Eugenija Šah Knopfaro
Eugenija Šah Knopfaro (Zagreb, 1861. – Bjelovar, 24. veljače 1928.) bila je hrvatska pjesnikinja.
Uz Sidu Košutić i Štefaniju Jurkić, bila je u međuratnom vremenu najpoznatija i najcjenjenija hrvatska književnica katoličke usmjerbe.
Rođena je u Zagrebu 1861. godine u obitelji Knopfhard (Knopfaro). Rano je ostala bez roditelja te odrasla u ujakovoj obitelji. Nakon što je završila Učiteljsku školu u Zagrebu, zaposlila se u Bakru.[1] Zatim se udala za već bolesnoga Ivana Šaha. Kako bi pronašla sredstva za njegovo liječenje, krivotvorila je na mjenici potpis bana Khuena te je osuđena na šest godina zatvora.[1]
Nakon toga je radila kao učiteljica u francuskoj koloniji drvne industrije kod Slatine.[2] Godine 1896. primio ju je u Sarajevo vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler te joj omogućio posao u ubožnici, da u internoj školi poučava francuski jezik i glasovir.[1]
Od 1912. godine počinje pokazivati znakove umne bolesti.[1] Nakon što više nije mogla raditi, odazi u Bjelovar. Do kraja života živjela je od pomoći Vrhbosanske nadbiskupije i časopisa „Vrhbosna”.[2] U Bjelovaru umire, 24. veljače 1928. godine.[1]
Pjesmama se javila u časopisima: „Vrhbosna” (1896.), „Nada”, „Za vjeru i dom”, „Hrvatska sloga” te „Hrvatski dnevnik”. Objavila je i nekoliko religiozno nadahnutih novela.[1]
- Marjanović, Mirko. 2001. Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas. MH Sarajevo; HKD Napredak Sarajevo. Sarajevo.
- Otkrivanje lika velikanice hrvatske književnosti; 14. Ožujka 1928. – umrla pjesnikinja Eugenija Šah. www.glas-koncila.hr. Pristupljeno 12. lipnja 2023.