Irida
Irida ili Iris (grč. Ιρις, Iris) u grčkoj mitologiji božica je duge i glasnica bogova u grčkoj mitologiji. Ona je Zefirova žena s kojim ima sina Porta.
Iridino grčko ime znači "duga".
Iridini epiteti:
- Chrysopteron ("zlatokrila")
- Aellopos ("brzonoga poput oluje")
- Podas ôkea ili Podênemos ôkea ("vjetronoga")
- Thaumantias ili Thaumantos (Taumantova kći, "prekrasna").
Iris je drugo ime za peruniku i šarenicu oka. Također, po ovoj je božici prozvan asteroid 7 Iris.
Prikazivana je kako opskrbljuje oblake vodom, u obličju duge ili kao mlada djeva s krilima, a često i s glasničkim štapom.
U Japanu Irida simbolizira pobjedu, a u doba Karla Velikog njezin se lik rabio kao francuski kraljevski simbol.
Irida je kći Taumanta i Elektre, lijepih morskih bogova, te unuka Geje, Zemlje.
Irida je osobni Herin glasnik. Povezivana je i s Hermesom, glasnikom bogova, a ona, poput njega, nosi ili krilati štap ili kaducej.
Na Zeusovu zapovijed nosi vrč vode s rijeke Stiks koja uspavljuje sve one koji lažno svjedoče.
Irida, u liku duge, povezuju nebesa sa Zemljom. Tamo gdje duga dotakne tlo, izraste perunika.
Harpije su Iridine ružne sestre, nakazne poluptice. Finej, kralj Tracije, imao je dar proroštva. Prema jednom izvoru, kažnjen je jer je proročanstvima previše otkrivao, a prema drugome jer je počinio zločin nad sinovima iz prvoga braka. Zeus je bio ljut na njega te ga je kaznio ostavivši ga na otoku s hranom koju nikad nije mogao jesti. Naime, Harpije bi uvijek došle i ukrale hranu iz njegovih ruku prije nego što bi je uspio pojesti, a ono što nisu bile pojele, zagadile bi izmetom. Ovo se nastavljalo sve dok nije stigao Jazon s Argonautima.
Boreadi, Kalais i Zet, krilati sinovi Boreja, sjevernog vjetra, uspjeli su otjerati Harpije, ali nisu ih ubili. Naime, Irida je obećala da Harpije više neće uznemiravati nikoga te su se one vratile u svoju pećinu na Kreti. Zahvalan za njihovu pomoć, Finej je Argonautima pomogao rekavši im kako da prođu Simplegade, začarane stijene.
- Homer: Ilijada
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
