Diokom
| Jugoplastika | ||
|---|---|---|
| Osnovana | 1952. | |
| Prestala postojati | 2006. | |
| Sjedište | Split, SR Hrvatska, FNRJ | |
| Proizvodi | igračke, odjeća, autodijelovi, obuća, | |
| Broj zaposlenih | 12 900 | |
| Slogan | Marka za cijelu obitelj | |
Jugoplastika je naziv za bivšu hrvatsku tvrtku sa sjedištem u gradu Splitu. Bavila se proizvodnjom tenisica, torbi, prijenosnih hladnjaka, jakni, autodijelova, lutaka, igračaka, sportske opreme i brodica. U 40 godina svog postojanja kao „Jugoplastika“ do raspada Jugoslavije zapošljavala je 12.900 radnika s područja cijele bivše države. U tvrtki je radilo oko 80% žena s područja grada Splita.[1] Godine 1990. ostvarila je prihod od 350 milijuna američkih dolara.[2] Krilatica tvrtke je glasila: “Marka za cijelu obitelj".[3]
Jugoplastika je registrirana 23. studenoga 1952. godine na Trgovačkom sudu u Splitu kao tvrtka u društvenom vlasništvu za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda. Osim četiri tvornice ili radnih organizacija kako se to tada zvalo, „Jugoplastika“ je imala i tvornicu na ulazu u Solin, nekoć poznatu radnu organizaciju „Autodijelovi“, danas „AD Plastik“. Treba navesti da je to jedini preživjeli pogon „Jugoplastike“ koji je 1993. izdvojen iz matice i privatiziran po modelu radničkog dioničarstva.[2]
Pogone nije imala samo u Splitu. Oni su bili dislocirani po cijeloj Dalmaciji, čime je „Jugoplastika“, točnije njezin tadašnji direktor Dinko Kuzmanić, bila tvorcem jedinstvene gospodarske politike razvoja Dalmacije po načelu tzv. "obalnoga gospodarstva". Pogoni konfekcije u Sinju imali su 500 radnika. Galanterijska galvanizacija u Muću brojila je 250 radnika, tvornice obuće u Zadru i Benkovcu 1000 radnika. Tvornica iz Benkovca je proizvodila isključivo za tržište Zapada. Tvornica iz Benkovca odjeću je proizvodila u kooperaciji s vodećim europskim brendovima sportske odjeće, njemačkim divovima „Salamanderom“ i „Adidasom“, te francuskim „Rondinoom“, koji je tada nosio titulu “europskog kralja kućnih papuča”.[2][4]
Grupa Jugoplastika je godišnje za "Adidas" proizvela četiri i pol milijuna sportskih torbi godišnje proizvodili za “Adidas”. Solinska tvornica autodijelova proizvodila je dijelove za kragujevačku tvornicu automobila „Zastavu“, za francuske „Citroen“ i “Renault”, njemački „Volkswagen“, rusku “Ladu”, rumunjsku “Daciju”, talijanski „Fiat“.[2][4]
Pogoni ove splitske tvrtke strateški su se raširili po srednjodalmatinskom otočju. Na Šolti, u Rogaču, bili su pogoni vakumirane galanterije (lopte, igračke) i 250 radnika. U Starom Gradu na Hvaru 200 radnika proizvodilo je plastičnu dugmad, a u Visu se dičili pogonima konfekcije u kokem je radilo 300 radnika. U Makarskoj su bili pogoni za proizvodnju plastičnih profila od PVC-a, 300 radnika. Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, 300 radnika radilo je u pogonima konfekcije.[2][4]
Od gotovo 13.000 radnika „Jugoplastike“, njih čak 10 tisuća izravno je radilo u proizvodnji, u stvaranju novih materijalnih vrijednosti. Apsolutno svi pogoni „Jugoplastike“ imali su vlastite restorane tzv. "društvene prehrane". Restorani su tada imali i prehranu za dijabetičare.[2][4]
„Jugoplastika“ je imala vanjsku reputaciju i ugled. Osim izvoza na Zapad, „Jugoplastika“ je izvozila i na Istok, uključujući i SSSR, što je bio i uvjet saveznog zakona o vanjskoj trgovini koji je dopuštao kvotu izvoza na istočno tržište samo tvrtkama koje izvoze i na Zapad.[2][4]
