Schönbrunn

Palača Schönbrunn s vrtovima
	Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1996. (203. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:786
Koordinate	48°11′05″N 16°18′44″E / 48.18479°N 16.31227°E (WD)
	Schönbrunn

Dvorac Schönbrunn (njemački: Schloss Schönbrunn [ʃøːnˈbʁʊn] u značenju "lijepi izvor") u Beču jedan je od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji i od 1860-ih je također jedna od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Palača i vrtovi odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara kojima je Schönbrunn bio rezidencijom od 18. stoljeća do 1918. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva, je 1569. godine u popolavnoj dolini rijeke Wien dao izgraditi kraljevski lovački ljetnikovac Katterburg čije je ograđeno lovno područje bilo ispunjeno fazanima, patkama, jelenima i veprovima, ali i egzotičnim pticama poput purica i paunova. Tijekom sljedećeg stoljeća, za ovo područje ustalio se naziv Schonbrunn, po arteškom bunaru iz kojeg se crpila voda za dvor.

Ovo lovno područje osobito je obožavala druga žena Ferdinanda II., Eleonora Gonzaga koja je mnogo vremena provodila loveći tu. Ona je lovačkom ljetnikovcu dodala oranžeriju^[1] i palaču koja se gradila od 1638. do 1643. godine.

Josip I., car Svetog Rimskog Carstva, je koncem 17. stoljeća odlučio obnoviti dvorac i načiniti ga rezidencijom austrijskih careva. Arhitekti Johann Bernhard Fischer von Erlach i Nicolaus Pacassi zaslužni su za njegov dizajn i uređenje u stilu dekorativnog baroka. Francuski vrtni arhitekt Jean Trehet je 1695. godine oko palače zasadio francuski park s labirintom. Zajedno sa svojim vrtovima i prvim zoo vrtom na svijetu iz 1752., palača je savršen primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti).

God. 1775., za vrijeme carice Marije Terezije, Schönbrunn je na 60 metara visokom brdu okrunjen glorijetom, izgrađenom od kamena sa srušenog dvorca Neugebäude. Carica je posvetila ovaj glorijet habsburškoj moći i "Pravednom ratu" (katolička doktrina o ratu za pravdu ili istinu). Za caricu Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je izgradio seriju slikovitih ruina nazvanih "Rimske ruševine" ili "Ruševine Kartage" 1778. godine, ali i fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti i opstojanja.

Nakon propasti Austro-Ugarskog carstva 1918. godine, novoosnovana austrijska vlada je sačuvala Schönbrunn kao muzej. Nakon Drugog svjetskog rata služio je kao sjedište Savezničke komisije za Austriju i smještaj malog britanskog garnizona. Kasnije se koristila za susret predsjednika SAD-a i SSSRa-a, Kennedyja i Hruščova 1961. godine.

Palača je, zajedno s vrtom oko nje, 1996. godine uvrštena na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. God. 2009. Schönbrunn je posjetilo više od 2.467.000 posjetitelja, a zajedno sa zoološkim vrtom i paviljonom palmi bilo ih je više od 5 mlijuna, što ga čini najvećom austrijskom atrakcijom.^[2]

Oranžerija
Paviljon palmi
Glorijet iznad parka
Rimske ruševine

Bilješke[uredi | uredi kôd]

↑ Oranžerija u Schonbrunnu. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2010. Pristupljeno 23. rujna 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Schönbrunn ist Wiens beliebteste Sehenswürdigkeit (njem.), Die Presse, 4. kolovoza 2010. Posjećeno 15. kolovoza 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Schönbrunn

[1] Oranžerija u Schonbrunnu. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2010. Pristupljeno 23. rujna 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[2] Schönbrunn ist Wiens beliebteste Sehenswürdigkeit (njem.), Die Presse, 4. kolovoza 2010. Posjećeno 15. kolovoza 2010.

[1]

[2]