Silicijev karbid
Silicijev karbid SiC | |
---|---|
IUPAC nomenklatura | Silicijev karbid |
Identifikacijski brojevi | |
CAS broj | 409-21-2 |
Osnovna svojstva | |
Molarna masa | 40,10 g/mol |
Izgled | žuto do zeleno do plavičasto-crni, prelijevajući kristali |
Gustoća | 3,16 g/cm3 |
Talište | 2 830 °C |
Vrelište | |
Topivost u vodi | netopljiv u vodi, topljiv u rastaljenim alkalijama i rastaljenom željezu[1] |
Struktura | |
Oblik molekule | heksagonalna kristalna rešetka |
Silicijev karbid (SiC) ili karborund (eng. Carborundum, od carbo[n]: ugljik i [co]rundum: korund), trgovačko ime za silicijev karbid, je kristalna tvar sa strukturom sličnom dijamantnoj, vrlo velike tvrdoće, poluvodičkih svojstava, velike toplinske (termičke) i kemijske otpornosti. Karborund se dobiva zagrijavanjem kremena (kvarca) s koksom u električnoj peći i koristi se kao abraziv (prah, pasta, sloj na papiru), vatrostalni materijal (talište oko 2 830 °C), dio (element) za električna grijaća tijela i u poluvodičkoj tehnici.[2]
Premda je silicijev karbid zaista rijetka tvar na Zemlji on je široko rasprostranjen u svemiru. Ova tvar se nalazi u oblacima prašine oko zvijezda bogatih ugljikom, a ima ga puno u prvobitnim meteoritima koji nisu podvrgnuti promjenama. Analiza zrna silicijevog karbida pronađenih u ugljičnom kondritnom Murchisonskom meteoritu pokazao je anomaliju izotopnog suodnosa ugljika i silicija, što ukazuje na porijeklo ove tvari izvan granica Sunčevog sustava. Oko 99 % zrna SiC formiralo se oko zvijezda bogatih ugljikom koje pripadaju asimptotskoj grani divova. Silicijev karbid može se često pronaći oko takvih zvijezda po njihovim infracrvenim spektrima.[3]
Brusna ploča ili brusno kolo se sastoji od:
- sredstava za brušenje ili abraziva, koja mogu biti prirodna ili umjetna, i
- vezivnog sredstva, koja mogu biti neorganska ili organska.
Umjetna sredstva za brušenje su:
- silicijev karbid ili karborund, koji se dobiva taljenjem koksa, kvarcnog pijeska i soli u električnoj peći,
- specijalni korund ili elektrokorund, koji se dobiva u električnim pećima od boksita i koksa,
- borkarbid, koji se zbog velike tvrdoće koristi kao zamjena za dijamantni prah i za obradu tvrdih metala.[4]
Muasanit je rijedak mineral klase prirodnih karbida sastava SiC.[5] Formira male bezbojne kristale s dijamantskim sjajem. Sintetička inačica i tehnički proizvod su slični po strukturi i po sastavu — karborund.
Prirodni muasanit je prvi put bio otkriven 1893 godine u Arizoni od strane Ferdinanda Anri Muasana u čiju je čast mineral bio nazvan 1905 godine.[6]
Tokom zadnjih desetljeća pojavila se tehnologija za izradu velikih providnih sintetičkih monokristala muasanita koje se često rabe za imitaciju brilijanata.[7]
- ↑ Pubchem. Silicon carbide. pubchem.ncbi.nlm.nih.gov (engleski). Pristupljeno 27. studenoga 2018.
- ↑ karborund, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
- ↑ Presolar SiC in chondrites: How variable and how many sources?. sciencedirect.com. Pristupljeno 8. travnja 2022.
- ↑ Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, Um d.o.o., 2005.
- ↑ Silicon carbide. chemeurope.com. Pristupljeno 8. travnja 2022.
- ↑ Learn About Moissanite. keyzarjewelry.com. Pristupljeno 8. travnja 2022.
- ↑ Synthetic Moissanite: A New Diamond Substitute. gia.edu. Pristupljeno 8. travnja 2022.