ŠNK Baranja-Belje Beli Manastir
| ŠNK Baranja Belje | |||
|---|---|---|---|
| Puno ime | Športski nogometni klub Baranja-Belje Beli Manastir | ||
| Osnovan | 25. veljače 1992. | ||
| Igralište | Gradski stadion, Beli Manastir | ||
| Kapacitet | 3.000 | ||
| Trener | 
| ||
| Liga | 1. ŽNL | ||
| 2017./2018. | |||
| |||
 Trenutačna sezona
| |||
Športski nogometni klub (ŠNK) "Baranja Belje" je nogometni klub iz Belog Manastira. Natječe se u 1. ŽNL Osječko-baranjskoj.
Osnovali su ga baranjski prognanici 25. veljače 1992. u Osijeku pod imenom Hrvatski nogometni klub (HNK) "Baranja". Osnivač je bio poznati nogometni djelatnik Đula Špigel,[1] a inicijatori su uz Špigla bila dvojica športskih djelatnika, uz potporu povjerenika Vlade RH za Baranju. Osnovni cilj osnivanja bila je promidžba hrvatske Baranje i postizanje športskih rezultata.[2]
Kasnije je ime promijenjeno u HNK "Baranja 92". Predsjedništvo je stvoreno odmah nakon što se donijelo odluku o osnivanju. Prvi predsjednik bio je Marko Kvesić, dopredsjednicima postali Ivica Ranogajec-Beli i Zlatko Pinjuh,[2] dopredsjednik Zlatko Pauković,[3] a ostali članovi predsjedništva Josip Bartolić, Gordana Ćurko, Josip Verner, Rudolf Mećević, Slavko Kotromanović, športski direktor Branimir Leko, tajnik Ivan Horvat, trener Đula Špigel, a pomoćni trener Drago Mustač i u stručnom stožeru još je bio Ivan Pintar. Zlatko Pauković je poslije više godina bio predsjednik. Za klub su nastupali igrači iz skoro svih baranjskih klubova. Pristupili su svi koji su se našli u progonstvu i bili u vojsci odnosno policiji. Klub se uključio u hrvatska nogometna natjecanja unatoč teškim uvjetima i svakodnevnim granatiranjima Osijeka.[2] Utakmice su igrane na stadionima i igralištima osječkih klubova NK Osijek, NK Grafičar Vodovod, NK Metalac, NK Olimpija, NK LIO te u Antunovcu i Višnjevcu.
Prvo je zaigrao u Hrvatskom kupu, a potom i u ligaškim natjecanjima.[2] Klub je počeo igrati u trećem rangu - 3. hrvatskoj nogometnoj ligi (HNL) "Istok" 1992/93. U tom rangu igrao je i 1993./94., 1994./95. i 1995./96., a onda je ušao u IV. rang - Drugu hrvatsku nogometnu ligu (HNL) "Sjever-Istok" (?!?). Tu je igrao i sljedeće sezone.
Do 1998. godine klub je djelovao u progonstvu i u tom razdoblju postigao nekoliko velikih uspjeha. U sezoni 1995./96. (ili 1996./97., izvori se ne slažu) pod vodstvom trenera Drage Mustača postao je pobjednik Kupa Osječko-baranjske županije i time, četvrti put uzastopce (ili treći put, izvori se ne slažu), igrao u završnici na državnoj razini, među 32 najbolja hrvatska kluba (šesnaestina, protiv prvoligaša Zadra 1992., ali i 1993./94. i 1996./97.). Te je godine osvojio i naslov prvaka Međužupanijske lige "istok" i postao član Druge hrvatske lige "istok".[2]
Povratkom u Baranju 1998. godine promijenio je ime u Športski nogometni klub (ŠNK) "Baranja-Belje", sa sjedištem u Belom Manastiru.
Klub se ne smatra sljednikom NK "Šparte", pa mu ne treba pridijevati "Špartine" uspjehe i njezine istaknute igrače.
- Dragutin Kerže, Alan Kerže: "Kuća osječko-baranjskog nogometa (1924. – 2004.)", Osijek, 2005. (str. 208-211)
- Borivoj Novaković: "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir, 2005. (str. 207)
- ↑ I. Getto: Priznanje FIFA-e na počasnom mjestu u podrumu Đule Špigela, Glas Slavonije, 19. ožujka 2013. Pristupljeno 18. studenoga 2016.
- ↑ a b c d e Ivica Getto: Baranja '92. u progonstvu žarila i palila po terenima, Glas Slavonije, 15. listopada 2014. Pristupljeno 18. studenoga 2016.
- ↑ Ne slažu se izvorni podatci i podatci iz članka u Glasu Slavonije.
- Tablica 4.HNL - Istok Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2010. (Wayback Machine)