Prijeđi na sadržaj

Cape York (poluotok)

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Koordinate: 10°41′S 142°32′E / 10.683°S 142.533°E / -10.683; 142.533
?
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Cape York)
Dodaj infookvir "poluotok".
(Primjeri uporabe predloška)

Karta poluotoka Cape York

Poluotok Cape York veliki je poluotok koji se nalazi na krajnjem sjeveru Queenslanda, Australija. To je najveća netaknuta divljina u sjevernoj Australiji.[1] Zemljište je uglavnom ravno i oko polovice površine se koristi za ispašu stoke. Relativno netaknute savane obrasle eukaliptusom, tropske prašume i drugi tipovi staništa danas su prepoznati i očuvani zbog svog globalnog ekološkog značaja. Iako je veći dio poluotoka i dalje netaknut, s raznolikim repertoarom endemske flore i faune, neke od njegovih divljih životinja mogu biti ugrožene industrijom i prekomjernom ispašom, kao i unesenim vrstama i korovom.[2]

Najsjevernija točka poluotoka je Cape York (10°41′19″S 142°31′54″E / 10.6886°S 142.5317°E / -10.6886; 142.5317).[3]

Ovu zemlju su desetke tisuća godina naseljavali brojni aboridžinski australski narodi. Godine 1606. nizozemski moreplovac Willem Janszoon na brodu Duyfken bio je prvi Europljanin koji je sletio u Australiju, dosegavši poluotok Cape York.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Europsko istraživanje

[uredi | uredi kôd]
Spomen kamen za Edmunda B.C. Kennedyja, otkriven u Cardwellu, 1948. Godine 1848. Kennedy, pomoćnik geodeta Novog Južnog Walesa, vodio je ekspediciju za istraživanje poluotoka Cape York.
Obilazak Willema Jansza brodom Duyfken, 1605.–1606.

U veljači 1606. nizozemski moreplovac Willem Janszoon pristao je u blizini mjesta današnje Weipe, na zapadnoj obali poluotoka Cape York. Ovo je bilo prvo zabilježeno iskrcavanje Europljana u Australiju, a ujedno je označilo i prvi prijavljeni kontakt između Europljana i Aboridžina.

Edmund Kennedy bio je prvi europski istraživač koji je pokušao kopnenu ekspediciju na poluotok Cape York. Cilj je bio uspostaviti rutu do vrha poluotoka, gdje su poslovni ljudi iz Sydneya pokušavali razviti luku za trgovinu s Istočnom Indijom.[4]

Ekspedicija je krenula iz zaljeva Rockingham u blizini današnjeg grada Cardwella u svibnju 1848. i pokazala se kao jedna od velikih katastrofa australskih istraživanja.[4]

Na vrh poluotoka (zvan samo Cape York) Europljani su konačno stigli 1864. godine kada su braća Francis Lascelles (Frank) i Alexander William Jardine, zajedno s osam suputnika, otjerali gomilu stoke iz Rockhamptona u novo naselje Somerset (na Cape Yorku) gdje je otac Jardines bio zapovjednik. Na putu su izgubili većinu svojih konja, mnoge zalihe i vodili žestoke bitke s Aboridžinima, da bi konačno stigli u ožujku 1865.[4]

Prvi kontakt

[uredi | uredi kôd]

Prvi poznati kontakt između Europljana i Aboridžina dogodio se na zapadnoj obali poluotoka 1606. godine, no Europljani su ga naselili tek u 19. stoljeću kada su osnovane ribarske zajednice, zatim postaje i kasnije rudarski gradovi. Europsko naselje dovelo je do raseljavanja zajednica Aboridžina i dolaska otočana Torresova prolaza na kopno.[5]

Geografija i geologija

[uredi | uredi kôd]

Zapadna obala graniči s zaljevom Carpentaria, a istočna s Koraljnim morem. Poluotok je s tri strane (sjever, istok i zapad) omeđen vodom. Ne postoji jasno razgraničenje prema jugu, iako službena granica Queenslanda u Zakonu o naslijeđu poluotoka Cape York iz 2007. prolazi na oko 16°S geografske širine.[6]

Pješčane dine oko rta Flattery.

Najširi dio poluotoka proteže se 430 km od rijeke Bloomfield na jugoistoku, preko do zapadne obale južno od zajednice aboridžina Kowanyama. To je otprilike 660 km od južne granice Cook Shirea, do vrha Cape Yorka.

Na vrhu poluotoka nalazi se Cape York, najsjevernija točka australskog kopna. Imenovao ga je poručnik James Cook 21. kolovoza 1770. u čast princa Edwarda, vojvode od Yorka i Albanyja, brata kralja Đure III od Ujedinjenog Kraljevstva, koji je umro tri godine ranije.[7]

Tropski krajolici su među najstabilnijima na svijetu.[2] Dugo neometan tektonskom aktivnošću, poluotok je izrazito erodirana, gotovo ravna niska ravnica kojom dominiraju vijugave rijeke i goleme poplavne ravnice, s nekim vrlo niskim brežuljcima koji se uzdižu do 800 m nadmorske visine u lancu McIlwraith na istočnoj strani oko gradića Coena.

Okosnica poluotoka Cape York je greben poluotoka, dio australskog Velikog razvodnog gorja. Ovaj planinski lanac se sastoji od drevnih (1,5 milijardi godina starih) prekambrijskih i paleozojskih stijena.[2][8] Istočno i zapadno od grebena poluotoka leže bazeni Carpentaria i Laura, koji se sastoje od drevnih mezozojskih sedimenata.[8] Na poluotoku postoji nekoliko izvanrednih oblika reljefa: velika prostranstva netaknutih polja dina na istočnoj obali oko zaljeva Shelburne i rta Bedford-Cape Flattery, ogromne gomile crnih granitnih gromada u Nacionalnom parku Black Mountain i Cape Melville, te vapnenački krški tereni oko Palmerstona na krajnjem jugu poluotoka.[2]

Tlo

[uredi | uredi kôd]

Tla su izrazito neplodna čak i u usporedbi s drugim područjima Australije, jer su gotovo u potpunosti laterizirana i u većini slučajeva toliko stara i istrošena da je danas vrlo malo raslinja. Upravo zbog ovog iznimnog siromaštva tla regija je tako slabo naseljena: tla su toliko neobradiva i ne reagiraju na gnojiva pa su pokušaji uzgoja komercijalnih usjeva obično propadali.

Klima

[uredi | uredi kôd]

Klima na poluotoku Cape York je tropska i monsunska, s jakom sezonom monsuna od studenog do travnja, za koje vrijeme šuma postaje gotovo nenastanjiva, i sušnom sezonom od svibnja do listopada. Temperatura je topla do vruća, s hladnijom klimom u višim predjelima. Srednje godišnje temperature kreću se od 18 °C na višim nadmorskim visinama do 27 °C u nizinama na sušnijem jugozapadu. Temperature preko 40 °C i ispod 5 °C su rijetke.

Godišnja količina oborina je velika, u rasponu od preko 2.000 millimetara u Željeznom lancu i sjeverno od Weipe na oko 700 millimetara na južnoj granici. Gotovo sva ta kiša pada između studenog i travnja, a samo na istočnim padinama Željeznog lanca srednja je količina oborina između lipnja i rujna iznad 5 millimetara. Međutim, između siječnja i ožujka srednja mjesečna količina oborina kreće se od oko 170 millimetara na jugu do preko 500 millimetara na sjeveru i na Željeznom lancu.

Klimatološki srednjaci za Poluotok Cape York
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 32,5 31,5 31,4 31,2 30,7 29,6 29,4 30,7 32,1 34,0 34,9 34,2 31,9
srednji minimum, °C 23,2 23,6 23,4 22,2 20,4 18,2 17,1 17,2 18,6 20,2 21,9 22,8 20,6
oborine, mm 369,4 365,8 306,9 129,4 25,2 10,7 7,8 4,6 4,0 24,8 67,0 188,4 1429,2

Rijeke

[uredi | uredi kôd]
Rijeka Jardine, sjeverni poluotok Cape York, u podnožju samog Cape Yorka.

