Kina-drvo
Kina-drvo | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Gentianales |
Porodica: | Rubiaceae |
Potporodica: | Cinchonoideae |
Tribus: | Cinchoneae |
Rod: | Cinchona L. |
Baze podataka | |
Kina-drvo (lat. Cinchona), rod broćevki smješten u tribus Cinchoneae dio potporodice Cinchonoideae. Sastoji se od 24 vrste u Južnoj Americi, poglavito po Andama[1]
Rod je opisan u Species Plantarum 1: 172. 1753.[2] Tipična je vrsta Cinchona officinalis L.
Rod Cinchona ima oko oko dvadesetak vrsta biljaka, uglavnom drveća, u porodici Rubiaceae, porijeklom iz Anda u Južnoj Americi. Kora nekih vrsta sadrži kinin i korisna je protiv malarije. Tijekom 300 godina između njegovog uvođenja u zapadnu medicinu i njegove medicinske uporabe tijekom Prvog svjetskog rata, kinin iz cinchona bio je jedini učinkovit lijek za malariju.[3]
Stabla kinina su zimzelena s jednostavnim, nasuprotno raspoređenim listovima. Cjevasti cvjetovi su mali i obično kremasto bijeli ili ružičasti. Cvjetovi se nalaze u vršnim grozdovima, a latice imaju karakteristično dlakave rubove. Plod je mala čahura.[3]
Malarija je vjerojatno bila nepoznata u Novom svijetu prije dolaska Europljana, ali cinchona je prilično brzo prepoznata kao učinkovit lijek za ovu bolest. Do 1650. pošiljke kore cinchona redovito su slane u Španjolsku iz njenih kolonija. Vješta uporaba "peruanske kore" od strane engleskog liječnika Thomasa Sydenhama (1624. – 1689.) pomogla je odvojiti malariju od drugih groznica i poslužila je kao jedna od prvih praksi specifične terapije lijekovima.[3]
Dugi niz godina nije bilo jasno koje su vrste najbolji izvor učinkovite kore, a izvoz se često krivotvorio s korom drugog drveća. Godine 1820. ekstrahirani su i opisani prvi alkaloidi kinina i konačno je postalo moguće povezati različite vrste Cinchona s njihovim koncentracijama alkaloida. U roku od pet godina ekstrahirani alkaloidi postali su standardni tretman za malariju.[3]
Eksplozija potražnje za kininom među Europljanima koji žive u tropima navela je nizozemske i britanske prirodoslovce da 1850-ih i 60-ih prokrijumčare sjeme cinchona iz Južne Amerike na plantaže u Aziji. Tamo su proveli intenzivna istraživanja koja su dovela do novih sojeva visokog prinosa i poboljšanih metoda obrade. Četiri vrste cinchona uzgajane su godinama, prvenstveno na Javi, a također i u Indiji i na Cejlonu (danas Šri Lanka) kao izvori kinina i kinidina, koji se uglavnom koristi za poremećaje srčanog ritma.[3]
- Cinchona anderssonii Maldonado
- Cinchona antioquiae L.Andersson
- Cinchona asperifolia Wedd.
- Cinchona barbacoensis H.Karst.
- Cinchona calisaya Wedd.
- Cinchona capuli L.Andersson
- Cinchona fruticosa L.Andersson
- Cinchona glandulifera Ruiz & Pav.
- Cinchona hirsuta Ruiz & Pav.
- Cinchona krauseana L.Andersson
- Cinchona lancifolia Mutis
- Cinchona lucumifolia Pav. ex Lindl.
- Cinchona macrocalyx Pav. ex DC.
- Cinchona micrantha Ruiz & Pav.
- Cinchona mutisii Lamb.
- Cinchona nitida Ruiz & Pav.
- Cinchona officinalis L.
- Cinchona parabolica Pav.
- Cinchona pitayensis (Wedd.) Wedd.
- Cinchona pubescens Vahl
- Cinchona pyrifolia L.Andersson
- Cinchona rugosa Pav.
- Cinchona scrobiculata Bonpl.
- Cinchona villosa Pav. ex Lindl.
- Cinchona ×boliviana Wedd.
- ↑ Molecular phylogenetic analysis and generic delimitations in tribe Chiococceae pristupljeno 16. siječnja 2022
- ↑ Tropicos, pristupljeno 31 svibnja 2024.
- ↑ a b c d e Britannica, pristupljeno 31. svibnja 2024.