Bijeli jasenak
Bijel jasenak | |
---|---|
Cvjetovi | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Red: | Sapindales |
Porodica: | Rutaceae |
Rod: | Dictamnus |
Vrsta: | D. albus |
Dvojno ime | |
Dictamnus albus L. | |
Baze podataka | |
Bijeli jasenak (gorući grm, rusten, veliki vršak, lat. Dictamnus albus) je vrsta višegodišnje biljke iz roda jasenak (Dictamnus) iz porodice Rutaceae. Nastanjuje područja južne Europe, sjeverne Afrike i dio Azije. Jako je popularna biljka zbog lijepih cvjetova i mirisa.
Opis[uredi | uredi kôd]
Ova biljka raste oko 60 centimetara u visinu, a nekad i preko metar. Ima razgranat podanak iz kojeg se može razviti više stabljika. Stabljika je pomalo gusto dlakava, a u gornjem dijelu ima crne žlijezde. Cvjetovi rastu u piramidalnim grozdovima. Jako elegantno izgledaju, a boja im varira, tako da se pojavljuju u različitim bojama: ljubičasta, crvena, plava, ali vrlo rijetko bijela.
Biljka je nejestiva; njezini listovi imaju vrlo gorak i neprijatan okus. Unatoč ugodnom mirisu nalik na limun, jasenak ima jako oštar okus.
Zapaljiva svojstva[uredi | uredi kôd]
Cijela biljka odiše aromom sličnom limunu ili vaniliji zbog eteričnih ulja koje ispušta, te se može osjetiti izdaleka. U ljetnim mjesecima iz tih eteričnih ulja može se stvoriti mirisni plin, koji je ljepljiv na dodir te ima zapaljiva svojstva. Taj plin prekriva cijelu biljku, posebno cvjetove.
Ako se u tom razdoblju biljci približi vatra, onda će odjednom nastati prava mala eksplozija. Ipak, to se događa samo starijim biljkama, jer mlade biljke ne izlučuju dovoljno hlapljivog ulja. Također, u sumrak se bez visokih temperatura kod ovih biljaka može vidjeti mali plavičasti plamen. Zbog svih tih pojava, mnogi misle da je upravo ona "gorući grm" iz Biblije.
Sastav[uredi | uredi kôd]
U korijenju i lišću sadrži alkaloide ; u vegetacijskoj fazi do 0,28%. Među alkaloidima pronađen i su skimianin, diktamnin, trigonelin. U nadzemnim dijelovima biljka sadrži holin, saponine, eterično ulje. Prinos eteričnog ulja iz biljaka u cvatu iznosi 0,09%, od svježeg zelenog lišća - 0,14-0,16%. Sastav eteričnog ulja uključuje anetol i metilhavikol .[1]
Jestivost i ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Zeleni mladi dijelovi biljke prije cvatnje mogu se koristiti kao začin .Od listova se može prirediti čaj.
U narodnoj medicini, biljni sok je korišten za uklanjanje bradavica ; dekokt korijena - kod proljeva, kao antihelminitik i antifebrilno sredstvo, kod epilepsije, malarije, žutice .Danas se biljka više ne koristi,neki je smatraju otrovnom. U Kini ovu biljku koriste već 1500 godina.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Roth, Daunderer & Kormann: Giftpflanzen, Pflanzengifte (Vorkommen, Wirkung, Therapie; allergische und phototoxische Reaktionen). 3. überarbeitete und erweiterte Auflage 1988, S. 271 f. und 1031.
- Anneliese Ott: Haut und Pflanzen (Allergien, phototoxische Reaktionen und andere Schadwirkungen) 1991, S. 79 oben: Foto einer weiß blühenden Pflanze und S. 82.
- Dietmar Aichele: Was blüht denn da?, 49. Auflage 1986, S. 264.
- Schönfelder, Peter und Ingrid: Der Kosmos-Heilpflanzenführer, 4. Auflage 1988, S. 18 und 170.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Dudčenko,L.G.,Kozjakov,A.S.,Krivenko,V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989., str.257