Greben poluotoka čini razdjelu slijevova između zaljeva Carpentaria i Koraljnog mora. Na zapadu, niz velikih, vijugavih riječnih sustava uključujući slivove rijeka Mitchell, Staaten, Coleman, Holroyd, Archer, Watson, Wenlock, Ducie i Jardine ispuštaju svoje vode u zaljev Carpentaria. Tijekom sušne sezone te se rijeke svode na niz vodotoka i pješčanih korita. Ipak, s dolaskom bujičnih kiša u vlažnoj sezoni, one nabujaju u moćne vodene putove, šireći se preko velikih poplavnih ravnica i obalnih močvara i dajući život velikom nizu slatkovodnih i močvarnih vrsta.[8]

Na istočnim padinama, kraće, brže tekuće rijeke Jacky Jacky Creek, Olive, Pascoe, Lockhart, Stewart, Jeannie i Endeavour teku prema Koraljnom moru, osiguravajući važnu slatku vodu i hranjive tvari najzdravijem dijelu Velikog koraljnog grebena. Na svom putu te divlje, neometane rijeke obrubljene su gustim prašumama, pješčanim dinama ili mangrovama.[8]

Turisti prelaze rijeku Wenlock u vlažnoj sezoni

Poplavne ravnice bazena Laura, koje su zaštićene u nacionalnim parkovima Lakefield i Jack River, prelaze rijeke Morehead, Hann, North Kennedy, Laura, Jack i Normanby .

Riječni slivovi Poluotoka poznati su po svojoj iznimnoj hidrološkoj cjelovitosti. Uz male poremećaje u vodotocima i vegetacijskom pokrovu u cijelom slivovima, poluotok Cape York identificiran je kao jedno od rijetkih mjesta gdje tropski ciklusi vode ostaju u osnovi netaknuti.[2] Poluotok Cape York doprinosi čak četvrtini površinskog otjecanja vode Australije. Doista, sa samo oko 2,7 posto australske kopnene površine proizvodi više otjecanja od cijele Australije južno od Jarčeve obratnice. Uz te obilne tropske oborine, rijeke poluotoka također su od posebne važnosti za nadopunjavanje Velikog arteškog bazena središnje Australije.[2] Vlada Queenslanda trenutno je spremna zaštititi 13 divljih rijeka na poluotoku Cape York prema Zakonu o divljim rijekama iz 2005.[9]

Geološka povijest

[uredi | uredi kôd]
Mount Mulligan, Hodgkinson Goldfields

Poluotok je formiran od sjevernog dijela Velikog razdjelnog lanca, naboranog tijekom razdoblja karbona prije otprilike 300 milijuna godina, kada se Australija sudarila s današnjim dijelovima Južne Amerike i Novog Zelanda.  Lanac je od tada doživio značajnu eroziju. Prije oko 40 milijuna godina, Indo-australska tektonska ploča počela se odvajati od drevnog superkontinenta Gondvane. Kad se sudario s Pacifičkom pločom na svom putovanju prema sjeveru, visoki planinski lanci središnje Nove Gvineje nastali su prije oko 5 milijuna godina.[8] U zavjetrini ove zone sudara, drevne stijene današnjeg poluotoka Cape Yorka ostale su uglavnom neporemećene.

Tijekom pleistocenske epohe Australija i Nova Gvineja naizmjenično su bile povezane s kopnom i razdvojene vodom. Tijekom razdoblja glacijacije i rezultirajuće niske razine mora, poluotok Cape York pružao je nizinsku kopnenu vezu.[2] Još jedna veza postojala je između Arnhem Landa i Nove Gvineje, ponekad zatvarajući ogromno slatkovodno jezero (Lake Carpentaria) u središtu današnjeg zaljeva Carpentaria.[5] Australija i Nova Gvineja ostale su povezane na ovaj način sve dok plitki Torresov prolaz nije zadnji put poplavljen prije oko 8000 godina.[1]

Ljudi i kultura danas

[uredi | uredi kôd]

Danas poluotok ima samo oko 18.000 stanovnika, od čega veliki postotak (~60%) čine Aboridžini i otočani Torresova prolaza.[5][10]

Administrativno i trgovačko središte većeg dijela poluotoka Cape Yorka je Cooktown, koji se nalazi u njegovom krajnjem jugoistočnom kutu, dok je najveće naselje poluotoka rudarski grad Weipa u zaljevu Carpentaria. Ostatak je izrazito rijetko naseljen, s oko polovice stanovništva koje živi u vrlo malim naseljima i stočarskim farmama. Uz razvojnu cestu poluotoka nalaze se mali servisni centri u Lakelandu, Lauri i Coenu. Oko 30 km na moru sjeverno od vrha Cape Yorka, postoji značajan servisni centar na obližnjem otoku Thursday. Zajednice Aboridžina nalaze se u Hopevaleu, Pormpuraawu, Kowanyami, Aurukunu, Lockhart Riveru, Napranumu, Mapoonu, Injinoou, New Mapoonu i Umagicu. Zajednice otočana Torresova prolaza na kopnu nalaze se u Bamagi i Seisiji.[2][10] Potpuno zatvorena unutarnja cesta povezuje Cairns i Atherton Tableland s Lakelandom i Cooktownom. Cesta sjeverno od Lakeland Downsa do vrha poluotoka ponekad je presječena nakon obilnih kiša tijekom vlažne sezone (otprilike od prosinca do svibnja).

Neke od najopsežnijih i najdrevnijih aboridžinskih slika na kamenu na svijetu okružuju grad Laura, od kojih su neke dostupne javnosti. Tu je i novi interpretativni centar iz kojeg su dostupne informacije o umjetnosti na kamenu i lokalnoj kulturi te se mogu dogovoriti izleti. 

Autohtoni jezici i narodi

[uredi | uredi kôd]

Preko 30 aboridžinskih jezika govori se na poluotoku Cape York, uključujući Linngithigh,[11] Umpila, Wik Mungkan, Wik-Me'nh, Wik-Ngathan, Kugu Nganhcara, Guugu Yalandji, Guugu Yimithirr, Kuuk Thaatudeyor i mnogi australski aboridžinski znakovni jezici. Neke od tih jezika usvajaju djeca ili ih govore sve generacije u udaljenim zajednicama. Većina Wik jezika brzo se apsorbira u Wik-Mungkan,[12] koji se čini kao jedini domorodački jezik na poluotoku koji se vrlo brzo razvija, budući da je drugi jezik Wikalkana, Wik-Ngathana i Wikngenchera.[13]

Ekologija

[uredi | uredi kôd]

Flora

[uredi | uredi kôd]

Poluotok Cape York podržava složeni mozaik netaknutih tropskih prašuma, tropskih i suptropskih travnjaka, savana, grmova, vrijesnih područja, močvara, divljih rijeka i močvara mangrova.[2] Šume savane obično se sastoje od visokog gustog travnatog sloja i različite gustoće drveća, pretežno eukaliptnog od kojih je najčešća Darwinova strunasta kora (Eucalyptus tetrodonta).[5] Ova različita staništa dom su oko 3300 vrsta cvjetnica,[14] a gotovo cijelo područje poluotoka Cape Yorka (99,6%) još uvijek zadržava svoju izvornu vegetaciju i malo je fragmentirano.[14] Iako obilne i potpuno funkcionalne na poluotoku, tropske savane danas su rijetke i vrlo degradirane u drugim dijelovima svijeta.[2] Poluotok Cape York također sadrži jednu od najviših stopa endemizma u Australiji, s više od 260 endemiskih biljnih vrsta pronađenih do sada.[2][15][16] Stoga su dijelovi poluotoka prepoznatljivi po iznimno visokoj kvaliteti divljine.[15]

Biljka mesožderka u obliku vrča, poluotok Cape York.

Flora poluotoka uključuje izvorne gondvanske vrste, biljke koje su se pojavile nakon raspada Gondvane i vrste iz Indomalaye i preko Torresovog tjesnaca u Novoj Gvineji, a najviše se raznolikosti nalazi u prašumskim područjima. Veći dio poluotoka Cape York sušniji je od obližnje Nove Gvineje, što ograničava prašumsko bilje tog otoka od migracije u Australiju. Tropske prašume pokrivaju površinu od 1.848.350 hektara ili 5,6% ukupne površine kopna na poluotoku Cape York.[17] Prašume ovise o određenoj količini oborina tijekom duge sušne sezone, klimatskih uvjeta koji se uglavnom nalaze na istočnim padinama obalnih područja poluotoka. Budući da su gotovo isključivo netaknute, stare šume podržavaju i nerazmjerno visoku biološku raznolikost uključujući floru Gondvanskog i Novogvinejskog podrijetla, prašume su od velikog značaja za očuvanje.[15] Najveće susjedno područje prašume na poluotoku nalazi se u području lanca McIllwraith-Željeznog gorja.[5] Gondvanska flora ovog područja uključuje četinjače Araucariaceae i Podocarpaceae te orhideje Arthrochilus, Corybas i Calochilus. Sve u svemu, ova prašuma sadrži najmanje 1000 različitih biljaka, uključujući 100 rijetkih ili ugroženih vrsta i 16% australskih vrsta orhideja.

Na siromašnim, suhim tlima mogu se naći tropska vrijeska. Sjeveroistočni poluotok Cape York podržava najveća australska područja ovog vrlo raznolikog ekosustava.[5]

Fauna

[uredi | uredi kôd]

Poluotok ima izvanrednu biološku raznolikost, s više od 700 vrsta kopnenih kralježnjaka, od kojih je 40 endemskih. Kao rezultat, iz njegove geološke povijesti, "flora i fauna poluotoka Cape York složena su mješavina relikvija Gondvane, australskih izolacionista i azijskih ili novogvinejskih osvajača"[8](str. 41) Ptice poluotoka uključuju prepelicu s žutim prsima ( Turnix olivii ), papigu zlatnog ramena ( Psephotus chrysopterygius ), ljupku vilinu ( Malurus amabilis ), medojed s bijelim prugama ( Trichodere cockerelli ) i žutu pjegavicu (Meliphaga notata), dok se ptice Haematopus longirostris nalaze i u drugim dijelovima Australije, ali imaju važne populacije na poluotoku. Poluotok je također dom istočne smeđe zmije, jedne od najotrovnijih zmija na svijetu. Sisavci uključuju glodavca Cape York melomys, srodan izumrlom Bramble Cay melomysu, koji je pronađen samo na Bramble Cayu u Torresovom tjesnacu i potvrđen je da je izumro 2016. godine.[18][19]

Prašume Nacionalnog parka Željeznog gorja (Iron Range) podržavaju vrste koje se također nalaze u Novoj Gvineji, uključujući papigu eclectus i južni obični kuskus. Ostala prašumska fauna uključuje 200 vrsta leptira uključujući 11 endemskih leptira od kojih je jedan golemo zeleno ptičje krilo, piton Morelia viridis i Dasyurus hallucatus, šumski tobolčar čija je populacija danas ozbiljno smanjena jer su jeli unesenih otrovne žabe Rhinella marina.

