Pastruga
| Pastruga | |
|---|---|
 Pastruga | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Kritično | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Acipenseriformes |
| Porodica: | Acipenseridae |
| Potporodica: | Acipenserinae |
| Rod: | Acipenser |
| Vrsta: | A. stellatus |
| Dvojno ime | |
| Acipenser stellatus Pallas, 1771. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Sinonimi | |
| Accipenser seuruga Acipenser helops Acipenser ratzeburgii Acipenser stellatus donensis Acipenser stellatus danubialis Acipenser stellatus illyricus | |
| Baze podataka | |
Pastruga (lat. Acipenser stellatus), poznata i kao dunavska jesetra ili zvjezdan, jedna je od najrjeđih i prehrambeno najvažnijih riba roda Acipenser. Važna je za proizvodnju kavijara, a meso se smatra delikatesom u okolici Kaspijskog jezera.
Pastruga živi u Crnom moru, Azovskom moru, Kaspijskom jezeru, rijekama Volgi, Dunavu, Donu, Uralu, Tereku, Sulaku i Kuri. Ponekad zaluta u Egejsko i Jadransko more.[1]
U Dunavu se ne pojavljuje uzvodnije od Srbije jer Hidroelektrana Đerdap predstavlja nepremostivu prepreku za njene migracije. Prije izgradnje HE Đerdap, pastruga je nastavala i donji tok rijeka Save i Drave.[2]
Pastruga naraste do najviše 220 cm. Tijelo joj je izduženo, a glava prekrivena koštanim pločama. Leđa su joj crna, sa svjetlijim bokovima i bijelim trbuhom. Rilo je dugačko, izduženo i blago uzdignuto.
Prehrana joj se sastoji uglavnom od ribe, mekušaca, rakova i ličinki kukaca.
Tijekom dana obitava u površinskim slojevima vode, a po noći u dubljim dijelovima. Migratorna je vrsta, pa prezimljuje u slanim vodama, a na proljeće migrira nazad u slatke vode na mrijest (anadromna vrsta).
Mužjaci spolnu zrelost dosegnu s četiri godine, a ženke sa sedam. Parenje traje od svibnja do srpnja, nakon čega ženka izbacuje 20.000 - 350.000 jaja. Životni vijek pastruge je oko 25 godina.[2]
Porast komercijalnog ribolova tijekom 20. stoljeća uzrokovao je drastično smanjenje brojnosti pastruge. Drugi element koji ugrožava opstanak vrste je regulacija vodotoka kroz melioraciju, kanalizaciju vodotoka i izgradnju velikih hidroelektrana bez tzv. "ribljih staza".[2]
Najbolji prikaz lošeg stanja je pad ukupnog ulova. 1992. godine ukupni ulov bio je 2.730 tona, dok je 2004. godine bio jedva 38 tona (pad od 98%), a trend pada brojnosti se nastavlja. Kako bi se vrsta zaštitila od izumiranja, osniva se sve više ribogojilišta, ali rezultati uzgajanja još nisu u potpunosti poznati.[1]