Govori bokeljskih Hrvata

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Dijalekti štokavskog narječja:
	Zapadnoštokavski govori: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Govori Hrvata okolice Pečuha; ; Istočnohercegovačko-krajiški dijalekt Dubrovački; Žumberački; ;
	Istočnoštokavski govori: Zetsko-južnosandžački dijalekt; Šumadijsko-vojvođanski dijalekt; Kosovsko-resavski dijalekt;
	Prijelazni govori: Iločki; Bokeljski; Rekaški; Karaševsko-svinjički; Janjevačko-letnički; ; uredi

Razlikujemo dvije skupine govora, različitog porijekla koje su se poprilično izjednačile u sadašnjem stanju, odnosno približavanju zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu (s dominantnim refleksom slabog poluglasa kao otvorenom e);

Bokeljski govori

Riječ je o govorima koji su nekoć bili srodni dubrovačkom dijalektu, odnosno graničnom područjima, prijelazu prema zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu.

Glavne karakteristike govora;

dvosložni refleks jata (no postoje i iznimke, jednosložni jat, čak i ekavizmi)
refleks slabog poluglasa kao otvoreno e (ä) uz mjestimično čuvanje poluglasa
adrijatizmi i lokalizmi
jednačenje [č] i [ć] te [dž] i [đ] u Mulu u Boki
u nekim govorima se čuva i fonem [x]
češće se čuva fonem [f]
dočetno -m obično prelazi u -n
južni dio Boke ima dvonaglasni sustav (kratki i dugi naglasci), dok je sjeverni dio novoštokavske jekavštine, granica je kod Risna
deklinacija je novoštokavska (izjednačenje dativa, lokativa i instrumentala u množinskim padežima), zetska bi bila (izjednačavanje genitiva i lokativa te dativa i instrumentala), međutim nje nema u ovom dijalektu
infinitiv je kraći
mnogo je romanizama na obali
izrazita je lokalna diferencijacija, postoje tri skupine;
- Perast, Strp i Morinj (opatija sv. Đorđa)
- Luštica, Krtoli i Prevlaka (miholjska)
- Vrmac i Dobrota (kotorski distrikt)

Govornici Bokeljskih govora su Bokelji, odnosno Bokeljski Hrvati.

Perojski govori

Čine govore Crnogoraca koji su se u 17. stoljeću preselili iz Crmnice u Istru, oko mjesta Peroj. Karakteristike su;

obično dvosložni ijekavski refleks jata, rjeđe ikavski
otvoreno e (ä) dominantantni refleks poluglasa, s time da je u nenaglašenim slogovima otvorenost manja
svako dugo a daje stražnje a (međuvrijednost između [a] i [o])
česti su romanizmi
crkveni vokabular je pravoslavan (krst, manastir, voskrsenje)
govornici obično znaju i čakavski, a izraziti su višejezični govornici

Porijeklo govora je župa Crmnica, vjerojatno uz druga crnogorska mjesta (krajnji jug današnje Crne Gore).

Povezani članci

Manjinski jezici u Hrvatskoj

Izvori

Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.