Kijevo
Ovo je glavno značenje pojma Kijevo. Za druga značenja pogledajte Kijevo (razdvojba).| Kijevo | |
|---|---|
.gif) grb | |
 Crkva sv. Mihovila | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Šibensko-kninska |
| Načelnik | Martin Ercegovac |
| Naselja | 1 općinsko naselje |
| Površina | 76,9 km2 [1] |
| Površina središta | 76,9 km2 |
| Koordinate | 43°59′N 16°21′E / 43.98°N 16.35°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 272 [2] |
| – gustoća | 4 st./km2 |
| Urbano | 272 |
| – gustoća | 4 st./km2 |
| Odredišna pošta | 22300 Knin [3] |
| Stranica | kijevo |
  Kijevo Kijevo na zemljovidu Hrvatske | |
Kijevo je općina u Šibensko-kninskoj županiji. Prvi put se spominje 1315. godine pod imenom Chie (Kij).[4]
Kijevo je smješteno na prometnici između Knina i Sinja, u plodnoj dolini između planina Dinare i Svilaje. U blizini Kijeva nalaze se izvori rijeka Cetine i Krke, te najviši vrh Hrvatske, Sinjal.
Na području Kijeva miješaju se kontinentalna i blaga sredozemna klima. Ljetna srednja kolovoška temperatura iznosi 26,5 °C, a zimska siječanjska –6 °C. Snijeg, izuzev vrh Dinare i katkada vrh Kozjaka, rijedak je i kratkotrajan, a visina mu je obično od 10 do 20 cm. Prosječna godišnja količina oborina iznosi od 1000 do 1250 mm. Najkišovitiji su mjeseci listopad i prosinac, a najsušniji su srpanj i kolovoz. Prosječno u selu ima 2200 do 2300 sunčanih sati. Karakteristični vjetrovi ovog kraja su bura, jugo i doljnjak.
Po popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kijevo imala je 417 stanovnika, raspoređenih u samo jednom naselju – Kijevu.
Vjerski je 100 % rimokatoličko, a etnički hrvatsko.[5]
| broj stanovnika | 1276 | 1230 | 1279 | 1499 | 1836 | 2125 | 2125 | 2707 | 1741 | 1830 | 1853 | 1736 | 1341 | 1261 | 533 | 417 | 272 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
| broj stanovnika | 1276 | 1230 | 1279 | 1499 | 1836 | 2125 | 2125 | 2707 | 1741 | 1830 | 1853 | 1736 | 1341 | 1261 | 533 | 417 | 272 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Prvi se puta u povijesnim dokumentima spominje 1315. godine pod imenom Kij.[6]
U vrijeme 1. svjetskog rata 34 ljudi iz Kijeva je poginulo.
U vrijeme 2. svjetskog rata Kijevo je postalo dijelom Nezavisne države Hrvatske (NDH). U proljeće 1942. naselje su napali jugoslavenski partizani. Druga dalmatinska brigada 8. kolovoza 1942. je napala jako ustaško uporište Kijevo na cesti Knin – Vrlika. Nakon uporne borbe ustaše i njihova seoska milicija, koji su se dobro utvrdili, uvidjevši da ne mogu više izdržati, pobjegli su u Vrliku.[7] Kijevo su napali četnici u vrijeme kad u općini nije bilo ni policajaca ni redara. Rezulutat četničkog napada je bio smrt 45 civila. U ovome ratu ukupno je poginulo 209 ljudi iz Kijeva. Oslobođenjem Kijeva i razbijanjem četnika u Civljanima oslobođeni partizanski teritorij znatno se proširio. On se sada proteže duboko iz Bosne preko Grahova, Kijeva i Civljana do Svilaje, a preko tog terena veže se s »Mućkom republikom«, koja se od Dinare preko Kozjaka prostire gotovo do samih Kaštela i mora.[7]
Kijevo je 1991. godine postalo poznato kao jedno od mjesta prvih i najžešćih napada pobunjenih Srba u stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je osnovalo policijsku postaju u Kijevu, koje je tada imalo 1.261 stanovnika od čega su 99,6 % bili Hrvati, kako bi se Kijevo branilo od lokalnih Srba iz okolnih sela Polača, Civljane i Cetina. Kijevo je uskoro bilo okruženo i opkoljeno srpskim jedinicama pod vodstvom Milana Martića, koji je 17. kolovoza 1991. zapovijedio postavljanje barikada na ulazu u Kijevo. Dan poslije, 18. kolovoza Martić je dobio ultimatum od stanovnika Kijeva i policije, u kojem se tražio odlazak srpskih jedinica.
Dne 26. i 27. kolovoza 1991. JNA je pod vodstvom Ratka Mladića napala naselje teškim naoružanjem, što je izazvalo bijeg hrvatskih braniteljskih snaga u Drniš. Preostalo stanovništvo napustilo je Kijevo zbog toga što je Kijevo bilo potpuno uništeno. (plan Spaljena zemlja)[8] Novinarka tadašnje Radiotelevizije Beograd Vesna Jugović je izvještavala. I Milan Martić i Ratko Mladić optužio je ICTY za ratne zločine i etničko čišćenje. Milan Martić je osuđen.
- Pčelarska udruga Vrisak
- Ante Čavka, hrvatski svećenik i književnik
- Spomen-križ iznad Kijeva na Batu na Kozjaku
- Župna crkva sv. Mihovila
- Osnovna škola Domovinske zahvalnosti
- Kijevski književni susreti
- Kud "Dinara"[9]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ - Povijest Kijeva, kijevo.hr, pristupljeno 27. listopada 2024.
- ↑ Popis 2011. - Stanovništvo prema narodnosti, materinskom jeziku i vjeri - Šibensko-kninska županija Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. veljače 2020. (Wayback Machine), str. 48, 49, 102 i 128, Državni zavod za statistiku, dzs.hr, pristupljeno 1. listopada 2019.
- ↑ Kijevo. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 4. studenoga 2024.
- ↑ a b Drago Gizdić. Novembar - Druga dalmatinska brigada potjerala ustaše iz Kijeva i razbila četnike kod Vrlike / Na specijalnom zadatku. Dalmacija 1942 (pdf)
- ↑ Priredio/Branimir Petričević: Braniteljski portal, Plan Spaljena zemlja: kratak opis događanja u borbama za Vrliku - Kijevo, 26. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. listopada 2016.
- ↑ Jutarnji list - TUŽNA PRIČA O MITSKOM HRVATSKOM MJESTU 'Još 80-ih smo imali 500 učenika u školi, a danas tu živi jedva 200 ljudi...'. www.jutarnji.hr. 19. siječnja 2019. Pristupljeno 21. ožujka 2022.
| |||||||
|
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |