Vilajet

Izvor: Wikipedija
Zakon vilajeta ( fra. loi des vilayets; 1867), u svesku II fr. Legislation ottomane, izdao Gregory Aristarchis i uredio Demetrius Nicolaides

Vilajet (tur. vilayet; arap. wilāya: vlast, uprava, suverenitet) je naziv koji se u Osmanskome Carstvu koristio za najveću upravnu jedinicu, potom za zemlju, provinciju ili veću oblast. Guverner vilajeta nazivao se isprva beglerbeg, a poslije valija. Na osnovu Zakona o organizaciji vilajeta (1864.) i Zakona o općoj upravi vilajeta (1870.), kao dio pokreta za reformu Tanzimata, izvršeno je odvajanje vojne i građanske uprave.[1]

Dunavski vilajet posebno je formiran 1864. kao eksperiment pod vodstvom vodećeg reformatora Midhat-paše. Godine 1866. Osmansko Carstvo podijeljeno je na 63 vilajeta. Vilajetski zakon je proširio svoju primjenu, ali se tek 1884. godine počeo primjenjivati na sve pokrajine Carstva. [2] Pišući za Encyclopaediju Britannicu 1911., Vincent Henry Penalver Caillard tvrdio je da je reforma namjeravala provincijama dati veću količinu lokalne samouprave, ali je zapravo imala učinak centralizacije više moći kod sultana i lokalnih muslimana na račun druge zajednice.

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. vilajet - Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 6. svibnja 2024.
  2. Birken, Andreas. 1976. Die Provinzen des Osmanischen Reiches. Beihefte zum Tübinger Atlas des Vorderen Orients (njemački). 13. Reichert. str. 22. ISBN 9783920153568