Dungeons & Dragons
Dungeons & Dragons (skraćeno D&D ili DnD, prevedeno na hrvatski Tamnice i zmajevi) stolna je igra uloga (RPG) smještena u fantastični svijet. Izdaje ju tvrtka Wizards of the Coast. Izvorni autori Gary Gygax i Dave Arneson su D&D po prvi puta objavili u siječnju 1974. u vlastitoj tvrtki Tactical Studies Rules (TSR). Iako je igra izvorno nastala iz stolnih ratnih igara, prvo izdanje D&D-a se općenito smatra početkom suvremenih igara igranja uloga i, samim time, početkom industrije RPG-ova.
D&D razlikuje se od tradicionalnih ratnih igara postavljajući svakog igrača u ulogu pojedinačnog lika, umjesto veće vojne postrojbe. Igrači se uživljavaju u uloge pustolova, a igrom upravlja tzv. gospodar tamnice (engl. dungeon master, skraćeno DM) - DM ima ulogu pripovjedača i suca, a njegova je zadaća upravljati svijetom igre i postavljati izazove, bitke i pustolovine pred ostale igrače. Nakon uspješno obavljenih zadaća, likovi bivaju nagrađeni blagom, znanjem i bodovnim iskustvom (engl. experience points, skraćeno XP), što im omogućuje napredovanje i otvara vrata još većim izazovima.
Rani uspjeh D&D-a uzrokovao je zasićenje tržišta sličnim igrama. Usprkos ovoj konkurenciji, D&D je i dalje vodeći na tržištu industrije RPG-ova. Godine 1977., igra je podijeljena na dvije inačice: Dungeons & Dragons (pravilima oskudniju) te Advanced Dungeons & Dragons (strožu i razrađenijih pravila, skraćeno AD&D). Drugo izdanje pravila AD&D-a objavljeno je 1989. godine. Podrška i razvoj originalnih inačica igre prekinuti su 2000. godine, kada je objavljeno treće izdanje s novim sustavom pravila. Ova pravila tvorila su osnovu sustava d20 dostupnih pod otvorenom licencijom (Open Game Licence, skraćeno OGL) koja dopušta korištenje pravila igre drugim izdavačima. Treće izdanje preuređeno je i poboljšano 2003. godine (poznato kao izdanje 3.5). Četvrto izdanje objavljeno je 2008., a peto izdanje 2014. godine.
Dungeons & Dragons i danas je u samom vrhu najpoznatijih i najuspješnijih igara uloga, s procjenjenih 20 milijuna sadašnjih i bivših igrača te zaradom od preko 1 milijarde američkih dolara u prodaji knjiga i opreme. Igru podržavaju brojna izdanja unaprijed pripremljenih pustolovina i fantastičnih svjetova koje igrači mogu koristiti. Izvan okvira same igre, pojam D&D ostavio je traga kroz prateće proizvode (knjige, stripove, videoigre, kartaške igre, itd.), spomene u popularnoj kulturi, pa i razne kontroverze koje su ju okruživale (posebice u slučaju moralne panike u SAD-u 1980-ih koja je D&D nelogično povezivala sa sotonizmom i samoubojstvom). Igra je osvojila brojne nagrade i prevođena je na brojne jezike van izvornog engleskog (ali nijedna verzija igre nije još prevedena na hrvatski).
D&D je igra uloga određena pravilima, ali nema strogo određen završetak, niti pobjednike i gubitnike. Obično se igra u zatvorenome, a igrači su okupljeni za stolom. U pravilu, svaki igrač upravlja jednim likom - zamišljenom osobom u zamišljenom svijetu. Kada surađuju kao tim, grupa igrača sačinjava 'pustolovnu družinu' u kojoj se njihove različite sposobnosti međusobno nadopunjuju. Tijekom igre, svaki igrač usmjerava postupke svojeg lika i njegove interakcije s drugim likovima. Ova aktivnost provodi se kroz glumu, tj. verbalno oponašanje zamišljenih likova, ali i druge društvene i kognitivne vještine poput logike, osnovne matematike te mašte. Igra se često nastavlja kroz niz susreta (partija) i sačinjava jednu pustolovinu. Niz takvih pustolovina povezanih u širu priču naziva se 'kampanja'.
Posljedice odluka igrača i tijek priče oblikuje i određuje voditelj igre, gospodar tamnice (DM), sljedeći i interpretirajući pravila igre. DM odabire i opisuje razne 'likove neigrače' (engl. non-player character, skraćeno NPC) koje družina susreće, priprema svijet u kojemu se priča odvija te određuje kakve će izazove ostali igrači susresti. Ti izazovi su često bitke s različitim neprijateljima (divljim životinjama, zlim čarobnjacima, mitološkim čudovištima, itd.), ali mogu biti i društvene ili logičke prirode (zagonetke, šuljanje, potraga za mirnim rješenjem problema). DM ima dužnost poznavati i slijediti pravila, ali je također i slobodan pravila uvoditi, izbacivati ili prilagođavati svojem stilu igre. Ove izmjene zovu se 'kućna pravila' i provode se u pravilu uz prethodan dogovor sa svim igračima.
Novija izdanja igre predstavljaju osnovna pravila kroz tri glavne knjige: Pravilnik za igrače (engl. Player's Handbook), Vodič za gospodara tamnice, (engl. Dungeon Master's Guide) te Katalog čudovišta (engl. Monster Manual).
Materijale potrebne za igru sačinjavaju: osnovna pravila (dostupna u gore navedenim knjigama, ali i na Internetu u tzv. Referentom dokumentu sustava (engl. Systems Reference Document, skraćeno SRD) i mrežnim stranicama), statistike lika (upisane u formular predviđen pravilima igre) i poliedarske kockice. Mnogi igrači također koriste minijaturne figurice na plohi s označenim poljima kao vizualno pomagalo, pogotovo tijekom bitke. Igru također obogaćuju brojni dodaci poput proširenih pravila, unaprijed pripremljenih pustolovina i svjetova, novih kataloga čudovišta, itd.
.jpg)
Prije nego igra započne, svaki igrač stvara svog lika i zapisuje njegove podatke i statistike u formular (engl. character sheet). Prvo se određuju sposobnosti lika, izražene kao snaga (engl. strength), izdržljivost (engl. constitution), pokretljivost (engl. dexterity), inteligencija (engl. intelligence), mudrost (engl. wisdom) i osobnost (engl. charisma). Svako izdanje igre nudi različite metode određivanja ovih statistika, no u većini slučajeva određuje se bacanjem kockica. Igrač zatim odabire rasu, odnosno vrstu, za svog lika (čovjek, patuljak, vilenjak, itd.), pustolovno zanimanje, tzv. klasu (ratnik, čarobnjak, bard, itd.), moralno opredjeljenje, te ostale značajke koje će zaokružiti sposobnosti i biografiju igračeva lika.
Tijekom igre, igrači pokazuju namjere svojih likova, kao npr. napad mačem na neprijatelja ili obijanje brave, a zatim bacaju kockice - statistike lika ulaze u računicu i dobiva se rezultat. DM proglašava uspjeh ili neuspjeh te određuje posljedice. Uspjeh ovisi o zahtjevnosti zadatka i sposobnostima lika. U situacijama kada likovi nemaju kontrolu nad događajima, npr. ako aktiviraju zamku ili progutaju otrov, bacaju kockice za spašavanje (engl. saving throw), tj. imaju pravo na bacanje spašavanja.
Kroz tijek igre svaki igračev lik (engl. player character, skraćeno PC) se mijenja i uglavnom napreduje u svojim sposobnostima; likovi skupljaju (i ponekad gube) bodove iskustva, nalaze blago i kupuju bolju opremu, mijenjaju svoje svjetonazore poučeni pustolovnim iskustvima, napreduju kroz razine likova (engl. character level), itd. Iskustvo se ostvaruje izvršavanjem zadataka i prevladavanjem izazova, a više razine lika jačaju statistike lika i otvaraju nove mogućnosti i sposobnosti.
Zdravlje lika mjeri se kroz bodove zdravlja (engl. hit points, skraćeno HP), a pustolovne klase imaju različite količine tih bodova (ratnik je daleko izdržljiviji od čarobnjaka, pa ima mnogo više bodova zdravlja, tj. HP-a). Gubitak svih bodova zdravlja u pravilu rezultira smrću lika. U fantastičnom svijetu često je moguće uskrsnuti mrtve magijom, no onda kada to nije slučaj ili igrači to ne žele - izrade novog lika, uvedu ga u priču i nastave normalno igrati.
Tipičnu igru D&D sačinjava pustolovina, ugrubo usporediva s kratkom pričom. DM može pustolovinu pripremiti sâm, a može i upotrijebiti unaprijed pripremljene pustolovine (tzv. module) koji se objavljuju kao dodatak igri još od njenih početaka. Objavljene pustolovine obično sadrže pozadinsku priču, ilustracije, karte i ciljeve za likove igrača. Neke uključuju i opise lokacija i tiskane materijale za igrače.
Serija povezanih pustolovina u kontekstu igre zove se kampanja. Skup lokacija u kojima se ove pustolovine odvijaju (npr. u gradu, zemlji, planetu ili čitavom zamišljenom svemiru) zove se svijet kampanje (engl. campaign setting). Svjetovi D&D-a inspirirani su različitim fantastičnim podžanrovima i uključuju različite stupnjeve magije i tehnologije. Neki od najpopularnijih svjetova kampanja su: Greyhawk, Dragonlance, Forgotten Realms, Mystara, Spelljammer, Ravenloft, Dark Sun, Planescape, Birthright, te Eberron. Alternativno tome, DM može stvoriti vlastiti zamišljeni svijet kampanje.
Stolne ratne igre iz kojih se D&D razvio minijaturnim figurama predstavljaju vojne jedinice. D&D je u početku nastavio korištenje minijatura na sličan način, no izdanje iz 1977. sukobe u igri je uglavnom rješavalo verbalno. Minijature više nisu bile potrebne, ali neki su igrači nastavili koristiti ih kao vizualna pomagala. 1970-ih godina, mnoge su tvrtke počele proizvoditi minijature izrađene za Dungeons & Dragons i slične igre. Novija izdanja igre pretpostavljaju upotrebu minijatura u igri, ali ne inzistiraju na njima.
Izravni prethodnik D&D-a bio je skup pravila za stolnu ratnu igru srednjovjekovne tematike koju je napisao Jeff Perren. Njih je proširio Gary Gygax ubacivanjem fantastičnih pravila, a igra je zatim objavljena kao Chainmail. Dave Arneson je igrao sličnu igru, ali je u pravila uveo upravljanje nad pojedincima, umjesto čitavim vojskama. S vremenom je dodao inovacije poput klasa, bodova iskustva, napredovanja po razinama ili stupnjevima razvoja (engl. level), itd. Arneson i Gygax već su ranije surađivali, a kada su odlučili spojiti svoja pravila i načine igara počeli su razvijati fantastičnu igru uloga koja će kasnije postati Dungeons & Dragons.
Mnogi elementi igre D&D spajaju hobije popularne u drugoj polovici 20. stoljeća. Na primjer, igra uloga ima svoje korijene u kazalištu improvizacije. Simulacije svijeta razvijene su kroz stolne ratne igre, a postojale su i mnoge stolne igre fantastične tematike. Pojedini igrači obogaćuju igru vizualnim pomagalima vlastite izrade (makete, minijature, ilustracije). D&D predstavlja jedinstven spoj svih navedenih elemenata.
Svijet D&D-a inspiriran je svjetskom mitologijom, poviješću, šund-literaturom i modernim fantastičnim romanima. Važnost Gospodara prstenova i Hobita pisca J. R.R. Tolkiena kao utjecaj na D&D uzrokovala je kontroverze. Prisutnost polutana, vilenjaka, poluvilenjaka, patuljaka, oraka, rendžera i sličnih, povukla je mnoge usporedbe s ovim djelima. Sličnost je bila još i veća dok tvrtka Tolkien Enterprises nije zaprijetila tužbom, pa su imena poput 'hobit', 'ent' i 'balrog' pretvorena u 'polutan', 'treant' i 'balor'. Gygax je godinama umanjivao utjecaj Tolkiena na razvoj igre, ali u intervjuu iz 2000. god. je priznao kako je taj utjecaj bio itekako snažan.
Sustav magije u D&D-u, u kojem čarobnjaci uče magične čini i zatim ih zaboravljaju kada su bačene, potječe iz serije priča i romana autora Jacka Vancea. Sustav moralnog opredjeljenja (koji likove kategorizira u 'zakon', 'neutralnost' i 'kaos') inspiriran je romanom Tri srca i tri lava autora Poula Andersona. Trol opisan u istom djelu također je inspirirao D&D-ovsku verziju tog čudovišta.
Druge utjecaje na D&D ostavili su Robert E. Howard, Edgar Rice Burroughs, A. Merritt, H. P. Lovecraft, Fritz Leiber, L. Sprague de Camp, Fletcher Pratt, Roger Zelazny, i Michael Moorcock. Čudovišta, magije i magični predmeti koji se pojavljuju u igri inspirirani su stotinama pojedinih djela, od Alise u zemlji čudesa do Biblije, a u jednakoj mjeri izvedeni su iz svjetskih mitologija (grčke, nordijske, egipatske, itd.) i legendi (kralj Arthur, Beowulf, prsten Nibelunga).
Dungeons & Dragons je prošao kroz nekoliko revizija i promjena pravila. Paralelna izdanja i nedosljedno nazivlje ponekad otežavaju razlikovanje između izdanja.
Originalni D&D (skraćeno OD&D) bio je mali paket s tri knjižice pravila, izdan 1974. godine. Amaterski je dizajniran i pretpostavljao je da igrač već poznaje stolne ratne igre.
Ipak, brzo mu je rasla popularnost, prvotno među igračima ratnih igara, a zatim se proširila i na širu publiku studenata i srednjoškolaca. Oko 1000 primjeraka igre prodano je prve godine, a oko 3000 godine 1975., a zatim sve više idućih godina. Ovo prvotno pakiranje doživjelo je mnogo novih izdanja i prošireno je službenim dodacima, poput originalnih Greyhawk i Blackmoor svjetova za kampanju (izdanih 1975.) ili članaka u časopisima i fanzinima.
Godine 1977. tvrtka TSR je započela strategiju koja će D&D podijeliti na dva dijela kroz iduća gotovo dva desetljeća. Objavljen je Dungeons & Dragons Basic Set (osnovni paket) koji je pročistio pravila i sustav učinio razumljivijim široj publici, a prodavao se u pakiranju koje se moglo držati u trgovinama igračaka. Iste godine, prvi dio Advanced Dungeons & Dragons (napredni D&D) je objavljen te je - spajajući različita već objavljena pravila, opcije i ispravke - ujedinio igru za igrače hobiste. TSR je takve dvije igre predstavljao kao uvodnu igru za nove igrače i složenu igru za već iskusne; Basic Set je ohrabrivao igrače prijeći na Advanced nakon što bi iscrpili sve njegove mogućnosti.
Rezultat ovog paralelnog razvoja bio je taj da su određena pravila i koncepti osnovne igre dolazili u sraz sa sličnim pravilima u naprednoj verziji. John Eric Holmes, urednik osnovne verzije, preferirao je opušteniju atmosferu s više prostora za osobnu improvizaciju. AD&D je, s druge strane, bio stvoren kao usko strukturiran sustav pravila. Između 1977. i 1979. objavljene su tri tvrdoukoričene knjige pravila, često zvane 'jezgrenim': Player's Handbook (PHB), Dungeon Master's Guide (DMG) te Monster Manual (MM). Nekoliko dopunskih knjiga objavljeno je 1980-ih i uvedeno je mnogo novih pravila. Osnovni paket izdavao se do 1979.
1980-ih godina, pravila za AD&D i osnovni D&D ostala su odvojena, a njihov razvoj tekao je u različitim smjerovima.
1981. godine, osnovnu verziju D&D-a je revidirao Tom Moldvay kako bi ju učinio još više primamljivom novim igračima. David "Zeb" Cook napisao je Expert Set, proširenje pravila za osnovnu igru. Uslijedili su novi paketi pravila koji su podržavali sve moćnije likove.
Advanced Dungeons & Dragons 2nd Edition (drugo izdanje AD&D-a) objavljeno je 1989. godine, ponovno kroz tri osnovne knjige, a glavni dizajner bio je David "Zeb" Cook. Objavljivanjem drugog izdanja namjerno su odbačeni neki aspekti igre koji su privlačili negativni publicitet. Spomeni demona i vragova, seksualno sugestivne ilustracije te igrivi likovi zlog moralnog opredijeljenja (poput ubojica i poluoraka) izbačeni su. Novo izdanje udaljilo se od podžanra 'mača i magije' i više se okrenulo srednjovjekovnoj povijesti i mitologiji. Pravila su prošla manje promjene, uključujući uvođenje vještina nevezanih za borbu te škola magije. Veliku novost činili su novi svjetovi za kampanje koji su se udaljili od tradicionalne 'tolkienovske' fantastike. To je uključivalo kombiniranje fantastike s drugim žanrovima, npr. horora (Ravenloft), znanstvene fantastike (Spelljammer), post-apokalipse (Dark Sun), kao i alternativne povijesne i neeuropske mitološke svjetove.
Godine 1997., tvrtka TSR je gotovo bankrotirala te je kupljena od strane tvrtke Wizards of the Coast. Nakon tri godine razvoja, treće izdanje Dungeons & Dragonsa je objavljeno 2000. godine. Napuštena je dvojna taktika osnovnih i naprednih pravila te su spojena u jedinstvenu igru. Bila je to najveća revizija pravila D&D-a u povijesti igre, a poslužila je i kao osnova za višežanrovski sustav pravila RPG-a vezan za 20-straničnu kockicu, pa je dobio naziv "d20 System", tj. sustav d20. Pravila trećeg izdanja pažljivo su izrađena kako bi ostala dosljedna i manje restriktivna od prethodnih verzija igre, dopuštajući igračima veću fleksibilnost u stvaranju likova kakve žele igrati. Uvedene su vještine (engl. skills) i podvizi (engl. feat) kako bi potaknuli daljnje ugađanje likova. Nova pravila također su standardizirala mehanike rješavanja poteza i borbe.
Godine 2003. treće izdanje igre dodatno je revidirano i objavljeno kao Dungeons & Dragons v.3.5.
Izdanje 3.5 podržavano je službenim materijalima do 2008. godine, kada je objavljen Dungeons & Dragons 4th Edition (četvrto izdanje). Svrha novog izdanja bila je brža i intuitivnija igra s pojednostavljenim pravilima. Mnoge sposobnosti likova ujedinjene su kroz moći (engl. powers). Ovo je utjecalo na magične klase, ali i nemagične, koje su imale sličan izbor moći. Programski alati, uključujući programe za izradu likova i čudovišta, postali su važan dio igre.
U siječnju 2012., Wizards of the Coast najavili su peto izdanje igre. Tvrtka je odlučila izraditi pravila uz povratne informacije igrača, što je trajalo dvije godine. Oko 75,000 igrača je radilo na testiranju novih pravila i peto izdanje konačno je objavljeno krajem 2014. godine (u vrijeme 40. godišnjice igre).
Igra je imala preko 3 milijuna igrača diljem svijeta do 1981., a pravila igre prodavala su se u prosjeku od oko 750,000 primjeraka godišnje do 1984. Počevši s francuskim izdanjem 1982., Dungeons & Dragons je preveden u mnoge jezike izvan engleskog. Do 2004., potrošači su potrošili preko milijardu američkih dolara na proizvode iz D&D-a i igru je igralo preko 20 milijuna ljudi. Približno 6 milijuna ljudi je igru igralo 2007. godine.
Brojna izdanja D&D-a su osvojila nagrade Origins (koje se dodjeljuju u industriji igara), uključujući Najbolja pravila za igru uloga 1977., Najbolja pravila za igru uloga 1989., te Najbolja igra uloga 2000. za tri glavna izdanja igre.
Dungeons & Dragons je prva moderna igra uloga (RPG) i uspostavila je mnoge konvencije koje i danas dominiraju u žanru. Posebno se ističu: upotreba kockica, ispis statistika lika, upotreba brojevnih atributa i oslanjanje na voditelja igre (naziv Dungeon Master je pod licencijom, pa se također upotrebljavaju engleski nazivi Game Master ili Storyteller). Samo mjesecima nakon objavljivanja originalne igre D&D, novi pisci i izdavači su počeli objavljivati vlastite RPG-ove, većinski u žanru fantastike. Neki primjeri: Tunnels & Trolls (1975.), Empire of the Petal Throne (1975.), Chivalry & Sorcery (1976.).
Pokret igranja uloga započet D&D-om dovest će do objavljivanja znanstveno-fantastične igre Traveller (1977.), fantastične igre RuneQuest (1978.) te sustava pravila poput Call of Cthulhu (1981.), Champions (1982.), GURPS (1986) te Vampire: The Masquerade (1991.). Utjecaj D&D-a i sličnih igara odrazio se i na stolne strateške igre poput Warhammer Fantasy Battles, a posebno na moderne videoigre. D&D je parodiran u kartaškoj igri Munchkin, a kao očita inspiracija poslužio je i animiranoj seriji Adventure Time.
Rano u povijesti igre, TSR nije poduzimao pravne mjere protiv manjih izdavača D&D-ovskih materijala, a nekima je čak i izdavao licenciju. Ovaj pristup promijenio se sredinom 1980-ih kada je TSR pokrenuo pravne mjere i pokušao spriječiti druge u izdavanju kompatibilnih materijala. Ovo je naljutilo mnoge ljubitelje igre i druge izdavače. Iako je pokrenuto nekoliko parnica, sve su u konačnici razriješene izvansudskim nagodbama. TSR se i sâm nekoliko puta ogriješio o zakon o autorskim pravima.
Pokretanjem trećeg izdanja igre, Wizards of the Coast je objavio sustav d20 pod otvorenom licencijom, a zadržao prava na zaštitni znak "d20". Uz ove licencije, drugim izdavačima je bilo dopušteno koristiti sustav d20 u izradi pustolovina i dodataka. OGL i d20 omogućili su i izradu novih igara zasnovanih na drugim licencijama, poput Star Wars ili Call of Cthulhu.
2000-ih godina pojavio se trend rekreiranja starijih verzija D&D-a. Tvrtke Necromancer Games sa svojim sloganom "pravila trećeg izdanja s atmosferom prvog izdanja" i Goodman Games s izdanjima "Dungeon Crawl Classics" primjeri su tog trenda u materijalima za sustav d20. Druge tvrtke su stvorile cijele sustave pravila zasnovane na ranijim izdanjima D&D-a. Primjer je HackMaster (2001., izdavač Kenzer and Company), licenciran zatvorenom licencijom, polusatiričan nastavak na prvo i drugo izdanje. Castles & Crusades (2005., izdavač Troll Lord Games) je primjer nove verzije originalnih izdanja kroz prizmu pravila otvorene licencije, a koju je podržao i Gary Gygax.
Izdavanjem četvrtog izdanja, Wizards of the Coast su pokrenuli Licencu igraćeg sustava (engl. Game System License), koja predstavlja značajno ograničenje u usporedbi s vrlo otvorenom politikom utjelovljenom u OGL-u. Posljedično tome, mnogi izdavači koji su objavljivali neslužbene D&D-ovske materijale (poput tvrtke Paizo Publishing sa svojom igrom Pathfinder) su odlučili ignorirati četvrto izdanje i nastavili podržavati treće. To je u konačnici podijelilo ljubitelje igre i negativno utjecalo na prihode četvrtog izdanja.
Tijekom svoje povijesti, D&D je bio metom negativnog publiciteta, posebice od strane kršćanskih grupacija, za navodnu promociju sotonizma, vračanja, samoubojstva, pa čak i ubojstava, kao i zbog golih grudi na ilustracijama ženskih likova (uglavnom na ilustracijama čudovišta poput harpija, sukuba, itd.). Ove kontroverze primorale su TSR da ukloni potencijalno osjetljive spomene i ilustracije prilikom izdavanja drugog izdanja AD&D-a. Mnogi od tih spomena, uključujući nazive 'demona' i 'vragova', vraćeni su u trećem izdanju. Moralna panika nad igrom uzrokovala je probleme ljubiteljima D&D-a koji su se često morali suočiti s društvenim odbacivanjem, nepoštenim tretmanom, te neistinitim dovođenjem u vezu s okultizmom i sotonizmom, neovisno o pravim stavovima i vjerovanjima tih osoba.
Dungeons & Dragons također je bio predmetom neosnovanih glasina vezanih uz igrače koji ne znaju razlikovati fantastični svijet od stvarnoga, pa čak i doživljavaju psihotične ispade. Najpoznatiji primjer ovoga bio je slučaj Jamesa Dallasa Egberta III, dječaka koji je 1980. godine počinio samoubojstvo, a da bi novinari naknadno saznali da je igrao D&D i iz toga proizveli cijelu priču. Prema tim događajima snimljen je i film Labirinti i čudovišta (engl. Mazes and Monsters) (prva veća uloga za Toma Hanksa). Igru su krivili i za neke radnje koje je počinio Chris Pritchard, koji je 1990. osuđen za ubojstvo svoga djeda. Istraživanja raznih psihologa, od kojih je prvi bio Armando Simon, zaključila su da igranje D&D-a ne uzrokuje nikakve štetne posljedice.
Komercijalni uspjeh igre rezultirao je sudskim parnicama i raspodjelom tantijema između originalnih tvoraca, Gygaxa i Arnesona. Gygax se kasnije upustio u sukob za kontrolu TSR-a, što je rezultiralo njegovom odlukom da proda svoj udio tvrtke 1985. godine.
Uspjeh igre pratili su mnogi popratni proizvodi, uključujući časopis Dungeon (za DM-a) i časopis Dragon (za igrače), animiranu TV-seriju, nekoliko filmova, službeni glazbu (engl. roleplaying soundtrack'), romane, stripove, videoigre, itd.
Popularnije serije romana pisali su Gary Gygax, Ed Greenwood i R. A. Salvatore, a neke od poznatijih videoigara uključuju Baldur's Gate, Icewind Dale, Planescape - Torment, Neverwinter Nights, Dungeons & Dragons Online. Igre Star Wars - Knights of the Old Republic 1 i 2 koriste pravila d20 (zaštićena OGL-om).
Neke od poznatih ličnosti koje igraju ili su igrale D&D jesu komičari Stephen Colbert i Chris Hardwick, autor Simpsona Matt Groening, glazbenik Moby, glumci Vin Diesel, Matthew Lillard, Mike Myers, Patton Oswalt, James Franco, Chris Weitz, Karl Urban, Wil Wheaton i Robin Williams, autori David Mitchell i China Mieville, poduzetnik Elon Musk, te mnogi drugi.
Order of the Stick je popularni internetski strip (engl. webcomic) koji je započeo kao parodija D&D-a, a zatim izrastao u veliku samostalnu priču. Autori francuskog stripovskog serijala Tvrđa (Donjon) također priznaju inspiraciju D&D-om.
Televizijske serije poput Simpsona, Futurame, Zajednice, Freaks & Geeks, Ludih sedamdesetih, Teorije velikog praska, itd., spomenule su D&D ili prikazale glavne likove kako igraju D&D.
Redatelj Jon Favreau (Iron Man 1 i 2, Kauboji i izvanzemaljci) zahvaljuje D&D-u što mu je usadio "stvarno jake temelje u mašti, stvaranju priča, razumijevanju kako uspostaviti atmosferu i osjećaj ravnoteže."
- Službena stranica Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. travnja 2016. (Wayback Machine) - Wizards of the Coast.
- Hypertext d20 SRD - verzija 3.5 pravila pod otvorenom licencijom.