κυκλάδες) je naziv za skupinu otoka u Egejskom moru,[1] koja se nalazi jugoistočno od centralnog dijela grčkog kopna Atike i sjeverno od otoka Krete. Cikladi su grčkom aministrativnim ustrojem, jedinstvena teritorijalna jedinica Prefektura Cikladi, u sklopu veće teritorijalne jedinice Periferije južni Egej. Ime su dobili od grčke riječi: okolo (κυκλάς), a mislilo se na sve otoke koji se nalaze okolo svetog (u doba antike) otoka Dela.
Cikladi su otočna skupina od čak 220 otoka, od kojih je većina mala i nenastanjena, veći otoci su;
- Amorgos,
- Anafi,
- Andros,
- Antiparos,
- Del (Delos),
- Folegandros,
- Ios,
- Kéa,
- Kimolos,
- Kitnos,
- Milos,
- Mikonos,
- Naksos,
- Par (Paros),
- Serifos,
- Sifnos,
- Sikinos,
- Siros,
- Santorini,
- Tinos.
Grad Ermoupolis, na otoku Siros, je administrativni centar Prefekture Cikladi.
Najveći otoci Ciklada su Naksos, Andros, Milos i Par.
Zemljopisne odlike[uredi | uredi kôd]
Cikladi su brdoviti otoci, kameniti, sušni, s vrlo malo vegetacije. Jedino su manje kotline i udoline plodne i zelene tijekom cijele godine. Dva otoka ove otočne skupine su vulkanskog podrijetla; Milos i Santorini.
Klima na Cikladima je tipično sredozemna. Tijekom dugih i žarkih ljeta, ima vrlo malo oborina, tako da su česte suše. Zime su blage i umjerene, ali tada pušu snažni vjetrovi iz Male Azije, tako da obriju sve više raslinje. Otoci bliže kopnu imaju izvore podzemnih voda, dok su oni udaljeniji (južniji) lišeni podzemnih izvora. Biljni i životinjski svijet je onaj tipičan za Sredozemlje. Zbog nedostatka vode, ali i neplodne zemlje ( izuzetak je otok Naksos) poljoprivreda nije osobito razvijena, dominira uzgajanje maslina, vinove loze uz voće i žitarice. U rijetkim navodnjavanim područjima uzgajaju se agrumi, krumpir i duhan.
Povijest[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fb/Aegean_Sea_with_island_groups_labeled.gif/250px-Aegean_Sea_with_island_groups_labeled.gif)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f0/Andros_Beach.jpg/250px-Andros_Beach.jpg)
Za Ciklade je izuzetno važno razdoblje kasnog neolita i mlađeg brončanog doba, razdoblje koje zovemo Cikladska kultura, koja je kasnije imalo veze s Kretskom kulturom. Cikladska kultura je nestala poslije velike erupcije vulkana na otoku Santoriniju, koji uništio veći dio otoka.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b1/Oia-Santorini-Greece.jpg/250px-Oia-Santorini-Greece.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/04/Brainsik-ermoupoli.jpg/250px-Brainsik-ermoupoli.jpg)
Tijekom klasičnog perioda stare Grčke Cikladi su bili niz malih, ali značajnih grčkih polisa. U to doba osobito se isticao Delski savez. Nakon toga Cikladima vlada Rimsko Carstvo, a potom Bizant.
Nakon križarskog osvajanja Konstantinopolisa, 1204. g. Cikladi dolaze pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju do sredine XVI st. Duga vladavina Mlečana, ostavila je traga u arhitekturi i religiji, tako na otocima postoji velika zajednica grkokatolika osobito na otocima Sirosu i Tinosu. Nakon pada otoka pod otomansku vlast, Cikladi su i nadalje zadržali neku vrst autonomije i razvijali se nezavisno od glavnine matice zemlje. Danas su otoci jedna od najvažnijih turističkih destinacija Grčke, zbog toga danas imaju porast broja stanovnika.
Arheološka iskapanja[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fa/Cycladic_three_figurines_group.jpg/250px-Cycladic_three_figurines_group.jpg)
Prva arheološka iskapanja na otocima provedena su 1880-ih pod nadzorom Britanske škole iz Atene i grčkog arheologa Christosa Tsountasa. Ona su obuhvatila nekropole na nekoliko otoka, rezultat njihova otkrića bila je spoznaja o zasebnoj neolitskoj kulturi "Cikladskoj kulturi". Cikladska kultura je bila spoj kulturnih utjecaja iz Anatolije (i starih kultura bliskog Istoka) i kontinentalne Grčke.
Najpoznatiji nalazi te kulture su brojne male mramorne skulpture ženskih idola, mramorne glave (koje su svoj utjecaj imale na suvremene kipare Constantina Brancusija i Jeana Arpa
Pozivni brojevi[uredi | uredi kôd]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/Naxos-Chapel.jpg/250px-Naxos-Chapel.jpg)
- 22810 - otoci Siros, Kitnos, Serifos
- 22820 - Andros
- 22830 - Tinos
- 22840 - otoci Par i Sifnos
- 22850 - otoci Amorgos i Naksos
- 22860 - otoci Folegandros, Ios, Santorini i Sikinos
- 22870 - Kimolos i Milos
- 22880 - Kea
- 22890 - Mikonos
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ LZMK / Proleksis enciklopedija: Cikladi. Pristupljeno 29. siječnja 2023.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Cikladi
- Jeremy B. Rutter, "The Prehistoric Archaeology of the Aegean" Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. siječnja 2009. (Wayback Machine): Povijest Cikladske kulture
- Portal s vijestima s Ciklada