Obale rijeka u nizinama dom su specifičnih divljih životinja, dok su rijeke uključujući Jardine, Jackson, Olive, Holroyd i Wenlock bogate ribom. Močvare i obalni mangrovi poznati su po svojoj važnosti kao mrijestilište riba i staništa krokodila, pružajući važno utočište od suše[5][15] i konačno Veliki koralni greben leži uz istočnu obalu i važno je morsko stanište.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Mittermeier, R.E. et al. (2002). Wilderness: Earth’s last wild places. Mexico City: Agrupación Sierra Madre, S.C.
  2. ↑ a b c d e f g h i j k Mackey, B. G., Nix, H., & Hitchcock, P. (2001). The natural heritage significance of Cape York Peninsula. Retrieved 15 January 2008, from epa.qld.gov.au  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. lipnja 2008. (Wayback Machine).
  3. ↑ Queensland Department of Natural Resources, Mines and Energy. 17. prosinca 2021. Queensland place names search (engleski). Queensland Department of Natural Resources, Mines and Energy. Pristupljeno 25. svibnja 2022.
  4. ↑ a b c Joy, William. 1964. The Explorers. Rigby Limited. Adelaide. str. 77. ISBN 978-0-85179-112-8
  5. ↑ a b c d e f g Woinarski, J., Mackey, B., Nix, H., Traill, B. (2007). The nature of northern Australia: Natural values, ecological processes and future prospects. Canberra: ANU E press.
  6. ↑ Office of the Queensland Parliamentary Counsel. (2007). Cape York Peninsula Heritage X\au/LEGISLTN/CURRENT/C/CapeYorkPHA07.pdf
  7. ↑ From Cook's Journal. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 11. lipnja 2009.
  8. ↑ a b c d e f Frith, Dawn W. 1995. Cape York Peninsula : a natural history. Clifford B. Frith, Kerry Trapnell. Reed Books. Chatswood, NSW. ISBN 0-7301-0469-9. OCLC 34671028
  9. ↑ Office of the Queensland Parliamentary Counsel. (2005). Wild Rivers Act 2005. Retrieved 23 March 2008, from legislation.qld.gov.au  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. lipnja 2008. (Wayback Machine).
  10. ↑ a b Cape York Peninsula Development Association. Homepage. Accessed 23 April 2008, cypda.com.au  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. svibnja 2008. (Wayback Machine).
  11. ↑ Linngithigh. State Library of Queensland. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. travnja 2021. Pristupljeno 30. siječnja 2020.
  12. ↑ Wik-Ngathana. Ethnologue (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2019. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  13. ↑ Wik-Mungkan. Ethnologue (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2019. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  14. ↑ a b Neldner, V.J., Clarkson, J.R. (1994). Vegetation Survey of Cape York Peninsula. Cape York Peninsula Land Use Study (CYPLUS). Office of the Co-ordinator General and Department of Environment and Heritage, Government of Queensland: Brisbane.
  15. ↑ a b c d Abrahams, H., Mulvaney, M., Glasco, D., Bugg, A. (1995). Areas of Conservation Significance on Cape York Peninsula. Cape York Peninsula Land Use Strategy. Office of the Co-ordinator General of Queensland, Australian Heritage Commission. Accessed 15 January 2008, from environment.gov.au  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. travnja 2008. (Wayback Machine).
  16. ↑ Wildlife of Tropical North Queensland. (2000). Queensland Museum. ISBN 0-7242-9349-3.
  17. ↑ Cofinas, M., Creighton, C. (2001). Australian Native Vegetation Assessment. National Land and Water Resources Audit. Accessed 20 April 2008, from anra.gov.au  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. svibnja 2008. (Wayback Machine).
  18. ↑ Confirmation of the extinction of the Bramble Cay melomys Melomys rubicola on Bramble Cay, Torres Strait: results and conclusions from a comprehensive survey in August–September 2014 (PDF). Unpublished report to the Department of Environment and Heritage Protection, Queensland Government, Brisbane. Lipanj 2016. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. lipnja 2016. Pristupljeno 14. lipnja 2016.
  19. ↑ Slezak, Michael. 14. lipnja 2016. Revealed: first mammal species wiped out by human-induced climate change. The Guardian. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2016. Pristupljeno 14. lipnja 2016.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Holmes, John. 2011. Osporavanje budućnosti poluotoka Cape Yorka . Australski geograf, sv. 42, br. 1.
  • Hough, Richard. 1994. godine. Kapetan James Cook: biografija. Hodder i Stroughton, London.ISBN 0-340-58598-6.
  • Pike, Glenville. 1979. godine. Kraljica sjevera: Slikovita povijest Cooktowna i poluotoka Cape Yorka. G. Pike.ISBN 0-9598960-5-8.
  • Mjesec, Ron i Viv. 2003. Cape York: Vodič za avanturiste. 9. izdanje. Moon Adventure Publications, Pearcedale, Victoria.ISBN 0-9578766-4-5
  • Moore, David R. 1979. Otočani i Aboridžini u Cape Yorku: etnografska rekonstrukcija temeljena na časopisima ' Rattlesnake ' časopisa OW Brierly iz 1848.-1850. i informacijama koje je dobio od Barbare Thompson. Australski institut za aboridžinske studije. Canberra.ISBN 0-85575-076-6; 0-85575-082-0 (pbk). Američko izdanje ISBN 0-391-00946-X (hbk); 0-391-00948-6 (pbk).
  • Pohlner, Peter. 1986. Gangaurru. Hopevale Mission Board, Milton, Queensland.ISBN 1-86252-311-8
  • Trezise, PJ 1969. Quinkan Country: Avanture u potrazi za špiljskim slikama Aboridžina u Cape Yorku. AH & AW Reed, Sydney.
  • Trezise, Percy. 1973. godine. Zadnji dani divljine. William Collins (Aust) Ltd., Brisbane.ISBN 0-00-211434-8.
  • Trezise, PJ 1993. Cesta snova: Putovanje otkrića. Allen & Unwin, St. Leonards, Sydney.
  • Haviland, John B. s Hartom, Rogerom. 1998. Old Man Fog i posljednji Aboridžini Barrow Pointa. Crawford House Publishing, Bathurst.
  • Premier's Department (priredio Connell Wagner). 1989. Analiza resursa poluotoka Cape Yorka. Cairns. (1989).ISBN 0-7242-7008-6.
  • Roth, WE 1897. Aboridžini iz Queenslanda. 3 sv. Pretisak: faksimilno izdanje, Hesperian Press, Victoria Park, WA, 1984.ISBN 0-85905-054-8
  • Ryan, Michelle i Burwell, Colin, ur. 2000. Divlje životinje tropskog sjevernog Queenslanda: od Cooktowna do Mackaya. Muzej Queenslanda, Brisbane.ISBN 0-85905-045-9 (komplet od 3 sveska).
  • Scarth-Johnson, Vera. 2000. Nacionalno blago: Cvjetnice Cooktowna i Sjeverne Australije. Udruga galerija Vera Scarth-Johnson, Cooktown.ISBN 0-646-39726-5 (pbk);ISBN 0-646-39725-7 Ograničeno izdanje - kožni povez.
  • Sutton, Peter (ur.). Jezici Cape Yorka: Radovi predstavljeni na simpoziju u organizaciji Australskog instituta za aboridžinske studije. Australski institut za aboridžinske studije, Canberra. (1976).ISBN 0-85575-046-4
  • Wallace, Lennie. 2000. Nomadi iz 19. stoljeća Queensland Goldfields. Central Queensland University Press, Rockhampton.ISBN 1-875998-89-6
  • Wallace, Lennie. 2003. Poluotok Cape York: Povijest nehvaljenih heroja 1845.-2003. Central Queensland University Press, Rockhampton.ISBN 1-876780-43-6
  • Wynter, Jo i John Hill. 1991. godine. Poluotok Cape York: Putovi ekonomskog razvoja zajednice. Završno izvješće o projektima gospodarskog razvoja zajednice Cook Shire. Vijeće Cook Shirea.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • McIvor, Roy (2010). Kakadu: Moj život u Cape Yorku. Priče i umjetnost. Roy McIvor. Magabala knjige. Broome, Zapadna Australija. ISBN 978-1-921248-22-1.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Cape_York_(poluotok)&oldid=6902124"