Alojz Jembrih
Alojz Jembrih (Varaždin, 11. lipnja 1947.) hrvatski je kroatolog, književni povjesničar, jezikoslovac, slavist i filolog.
Osnovnu školu pohađao je u Gregurovcu i Mihovljanu. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju. Na filozofskom fakultetu u Beču studirao je slavistiku, povijest umjetnosti i filozofiju. Godine 1977. doktorirao je u Beču iz slavenske filologije disertacijom o Antunu Vramcu.
U Hrvatskoj, u Zagrebu radio je u zvanju znanstvenog asistenta na Institutu za staroslavenski jezik od 1978. do 1980. Potom radio je u Zavodu za hrvatski jezik do 1983. Od 1. lipnja 1983. do 14. listopada 1996. bio je docent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, u Sloveniji i predavao hrvatski jezik na katedri za slavistiku. 1997. godine na Sveučilištu u Zagrebu promaknut je u zvanje izvanrednoga profesora za hrvatski jezik. Od 1997. predaje hrvatski jezik na Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj u Čakovcu u Visokoj učiteljskoj školi. Od prosinca 1998. zaposlen je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Trenutačno u svojstvu redovitog profesora u trajnom zvanju za povijest hrvatske književnosti.[1][2]
Alojz se Jembrih bavi istraživanjem povijesti i produkta kajkavske književnosti. Usredotočuje se ne isključivo na jezikoslovne deskripcije, već u radovima predočuje izvore, poredbene paralele i biografske podatke, kao i kulturološke i povijesne činjenice. Jembrihov doprinos hrvatskoj filologiji i slavistici svakako je na području povijesti hrvatskoga jezika, leksikografije, dijalektologije i povijesti hrvatske književnosti.
Za pretisak s pogovorom Alojza Jembriha priredio je dvije gradišćanskohrvatske knjige Grgura Mekinića i Jurja Damšića. Bavi se i proučavanjem hrvatske protestantske književnosti uraškog prevoditeljskog kruga te je priredio za pretisak četiri djela Stjepana Konzula. Od 1986. do 1991. godine boravio je u Njemačkoj i istraživao arhivsku građu o Pavlu Skaliću, njemačkim predlošcima Mekinićevih pjesmarica i djelatnosti hrvatskih protestanata.
Priredio je za tisak i mnoge kajkavske knjige Antuna Vramca, Katarine Patačić, Petra Berkea, Jurja Maljevca, Mihalja Šiloboda i Štefana Fučka.
Zadužio je povijest hrvatske leksikografije pretiskom rječnika Libellus alphabeticus (1756.). Surađivao je i u izradbi Rječnika hrvatskokajkavskoga književnoga jezika. Opisao je govor Gregurovca u Hrvatskom zagorju s Mijom Lončarićem 1982. – 1983. godine. Predavao je u Slavenskom seminaru Sveučilišta u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji. Na Znanstvenom Institutu gradišćanskih Hrvatov potaknuo je izdavanje knjige Gradišćanskohrvatske studije (1996.).
Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Kajkavskog spravišča te suradnik Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov u Željeznom (Eisenstadt) i Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu.
- Život i djelo Antuna Vramca (1981.)
- Hrvatski filološki aspekti (1990.)
- Hrvatsko-slovenske književnojezične veze (1991.)
- Kajkaviana Croatica - Hrvatska kajkavska riječ (urednik, 1996.)
- Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti (1997.)
- Hrvatski filološki zapisi (1997.)
- Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi (1997.)
- Razgovaranje: Pretisak i transkripcija djela Razgovaranje meju Papistu i jednim Luteran(om) tikanim 1555. g. (2005.)
- Tomaš Mikloušić (2012.)
- ↑ Osobna stranica na poslužitelju Hrvatskih studija, pristupljeno 6. srpnja 2017.
- ↑ Brošura simpozija "Od Grgura Mekinića do Alojza Jebriha", Protestantizam med tadašnjimi zapadnougarskimi Hrvati, 9. juni 2017., Hrvatski centar, Schwindgasse 14, 1040 Beč/Wien
- Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi, Zrinski, Čakovec 1997. ISBN 953-155-040-9