Prijeđi na sadržaj

Antraks (bolest)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Bedrenica)
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM A22.9, A22 Uredi na Wikipodatcima
MeSH D000881 Uredi na Wikipodatcima
Bedrenica na podlaktici

Bedrenica (ili antraks) je akutna, septikemijska, nekontagiozna zarazna bolest različitih životinjskih vrsta (najčešće oboljevaju biljojedi) uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis. Na infekciju su najprijemljivije koze i ovce, potom goveda i konji, relativno su otporni svinje i psi, a perad nije primljiva na infekciju.

Patološkoanatomski bolest se očituje odsutnošću mrtvačke ukočenosti, poput katrana tamnom, neugrušanom krvi, hladetinasto-hemoragičnim edemima u potkožju, pod serozama i mukozama, brojnim krvarenjima, velikom količinom eksudata u tjelesnim šupljinama te povećanom i jako mekanom slezenom. Bedrenica je zoonoza i suzbija se po zakonu.

Uzročnik bolesti

[uredi | uredi kôd]

Uzročnik bolesti je Bacillus anthracis, negibljiv, aeroban, gram-pozitivan štapić. Na čvrstim hranjivim podlogama Bacillus anthracis raste u kolonijama koje izgledom podsjećaju na uvojke kose, a u nepovoljnim životnim uvjetima sporulira, kao i većina bakterija iz rodova Bacillus i Clostridium. Spore Bacillus anthracis vrlo su otporne na dezinficijense, osim na one oksidirajućeg djelovanja. Za razliku od spora, vegetativni oblici vrlo su osjetljivi na dezinficijense. U tlu spore mogu ostati infektivne petnaestak i više godina, a u laboratorijskim uvjetima pedesetak i više godina.

Izvori infekcije

[uredi | uredi kôd]

Primarni izvori su izlučevine bolesne životinje (u posljednjem stadiju bolesti uzročnik se u velikim količinama izlučuje prirodnim sekretima i patološkim eksudatom u vanjsku sredinu u kojoj sporulira, a spore postaju izvorom zaraze za druge životinje), tjelesni sokovi koji izlaze iz životinje prilikom razudbe, sirovine životinjskog podrijetla i hrana i voda zagađene sporama Bacillus anthracis, tlo (iz kojeg spore dospijevaju u hranu – odatle i naziv «bolest tla»)

Patogeneza

[uredi | uredi kôd]

Pouzdanih podataka o tome kako bolest započinje nema, no poznato je da uzročnik u goveda i ovaca (koza) najčešće ulazi u organizam hranom i vodom zagađenom sporama B. anthracis. Daljnjem prodoru u organizam posebice pogoduju, gotovo uvijek prisutna, oštećenja sluznice usta. Infekcija kroz kožu u goveda je rijetka, a nešto je češća u ovaca zbog ozljeda koje nastaju pri striži ili kastraciji. U konja i pasa uzročnik također ulazi hranom i vodom, a oštećenja sluznice i ovdje su značajna u genezi bolesti. Patogeneza bolesti proučena je na modelu pokusno izazvanog plućnog oblika bedrenice. Udahnute, ali i progutane, spore Bacillus anthracis fagocitiraju plućni makrofagi koji ih prenose do traheobronhalnih limfnih čvorova. Ondje spore proklijaju, te limfnim sustavom vegetativni oblik dospijeva u krv kojom biva raznesen po cijelome organizmu, a osobito se zadržava u slezeni, tvoreći na taj način sekundarne centre infekcije i proliferacije. Vegetativni oblici Bacillus anthracis proizvode niz toksina koji potiču tvorbu antitoksičnih protutijela, koja su ujedno odgovorna za imunost prema ovoj bolesti. Do danas nepotpuno su opisane tri komponente jednog od toksina:

  1. edemski faktor,
  2. protektivni antigen (imunogeni faktor potiče tvorbu antitoksičnih antitijela) i
  3. letalni faktor.

Važan je podatak da tek sinergističko djeovanje ova tri faktora ima na makroorganizam toksično – štetno djelovanje; zasebno aplicirani ovi faktori ne očituju svoj toksični učinak. Spomenute komponente toksina oštećuju fagocite koji propadaju, potom uzrokuju povećanu propustljivost kapilarnog sustava, te oštećenje sustava zgrušavanja krvi što rezultira kapilarnom trombozom, padom krvnoga tlaka te kolapsom, otkazivanjem bubrega i terminalnom anoksijom. Posljedica ovih promjena je uginuće.

Dijagnostika

[uredi | uredi kôd]

Epizootiološkom metodom

[uredi | uredi kôd]

sumnju da je posrijedi bedrenica postavljamo na temelju poznavanja epizootiološke situacije (bedrenični distrikti), dinamike nastanka, širenja, ishoda i prestanka bolesti te na osnovi poznavanja imunitetnog stanja životinje.

Kliničkom metodom

[uredi | uredi kôd]

bedrenica u preživača je bolest pretežito septikemijskog karaktera i perakutnog do akutnog tijeka, dok je u konja, svinja i pasa najčešće lokalizirana, pa govorimo o plućnom ili crijevnom obliku nešto duljeg tijeka. Inkubacija traje od 1 do 3 dana. U goveda, zbog brzog tijeka bolesti, iznenadno uginuće ujedno je i prvi znak pojave bolesti. Znakovi koji prate akutni tijek bolesti su: povišena tjelesna temperatura (do 42°C), brzo i duboko disanje, znatno ubrzano bilo, punokrvne i jako zacrvenjene sluznice, ponekad proljev, pobačaj, edematozno oticanje perineuma, ždrijela, trbušne stijenke i krvavo obojeno mlijeko. Bedrenica se u goveda ponekad očituje i kao lokalna infekcija, i to promjenama na crijevima, ždrijelu odnosno plućima. Ovce i koze znatno su prijemljivije od goveda na infekciju, te kod njih nema lokaliziranog oblika bolesti. Tijek bolesti jednak je onome u goveda osim što je brži, a znakovi su: visoka tjelesna temperatura, uzemirenost, drhtavica, padanje na zemlju, škripanje zubima, mokrenje, krvava stolica i na kraju uginuće. U konja se bolest očituje pojavom kolike, ponekad praćene proljevom, pojavom edema u ventralnim dijelovima abdomena, toraksa, na ždrijelu (posljedica je dispneja), nogama, perianalnoj regiji i vanjskim spolnim organima. Bolest je obično akutnog tijeka i potraje 48 do 96 sati. Klinička slika u konja ovisi o načinu ulaska uzročnika u organizam. Primjerice, ako je uzročnik ušao ingestijom, primarne lezije naječešće se nalaze u ždrijelu i probavnom sustavu, te smrt može nastupiti iako nije došlo do prodora uzročnikau krv. Svinje su relativno otporne na infekciju bakterijom B. anthracis, a najčešće se inficiraju uzimanjem kontaminirane hrane. I u svinja se boles očituje lokalnim promjenama, najčešće u ždrijelu nastankom edema faringealne regije i vrata (tzv. grlišni edem, gronica) zbog kojeg je otežano disanje (diše s otvorenim ustima), svinja ne jede. Ponekad se javlja i proljev. Spomenute znakove bolesti prati i opći infekciozni sindrom. Svinja može uginuti već za 11 do13 sati, no ponekad bolest potraje i nekoliko dana. Psi su kao i svinje relativno otporni na infekciju uzročnikom bederenice. Tijek bolesti može biti raznolik, pa tako psi mogu sasvim iznenada uginuti ili se pojave znakovi lokalne bolesti. Lokalni oblik bolesti može se očitovati edemom glave i vrata (faringelani oblik) ili pak crijevnim oblikom koji se očituje akutnim gastroenteritisom.

Mikrobiološkom metodom

[uredi | uredi kôd]

uzročnik se može dokazati u krvnom razmasku ili razmasku eksudata.

