Basiliscus

Basiliscus
Smeđi bazilisk, Kostarika
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Sauropsida
Red:	Squamata
Porodica:	Corytophanidae
Rod:	Basiliscus Laurenti, 1768.
Rasprostranjenost
Vrste
Basiliscus basiliscus Basiliscus galeritus Basiliscus plumifrons Basiliscus vittatus
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Basiliscus je rod guštera iz porodice Iguanidae. Ovaj rod čine četiri vrste, koje obitavaju u tropskim kišnim šumama Središnje i Južne Amerike, od južnog Meksika do Ekvadora i Venecuele. Nedavno su uvedeni u Floridi. To su:

• Bazilisk, Basiliscus basiliscus
• Crvenoglavi bazilisk, Basiliscus galeritus
• Zeleni bazilisk, Basiliscus plumifrons
• Smeđi bazilisk, Basiliscus vittatus.

Etimologija

Naziv Basiliscus dolazi iz grčkog basilískos (βασιλίσκος), što znači "mali kralj" Specifičan epitet ovom rodu dao je Carl Linné u 10. izdanju knjige Systema Naturae.

Opis

Bazilisci imaju plave pjegice i žutu šarenicu, u prosjeku su dugi 70-75 centimetara i teški oko 80 grama. Imaju duge grbe, ojačane u tri različite točke (glava, leđa i rep), koje daju dojam stvorenja kao što su Dimetrodon i Spinosaurus.

Hod po vodi

Bazilisci ponekad hodaju na dvije noge. Imaju jedinstvenu sposobnost hodanja po vodi, pa ih ljudi često nazivaju "Isus Krist gušter" ili "Isus gušter", u odnosu na biblijski odlomak Matej 14, 22-34. Hodajući po vodi, imaju brzinu od 1,5 metra po sekundi, a prije potonuća i plivanja prevale 4,5 metara. Zalisci između prstiju služe im kao oslonac, stvaraju veću površinu i vrećicu zraka. Mogu se također sami održati hodajući po vodi na sve četiri noge.

Drugi obrambeni mehanizmi

Kada bazilisci otkriju da su u opasnosti, mogu plivati velikom brzinom koristeći svoje grbe kao kormila. Također mogu se i skrivati u pijesku. Prsten mišića oko obje nosnice onemogućuje ulazak pijeska u nos baziliska.