Antun Jurić
| Njegova preuzvišenost Antun Jurić | |
|---|---|
| dubrovački biskuptrebinjsko-mrkanski trajni apostolski upravitelj | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Imenovan | 5. srpnja 1830. |
| Instaliran | 1831. |
| Služba završila | 25. ožujka 1842. |
| Prethodnik | Nikola Ban |
| Nasljednik | Toma Jederlinić |
| Redovi | |
| Ređenje | 18. listopada 1801. |
| Posvećenje | 21. studenog 1830. posvetitelj Joseph Walland |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 9. svibnja 1778. Krk |
| Umro | 25. ožujka 1842. Dubrovnik |
| Pokopan | Crkva sv. Ignacija, Dubrovnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Grb |  |
Antun Jurić ili Antun Giuriceo (Krk, 9. svibnja 1778. – Dubrovnik, 25. ožujka 1842.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup dubrovački od 1830. do 1842. te trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1839. do 1842. godine.
Najpoznatiji je po obnovi feste svetog Vlaha, 1836. godine.
Jurić[1] je rođen 9. svibnja 1778. u Krku.[2][3] Nakon završetka studija zaređen je za svećenika u Trstu 18. listopada 1801. godine.[2][3][4] Nakon toga je predavao filozofiju i služio kao perfekt u biskupskom sjemeništu. Od 1819. do 1827. Jurić je predavao teologiju i služio kao kućni kapelan i tajnik goričkog nadbiskupa. Od 1827. do 1830. bio je savjetnik za bogoštovna pitanja oblasne dalmatinske vlade.[2]
Jurić je izabran za dubrovačkog biskupa 1. studenog 1829. godine. Papa Pio VIII. potvrdio je njegovo imenovanje 5. srpnja 1830. godine.[4] Posvetio ga je u katedrali u Gorici, 21. studenog 1830., gorički nadbiskup Joseph Walland.[4] U Dubrovniku je ustoličen 1831.[2] Time je postao prvi dubrovački biskup, nakon što je 1828. nadbiskupija svedena na biskupijski status i prestala biti sjedište metropolije.[5]
Jurić je boravio u dubrovačkom naselju Pile.[6] Pregovarao je o prijenosu biskupskog sjedišta u palaču Sorkočević, koja je u to vrijeme služila kao općinski sud.[7] Najpoznatiji je po tome što je 1836. zajedno s pjesnikom Antunom Kaznačićem obnovio pučku svetkovinu Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika. Javna slavlja bile su zabranile francuske i austrijske vlasti.[8]
Jurić se susreo i s isusovcima nakon što je red ponovno obnovljen. Vincenzo Basile i njegova dva suradnika susreli su se s biskupom koji ih je zamolio da ostanu u Dubrovniku radi pastoralnog djelovanja. Međutim, isusovci nisu mogli ostati u Dubrovniku i napustili su grad 24. ožujka 1841. godine. Jurić je odlučio pozvati isusovce u Dubrovnik, no ubrzo je umro.[9]
Dana 30. rujna 1839. papa Grgur XVI. dao je dubrovačkim biskupima apostolsku administraciju nad Trebinjsko-mrkanskom biskupijom, koja se nalazila u Osmanskom Carstvu. Jurić je 20. lipnja 1840. imenovao Vidoja Maslaća, župnika iz Dubrava, svojim posebnim vikarom za Trebinjsko-mrkansku biskupiju. Osmanske vlasti mu nisu dopuštale da posjeti Trebinjsko-mrkansku biskupiju.[5] Kao biskup suposvetio je Beninja Albertinija.[4]
Umro je u svojoj rezidenciji na Pilama u Dubrovniku[6] i pokopan je u kripti isusovačke crkve sv. Ignacija u Dubrovniku.[2][5]
- ↑ Anonimno 1934, str. 74.
- ↑ a b c d e Dračevac 1998.
- ↑ a b Krešić 2012, str. 97.
- ↑ a b c d Catholic Hierarchy.
- ↑ a b c Krešić 2012, str. 96–97.
- ↑ a b Viđen 2018, str. 37.
- ↑ Viđen 2018, str. 34.
- ↑ Viđen 2018, str. 34–35.
- ↑ Miklobušec 2005, str. 186.
- Krešić, Milenko. 2012. Don Vidoje Maslać i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795.-1862.). Župni ured Trebinje. Trebinje. ISBN 978-9539864277
- Viđen, Ivan. 2018. Biskupska palača u Dubrovniku (PDF). Dubrovačka biskupija. Dubrovnik. ISBN 9789537700102
- Anonimno. 1934. Krčka porodica Ferchie i teolog o. Mato Ferkić. Bogoslovska smotra. 1 (22): 67–81
- Miklobušec, Valentin. 2005. Drugi dolazak isusovaca u sjevernu Hrvatsku (I. dio). Obnovljeni život. 2 (60): 171–193
- Bishop Antun Giuriceo †. Catholic-Hierarchy.org. Pristupljeno 1. siječnja 2023.
- Dračevac, Ante. 1998. Giuriceo, Antun (Juriceo). Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 1. siječnja 2023.
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Nikola Ban |
Biskup dubrovački 1830.–1842. |
nasljednik Toma Jederlinić |
| prethodnik – |
Trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski 1839.–1842. |
nasljednik Toma Jederlinić |