Duromer
Duromeri (od lat. riječi durus: tvrd, čvrst + -mer) su vrsta poliplasta. Drugu vrstu poliplasta predstavljaju plastomeri.[1] Duromeri su sintetski polimerni materijali, jedna od temeljnih skupina uz plastomere i vlakna. Stari naziv je duroplasti.[2]
Duromerski završni oblik su gusto prostorno umrežene makromolekule. Pravi ih se tako da se polikondenzira monomere. Nastali pretpolimeri (smole) viskozni su ili lakotaljivi zbog čega su prikladni za oblikovati i preraditi. Poluproizvod (smole) zagrijava se i dodaje se reaktivne spojeve, tzv. umreživala, čime se nepovratnu povezuju i stvrdnjivaju. Nastaju materijali koji se ne otapaju, ne tale, vrlo su čvrsti, tvrdi i toplinski postojani.[1]
Namjena duromera je konstrukcijski materijali za aparate i uređaje, kao ljepila, naliči (lakovi) i kompozitni materijali. Važniji duromerni proizvodi su: fenolformaldehidni polimeri, epoksidne, melaminske i ureaformaldehidne smole te nezasićeni poliesteri.[2]
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija, polimerni materijali, LZMK, pristupljeno pristupljeno 18. prosinca 2016.
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija, duromeri, pristupljeno 18. prosinca 2016.