Poslije uginuća

[uredi | uredi kôd]

Patološkoanatomskom metodom

[uredi | uredi kôd]

ne nalazimo potpune mrtvačke ukočenosti. Lešina je obično naduta, iz prirodnih otvora izlazi crvenkasta pjenušava tekućina, vidljive sluznice su cijanotične. U potkožju nalazimo hladetinasto-hemoragične edeme žućkaste boje, a nalazimo ih i pod mukozama i serozama. Krv je tamne katranaste boje i neugrušana. Prisutna su brojna supserozna krvarenja, a limfni čvorovi su povećani, na prerezu prokvašeni, prožeti krvarenjima i, ponekad, nekrozama. Slezena je napadno povećana, pulpa je mekana i tamnocrvena. Ako je lešina nešto starija, čitava pulpa nakon otvaranja kapsule naprosto iscuri kao kašasta masa. Parenhimatozni organi su degenerativno promijenjeni, posuti krvarenjima, punokrvni i prhki. Kod svinja nalazimo grlišni edem.

Mikrobiološkom metodom

[uredi | uredi kôd]

dijagnostike nastojimo iz materijala što potječe od uginule životinje izdvojiti uzročnika bedernice. U tu svrhu uzima se uška s okolnim mišićjem ili potkoljenica, a važno je napomenuti da proces truljenja brzo ubija uzročnika, te on već za 48 sati propada u trulim organima. Osim uzgoja na čvrstoj hranjivoj podlozi, moguće je dokazati uzročnika u razmascima periferne cirkulacije tako da se uzme krv iz vrška repa ili iz putišta. B. anthracis se u razmascima pojavljuje u kratkim nizovima od 3 do 4 stanice (bojenjem po Giemsi ili Fothu vidljiva je kapsula bakterije).

Imunološkom metodom

[uredi | uredi kôd]

termoprecipitacijom po Ascoliju ekstrahiramo iz materijala što potječe iz životinje topljivi antigen koji u doticaju s pozitivnim Ascolijevim serumom reagira nastankom zamućenja na mjestu reakcije antigen-antitijelo.

Biološkim pokusom

[uredi | uredi kôd]

koriste se miševi koji u slučaju pozitivne reakcije uginu za 24 sata (potrebno je izdvojiti uzročnika). Inficirana zamorčad uginut će za 24 do 36 sati.

Liječenje

[uredi | uredi kôd]

Liječenje bederenice je moguće, a provodi se primjenom:

  1. antibiotika koji djeluju na gram-pozitivne bakterije, prvenstveno kombinacije penicilina i streptomicina, pridržavajući se uputa s obzirom na vrstu, tjelesnu težinu odnosno dob životinje,
  2. hiperimunog seruma koji se aplicira prema uputama proizvođača i
  3. simptomatske terapije (kardijaci, vitamini itd.).

Profilaksa

[uredi | uredi kôd]

Nespecifična profilaksa podrazumijeva suzbijanje odnosno sprečavanje širenja bedrenice neškodljivim uklanjanjem lešina, izbjegavanjem nabave hrane koja potječe iz bedreničnih distrikata kao i izbjegavanje napasivanja životinja u tim područjima.

Specifična profilaksa ili imunoprofilaksa podrazumijeva primjenu vakcine protiv bedrenice.

Cjepivo antraksa je adsorbat cjepivo protiv antraksa za konje, goveda, ovce i svinje, a sadržava suspenziju spora akapsularnog, apatogenog, imunogenog soja uzročnika bedrenice (Bacillus anthracis soj Sterne 34F2) adsorbiranog na gel aluminijeva hidroksida. Cjepivo se aplicira strogo s/c, u području vrata (konj), repnog nabora (govedo) ili unutarnje strane buta (ovca, koza, svinja). Doza za konja, govedo, ovcu, svinju, ždrijebe i tele iznosi 0,5 mL, a za koze 0,2 mL. Životinje se vakciniraju jedanput godišnje, a u bedreničnim distriktima dva puta na godinu. 3-Vak® vidi plinovite edeme i enterotoksemije.

    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!