Keglevići
Keglević | |
|---|---|
 Grb obitelji Keglević od 1494. godine | |
| Država | Hrvatska, Ugarska |
| Etničko podrijetlo | hrvatsko |
| Matična kuća | Prkalj |
| Naslovi | baruni, grofovi |
| Utemeljenje | 14. stoljeće |
| Utemeljitelj | Kegalj |
Keglevići (Keglevich, Keglegics, Keglevics, Keglyewicz, Kheglawitsch), hrvatska velikaška obitelj podrijetlom iz Kninske županije. Rodonačelnik obitelji je Petar, sin Kegela/Kegala/Xegala, iz roda Prklja/Perkalja (Percal). U izvorima iz 15. stoljeća zabilježeni su s pridjevkom Porički (de Porychan, Porechan, Porichan), prema posjedu u distriktu Unašice, a od kraja istog stoljeća s pridjevkom Bužimski (de Bwsyn), prema gradu Bužimu u Bihaćkoj krajini.[1][2]
Najpoznatiji pripadnik ove obitelji je hrvatski ban Petar Keglević (1485.? – 1554./55.), koji je stekao posjede na Kordunu, u Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba, a kćerinom ženidbom i u Međimurju. Isticali su se kao ratnici. U 18. stoljeću postupno su se povukli iz javnoga života, a posjedi u Hrvatskoj su im se smanjili, da bi na početku 20. stoljeća izumrla hrvatska grana obitelji.
Podrijetlom su iz distrikta Unašice u Kninskoj županiji, zbog čega su u to vrijeme nosili pridjevak "Porički" (de Porychan), prema posjedu iz tog kraja. Rodonačelnikom obitelji smatra se Kegalj iz roda Prkalja, sin Petra i unuk Budislava. Kegalj se spominje 1358. godine, uz brata Martina i druge pripadnike roda, kad im je ban Ivan Ćuz vratio selo Brdari u Zrmanji koje im je bio oduzeo krbavski knez Grgur I. Kurjaković. Kegaljov sin Stjepan spominje se u izvorima sve do 1436. godine. Godine 1396. dobio je odluku o oslobađanju članova roda plaćanja jednoga dukata godišnje, koje im je nametnuto za vladavine bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića.[3]
Keglevići se spominju i u tužbama protiv Vlaha te je u jednoj od presuda, 1489. godine Šimunu i sinovima podijeljen kraljevski privilegij za posjede Brdare, Bahčiće i Konjšćicu. Šimunov sin Ivan (spominje se do 1510.) stekao je i posjede Jurja Mikuličića, supruga njegove sestre Jelene (spominje se 1494. – 1510.), koji ga je pred Kninskim kaptolom posinio i za 5000 zlatnih forinta prepustio mu gradove Bužim i Ostrovicu te mnogobrojne posjede u Lapačkoj, Gackoj, Kninskoj, Lučkoj i Nebljuškoj županiji, što je u svibnju 1494. godine potvrdio i kralj Vladislav II. Jagelović.[4]
Za vrijeme osmanske opasnosti iselili su se na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, gdje je osobito Petar Keglević proširio obiteljske posjede, a potom i u Ugarsku, što dovodi do podjele obitelji u prvoj polovini 17. stoljeća, kada su se Keglevići podijeli na hrvatsku i ugarsku granu. Utemeljitelj hrvatskog ogranka bio je Petar V. (u. 1663.), a ugarske njegov brat Nikola (u. 1642.).
Banski namjesnik Petar VII. Keglević (u. 1724.) vratio je nakon protjerivanja Turaka, dio obiteljskih posjeda, a stekao je i grofovski naslov.[1] Od 18. stoljeća članovi obitelji su se povukli iz javnoga života, a posjedi im se postepeno smanjuju i opterećuju dugovima.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća isticao se Oskar Keglević (u. 1918) koji je bio zastupnik u Hrvatskom saboru i član Narodne stranke. God. 1883. prodao je gorička dobra, a 1905. godine i ostala u Varaždinskoj županiji. Nije imao potomaka te je s njime izumrla hrvatska grana obitelji.
Keglevići se kasnije dijele na niz rodova koji nose pridjevke Porički, Bužimski, Gradički, Prkalj, Ljubički i dr.
Muški članovi obitelji:
- Stjepan
- Šimun
- Simon Šimun (umro 1489.)
- Petar (1478. – 1554.)
- Gašpar (u. 1552.)
- Petar (u. 1556.)
- Juraj
- Juraj (u. 1547.)
- Ivan (u. 1547.)
- Mate (u. 1584.)
- Franjo (u. 1557.)
- Nikola
- barun Šimun (umro 1579.)
- Ivan (umro 1512.)
- Petar
- Petar (1478. – 1554.)
- Petar (umro 1467.)
- Vuk
- Simon Šimun (umro 1489.)
- Nenad
- Šimun
- Drugi
- grofica Katarina Keglević
- ↑ a b Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., str. 236.
- ↑ Keglević - Hrvatski biografski leksikon. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2021. Pristupljeno 22. veljače 2020.
- ↑ Keglević - Hrvatski biografski leksikon. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2021. Pristupljeno 22. veljače 2020.
- ↑ Keglević - Hrvatski biografski leksikon. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2021. Pristupljeno 22. veljače 2020.
- ↑ Petar VII. Keglević, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Pristupljeno 18. siječnja 2020.
- Hrvatski biografski leksikon, sv. VII., LZMK, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-268-009-6
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., Pro Leksis, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-10-4
- Keglević - Hrvatski biografski leksikon Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2021. (Wayback Machine)
- Rodoslovlje obitelji Keglević s češko-mađarskom varijantom njihovih imena
- Keglevići – vlasnici posjeda i dvoraca na području Pregrade Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2009. (Wayback Machine)
- Kostelgrad - jedna od brojnih utvrda Keglevićâ Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. studenoga 2011. (Wayback Machine)
- Petar Keglević je bio hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban