HVK Mornar
| Hrvatski veslački klub „Mornar” | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | Hrvatski veslački klub „Mornar” – Split |
| Osnovan | 1949. godine |
| Sjedište | Osmih mediteranskih igara 9, 21000, Split |
| Predsjednik | Marko Pešić, mag. ing. aedif. |
| Boje vesla | |
 | |
HVK „Mornar” hrvatski je veslački klub iz Splita osnovan 1949. godine. Član je Veslačkoga saveza Dalmacije i Hrvatskoga veslačkoga saveza.
Hrvatski veslački klub „Mornar” osnovan je 1949. godine u Splitu. U početku, veslačka sekcija Domu JRM nije imala vlastiti plovni park osim jednog starog osmerca i četverca, koji su dopremljeni iz Pule, te bez stručnog kadra, čamaca, prostorija i veslača. Prvih dana nakon osnivanja čamci su bili smješteni u hangaru kluba HVK Gusar u Spinutu, gdje su se, u prvo vrijeme, odvijali veslački treninzi. Prvi veslači potekli su iz poznatih dalmatinskih klubova: Zdeslav Brajković, Klement Mile Alujević, Petar Ozretić, Rudolf Rozenberg i Davor Jurak, kao i Dane Krnčević, Šime Bujas i Jakov Labura. Kormilari su bili Zdenko Bego i Alberto Krecać, dok je dužnost trenera preuzeo Ivo Fabris. U prvoj godini postojanja, klub je počeo sudjelovati na regatama, osvojivši prvo mjesto na državnom prvenstvu na Bledu i međunarodnoj regati u Italiji.[1]
Godine 1951., na inicijativu JRM, formiran je odbor za osnivanje samostalnog veslačkog kluba unutar Sportskog društva JRM „Mornar”, a 22. veljače iste godine održana je osnivačka skupština kluba. Tada je izabran Upravni odbor i doneseni su temelji za daljnji razvoj kluba. Upravni odbor kluba činili su: Josip Vrtačnik kao predsjednik te članovi: Aco Milanović, Petar Šoć, Dušan Vesić, Stojan Ćalić, Nikola Krzelj, Ivan Filipić, Đuro Dimitrijević, Damir Benković, Božo Marinković, Klement Alujević, Krešimir Faist, Mira Dešković i Mileta Miletić. Klub je tada počeo koristiti resurse koje je osiguravala Jugoslavenska ratna mornarica, što je omogućilo bolje uvjete za treninge i veće ambicije za natjecateljske uspjehe. U tom periodu, veslački klub je započeo organizaciju ozbiljnijih treninga i natjecanja, a nabavljen je plovni park. Prostorije su se premjestile na Bačvice, a 1952. godine kupljeno je zemljište u Poljudu na kojem su izgrađeni novi objekti za klupske potrebe. Klub je brzo stekao reputaciju u veslačkom svijetu, a najpoznatiji uspjeh bio je osvojen prvi put prva mjesta na državnim prvenstvima i međunarodnim regatama.[1]
Od 1952. godine, seniorski osmerci Veslačkog kluba „Mornar” stekli su izuzetnu reputaciju na nacionalnoj i međunarodnoj sceni. Tijekom dugog niza godina, osmerci kluba su čak 14 puta osvojili naslov prvaka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, potvrđujući svoju dominaciju u veslačkom sportu. Ovi uspjesi na domaćim natjecanjima nadopunjeni su nastupima na međunarodnim regatama, gdje su članovi kluba predstavljali jugoslavensko veslanje s iznimnim rezultatima. VK „Mornar” redovito je sudjelovao na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima, uključujući dvije Olimpijade (1952. i 1956. godine), dva svjetska prvenstva i devet europskih prvenstava, gdje su uspješno konkurirali s najboljim svjetskim veslačima. Jedan od najvećih uspjeha kluba dogodio se 1954. godine na Europskom prvenstvu u Amsterdamu, kada je osmerac Veslačkog kluba „Mornar” osvojio brončanu medalju što je bio jedan od najvećih poslijeratnih uspjeha jugoslavenskog veslanja. Na pontonu ispod pobjedničkog jarbola, s brončanim medaljama oko vrata, stajali su veslači: Mihajlo Obradović, Božidar Makjanić, Veljko Kukolj, Josip Biliškov, Živko Kraljić, Filip Kozulić, Ante Marinović, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego.[2]
Početkom 1950-ih, VK „Mornar” postaje jedan od najpoznatijih i najboljih veslačkih klubova u Jugoslaviji. Klub se natjecao na svim važnijim regatama u zemlji i inozemstvu, uključujući regate u Italiji, Austriji, Njemačkoj i na Bledu. Posebno se isticao osmerac, koji je stekao status najjačeg u Jugoslaviji i na međunarodnoj sceni. Prvenstva FNRJ, Tromeč FNRJ – Austrija – SR Njemačka i regate u Essenu samo su neka od natjecanja na kojima su osvojenim titulama klub stekao ogromnu popularnost.[3]
Godine 1953. klub je postigao povijesni uspjeh kada je Perica Vlašić, član VK „Mornar”, postao prvak Europe Prvenstvu Europe 1953. godine[4] u disciplini samac, a 1954. godine nastupio je na prestižnoj regati u Henleyu 1954. godine (Diamond Challenge Sculls). Uspon kluba u tom razdoblju bio je praćen uspjesima i u ženskom veslanju. Ženska posada kluba osvajala je titule na Prvenstvu Hrvatske i na Prvenstvu FNRJ, a sudjelovale su na Europskom prvenstvu 1956. godine.[3]
Tijekom 1950-ih i početkom 1960-ih, VK „Mornar” postao je vodeći veslački klub u Jugoslaviji i jedan od najjačih u Europi. Klub je stekao reputaciju iznimnih rezultata, posebice u osmercu.[nedostaje izvor] Osim toga, članovi kluba osvajali su brojne medalje na europskim i svjetskim prvenstvima.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom periodu bio je 1966. godina, kada je VK „Mornar” dobio Nagradu grada Splita za izuzetan doprinos razvoju sporta u gradu. Ova nagrada bila je potvrda uspjeha kluba, koji je postao vodeći na svim razinama jugoslavenskog veslanja. Tada su ostvareni zapaženi rezultati, a klub je i dalje bio prepoznat kao jedan od najjačih u Europi. [5]
Početak 1970-ih godina donio je VK „Mornar” nove izazove, prvenstveno zbog smanjenja financijske potpore iz Ministarstva narodne obrane (SSNO). S obzirom na smanjenje resursa, broj veslača i sportski rezultati kluba počeli su opadati, a mnogi talentirani veslači su napustili klub. Ipak, klub je uspio očuvati stabilnost, iako su 1970-ih godina rezultati bili nešto skromniji nego u prethodnim desetljećima.[nedostaje izvor]
Međutim, klub je i dalje ulagao u omladinsku školu veslanja. Nove generacije mladih veslača stasavale su pod stručnim vodstvom i počele osvajati medalje na nacionalnim prvenstvima.[nedostaje izvor]
Unatoč početnim teškoćama, VK „Mornar” nastavio je svoju tradiciju uspjeha u drugoj polovici 20. stoljeća. Klub je ponovo osvajao medalje na nacionalnim i međunarodnim prvenstvima. Treneri poput Ive Fabrisa, Klementa-Mile Alujevića, i Luke Marasovića, koji su radili u klubu tijekom ovog vremena, odigrali su ključnu ulogu u održavanju kluba na visokom sportskom nivou. Kroz sve izazove, klub je održao svoju poziciju jednog od najjačih veslačkih kolektiva u Hrvatskoj i Jugoslaviji.[nedostaje izvor]
Klub je ostvario izuzetne rezultate na domaćoj i međunarodnoj sceni, a najveći uspjesi postignuti su u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji, kao i na europskim, svjetskim i olimpijskim natjecanjima.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Nastupi HVK Mornar SplitSeniorski veslači VK „Mornar” osvojili su ukupno 43 zlatne medalje na prvenstvima SFRJ. Ove medalje raspoređene su u različite discipline, uključujući: četverac s kormilarom (2 puta), dvojac bez kormilara (2 puta), samac (7 puta), dvojac s kormilarom (6 puta), četverac bez kormilara (4 puta), dvojac na pariće (8 puta) i osmerac (14 puta).[5]
Od 1951. do kraja 1966. godine, veslači VK „Mornar” ostvarili su značajne uspjehe i u juniorskoj konkurenciji, koja je tada bila propisana pravilima. Ukupno je osvojeno 27 medalja za prva mjesta u juniorskim disciplinama: četverac s kormilarom (2 puta), dvojac na pariće (1 put), dvojac bez kormilara (3 puta), samac (3 puta), dvojac s kormilarom (5 puta), četverac bez kormilara (3 puta) i osmerac (10 puta).[6]
Veslači VK „Mornar” nastupali su na europskim prvenstvima, a ukupno je 96 veslača nastupilo u 23 čamca, osiguravajući plasman u 12 finalnih utrka. Ove utrke uključivale su osmerac (3 puta), četverac s kormilarom (3 puta), četverac bez kormilara (1 put), dvojac na pariće (2 puta) i samac (3 puta).[7]
Veslači „Mornara” nastupili su na pet Olimpijskih igara, s ukupno 21 veslačem u 7 čamaca. Najveći uspjeh postignut je na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine, kada je kombinirani osmerac iz „Mornara” osvojio četvrto mjesto, što je do tada bio njihov najbolji rezultat na Olimpijadi.[7]
VK „Mornar” je bio prisutan i na svjetskim prvenstvima. Prvi nastup na svjetskom prvenstvu imali su 1962. godine u Luzernu (Svjetsko veslačko prvenstvo Lucerne 1962.), kada su nastupali u osmercu. Ovaj osmerac, kojeg su činili Vrdoljak, Štagljar, Martić, Gabelić, Sušić, Janjušević, Mlinar, Barut i kormilar Balaš, dobio je priznanje Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Na Svjetskom prvenstvu 1966. godine na Bledu, kombinirani četverac s kormilarom, u kojem su nastupili Ivo Juginović, Boris Ercegović i kormilar Ljubo Curović, osvojio je brončanu medalju, što je jedan od najvećih uspjeha u povijesti kluba na svjetskoj sceni.[7]
| Boris Ercegović, Predrag Savić, Ivo Juginović, Frane Kazija, kor. Ljubo Čurović | 6:31.74 |
Za uspjehe kluba zaslužni su i mnogi treneri, među kojima su Ivo Fabris i Mili Alujević. Nikola Stipaničev, koji je odrastao u VK „Mornar” i postao ključni dio kluba, odigrao je značajnu ulogu u radu s omladincima šezdesetih godina. Ipak, najzaslužniji za uspon kluba smatra se trener Luka Marasović, koji je kroz svoje vođenje kluba podigao VK „Mornar” do vrha jugoslavenskog i svjetskog veslanja.[8]
Izvor:[9]
- Ivo Fabris
- Mile Alujević
- Luka Marasović
- Zdeslav Brajković
- Zdenko Bego
- Jere Vrcan
- Tonći Jakaša
- Drago Glavinović
- Ivo Ivanišević
- Nikola Stipaničev
- Tomislav Bilić
- Vjekoslav Srdelić
- Stjepan Mlinar
- Nikša Mardešić
- Milorad Skalić
- Vinko Guina
- Boris Buljanović
- Niko Grbelja
- Dušan Jurić
- Mladen Marinović
- Jerko Bilać
- Željko Validžić
- Igor Čulin
- Joško Matković
- Mario Negotić
- Goran Rakocija
- Tonći Radišić
- Josip Berecka
- Nediljko Kuić
- Ivan Fistanić
- Luka Vrgoč
- Denis Smajilović
Izvor:[10]
- Josip Vrtačnik (1951. – 1954.)
- Rade Stjelja (1954. – 1960.)
- Vlado Bubić (1960. – 1968.)
- Stevo Manojlović (1968. – 1972.)
- Zlatko Galić (1972. – 1980.)
- Stjepan Bernardić (? – ?)
- Željko Jelić (1987. – ?)
- Aco Čučuković (? – ?)
- Mladen Bujas (1993. – ?)
- Boris Anzulović (? – ?)
- Marko Pešić (2021. – danas)
- ↑ a b Matošić 1990., str. 98.
- ↑ Matošić 1990., str. 93–131.
- ↑ a b Matošić 1990., str. 100.
- ↑ Weltmeisterschaften (Herren - Teil 1). www.sport-komplett.de. Pristupljeno 15. studenoga 2024.
- ↑ a b Matošić 1990., str. 103.
- ↑ Matošić 1990., str. 103–104.
- ↑ a b c Matošić 1990., str. 104.
- ↑ Matošić 1990., str. 105.
- ↑ Matošić 1990., str. 116.
- ↑ Matošić 1990., str. 115.
- Matošić, Jerko, ur. 1990. Sto godina veslačkog sporta u Splitu: 1890–1990. Organizacijski odbor Sto godina veslanja u Splitu. Split.