Irena Atenska
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Irena ili Irena Atenjanka (starogrč. Εἰρήνη, Eirḗnē, Εἰρήνη ἡ Ἀθηναία) (Atena, 752. – Lezbos, 9. kolovoza 803.), bizantska carica od 797. do 802. godine, posljednji izdanak Izaurijske dinastije. Proglašena je sveticom u pravoslavnoj crkvi zbog nastojanja oko štovanja ikona i brige za manastire.[1][2]
Rođena je u uglednoj atenskoj plemićkoj obitelji. Udala se za bizantskog cara Leona IV. Hazara (775. – 780.) i kao njegova žena stekla je titulu carice (grč. βασίλισσα, basilissa) 775. godine. Nakon njegove smrti preuzela je vlast kao regentkinja u ime malodobnog sina Konstantina VI. (780. – 797.). Ratovala je neuspješno s abasidskim kalifom Harunom al-Rašidom (786. – 809.) zbog čega se morala obavezati nan plaćanje tributa. Godine 787. uvela je ponovno štovanje ikona na ekumenskom koncilu u Nikeji.
Nakon Konstantinove punoljetnosti koji se tek 790. godine uspio proglasiti samovladarom 790. pokušavala je spletkama ostvariti utjecaj na dvoru. Nakon više vojnih neuspjeha, pobuna u pokrajinama i političkih razdora, dala je uhvatiti i oslijepiti sina Konstantina te je preuzela carsku krunu kao prva žena na bizantskom carskom prijestolju. Sljedeće godine uspostavila je diplomatske odnose s franačkim kraljem Karlom I. Velikim (768. – 814.).
Godine 802. zbačena je s prijestolja i prognana na otok Lezbos gdje je umrla iduće godine. Na carsko prijestolje dolazi dotadašnji ministar financija Nikefor.
Irena Atenska Izaurijska dinastija Rođ. c. 752. Umr. 9. kolovoza 803.
| ||
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Konstantin VI. |
Bizantska carica 19. travnja 797. – 31. listopada 802. |
nasljednik Nikefor I. |
| Kraljevske titule | ||
| prethodnik Eudokija |
bizantska carica-supruga 775.–780. |
nasljednik Marija od Amnije |
