Tajvanski jezici
Tajvanski jezici (formoški jezici), Prema ranijoj klasifikaciji jedna od dviju glavnih grana velike porodice austronezijskih jezika, koju čini zajedno s drugom velikom skupinom malajsko-polinezijskih jezika.[1].
To su atayalski, tsou i pajvanski jezici.
- A) Atayalski jezici (2): atayalski, taroko.
- B) pajvanski jezici: amis, babuza, basay, bunun, kavalan, ketangalan, kulon-pazeh, nataoran, paiwan, papora-hoanya, puyuma, saisiyat, siraya, thao.
- C) Tsou: rukai, kanakanabu, saaroa, tsou;[2]
Prema novijim podjelama (ethnologue 15th i 16th) osnovna im je podjela na: a) atajalske (2); b) bunun (1); c) istočnoformoška (5); d) paiwan (1); e) puyuma (1); f) rukai (1); g) Tsou (cu jezici) (3); h) western plains (3 s jezikom papora-hoanya [ppu]; prije 2); i) sjeverozapadna formoška (2 s jezikom kulon-pazeh [uun]; prije 1); j) neklasificirani ketangalan [kae]; Formoška ili pajvanska (2 jezika); danas nepriznata skupina. Obuhvaćala je jezike papora-hoanya i kulon-pazeh.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Austronesian (14th)
- ↑ Taiwan. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2004. Pristupljeno 18. lipnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Austronesian, Formosan