Nova hrvatska vlast „Jugoplastiku“ je uzela kao svoje vlasništvo i tada je politika bitno odlučivala o vodstvu tvrtke. 1990-ih mijenja se ime brenda u „Diokom“ s čime je pala prodaja na zapadnom tržištu, pogotovo u "glavnim zapadnim tržištima" u Njemačkoj i Francuskoj.[2][4]
Zbog toga je tvrtka 2000. godine išla u stečaj s 2.363 radnika. Nekretnine su rasprodavane do 2006. godine, a glavni proizvodni kompleks na splitskoj Brodarici preuzeo je 2003. trgovački poduzetnik Željko Kerum, koji je tamo, nakon razvaljivanja tvornice eksplozivom, otvorio trgovački centar Joker.[4] Na mjestu nekadašnje Jugoplastike, čija su postrojenja minirana 2004. godine nakon gotovo standardnog procesa preobražaja u devedesetim godinama koji je vodio od pretvorbe preko privatizacije i sanacije do stečaja, danas se nalaze tzv. POS-ovi stanovi s pratećim sadržajima, hotel Atrium i trgovački centar Joker. Promjena društvene stvarnosti ovdje je očita u promjeni urbanog tkiva.[5]
Tvrtke koje su bile proizvodne cjeline Jugoplastike su "Obuća", "Konfekcija", "Galanterija", "Termoplastika" i "Autodijelovi" od kojih su četiri likvidirane. Preživjeli su jedino Autodijelovi i nastavili uspješno poslovati kao AD Plastik, s oko 1.000 radnika. U studenom 2006. godine tada Novi Diokom je brisan iz sudskog registra.[4]
- obuća
- torbice
- auto dijelovi
- brodice
- Jugoplastika 580 - brod
- Pasara - brod
- Lutke "Bili", "Žutko", djelo dugogodišnjeg dizajnera lutaka u Jugoplastici Zdenka Milišića.[6]
„Jugoplastika“ je imala vlastitu trgovačku mrežu od 180 prodavaonica u svim jugoslavenskim republikama u kojoj je radilo više od 1300 radnika, a zbog goleme palete od 3200 vrsta proizvoda, uspješno je razvila i vlastitu prodajnu mrežu. Zbog toga je bila visoko likvidna, bez zaduženja i kredita. Imala je i četiri golema robno-distributivna centra u Ljubljani, Sarajevu, Nišu i Skoplju. U svim glavnim gradovima saveznih republika Jugoplastika je imala trgovačka predstavništva s kompletnom infrastrukturom marketinga i trgovačkih putnika (danas komercijalista).[2]
- Dubrovnik
- Metković - odjevni predmeti
- Biserka - igračke
- Komiža - brodovi
- Gradac - brodovi
- Zadar
- Stari Grad - dugmad
- ↑ [IZ ARHIVE] Uspon i pad Jugoplastike. magazin.hrt.hr. HRT. 8. veljače 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ a b c d e f g h i Krnić, Dean. 20. ožujka 2010. Oj gospodo jel' vam žao, ‘Jugoplastika’ je mogla opstati i hraniti 12.900 radnika. slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 3. prosinca 2020.
- ↑ Nižetić, Petra. 20. travnja 2012. Jugoplastika - nekada marka za cijelu obitelj. www.tportal.hr. Tportal. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ a b c d e f g h Pavičević, Miroslav. 15. ožujka 2016. A nekad smo bili ispred Japana: Oni dokazuju da nije sve moralo propasti i da se ovdje može proizvoditi i izvoziti. lupiga.com. Lupiga. Pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Kranjčević Batalić, Tonči. 28. studenoga 2011. U Splitu se ukazao duh Jugoplastike. pogledaj.to. Pogledaj.to Nepoznati parametar
|accessate=zanemaren (prijedlog zamjene:|access-date=) (pomoć) - ↑ I. Profaca/ EPEHA: Tko nije imao Vučka?, Slobodna Dalmacija, 9. srpnja 2008. Pristupljeno 23. kolovoza 2017.
- Jugoplastika Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK