Rusko-ukrajinski rat

Izvor: Wikipedija


Rusko-ukrajinski rat
Dio sukoba nakon raspada SSSR-a

Vojno stanje
       Pod kontrolom Ukrajine
       Pod okupacijom Rusije i proruskih snaga
Vrijeme 20. veljače 2014. – danas
Lokacija Ukrajina
Ishod I dalje traje
Sukobljeni
Rusija
Donjecka NR
Luganska NR 		Ukrajina



Vođe
Vladimir Putin
Aleksandr Dvornikov
Mihail Mišustin
Sergej Šojgu
Valerij Gerasimov
Vladimir Kolokoljcev
Denis Pušilin
Vladimir Paškov
Leonid Pasečnjik
Sergej Kozlov

Volodimir Zelenskij
Denis Šmihalj
Oleksij Reznikov
Denis Monastirskij
Oleksij Danilov
Valerij Zalužnij
Serhij Šaptala
Ruslan Homčak
Oleksandr Sirskij
Vitalij Kličko

Za masovnu invaziju Rusije na Ukrajinu započetu 2023., vidi članak Invazija Rusije na Ukrajinu 2022. – 2023.

Rusko-ukrajinski rat[1] dugotrajni je rat između Rusije (zajedno s proruskim separatističkim snagama) i Ukrajine.

Rat je započeo je u veljači 2014. nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva, a u početku se fokusirao na status Krima i Donbasa, međunarodno priznatih kao dio Ukrajine. Prvih osam godina sukoba uključivalo je rusku aneksiju Krima (2014.) i rat u Donbasu (2014. – danas) između Ukrajine i separatista koje podržava Rusija, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti.

Nakon gomilanja ruske vojske na granici između Rusije i Ukrajine od kraja 2021., sukob se značajno proširio kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu 24. veljače 2022.

Nakon prelaska u intenzivnu fazu rata 2022. godine, Rusko-ukrajinski rat je odnio stotine tisuća žrtava i postao je globalno značajni ratni sukob.

Početak vojnog sukoba rata 2014. godine[uredi | uredi kôd]

Nakon prosvjeda na Euromajdanu u glavnom gradu ukrajine Kijevu i revolucije koja je rezultirala smjenom proruskog predsjednika Viktora Janukoviča u veljači 2014., u dijelovima Ukrajine izbili su proruski nemiri, a ruski vojnici bez oznaka preuzeli su kontrolu nad strateškim položajima i infrastrukturom na ukrajinskom teritoriju Krima i zauzeli krimski oblasni parlament.

Ukrajinska vojne i policijske snage su se pokazale donekle dovoljno spremnima da izađu na kraj s proruskim pobunjenicima u dijelovima Donbasa,[2] ali apsolutno nedoraslima sukobu s moćnim vojnim snagama Ruske Federacije, koje su bez iole ozbiljnog otpora ukrajinske vojske i mornarice (kojoj su oduzeta skoro sva plovila, koja su uglavnom bila stacionirane u lukama na Krimu, u blizini ondašnje velikih ruskih vojnih baza smještenih na ukrajinskom teritoriju prema međudržavnim sporazumima o vojnoj suradnji s početka 1990.-ih godina) zauzele najveći ukrajinski poluotok Krim i pružile presudnu potporu proruskim pobunjenicima na području glavnih gradova Donjecka i Luhanska, na kojima je bila najgušća koncentracija etničkih Rusa: u kolovozu 2014. neoznačena ruska vojna vozila prešla su ukrajinsko-rusku granicu na području Donbasa.[3]

Počeo je neobjavljeni rat između ukrajinskih snaga s jedne strane, a separatisti su se pomiješali s ruskim postrojbama s druge, iako je Rusija odbijala priznati svoju umiješanost. Rusija je proglasila pripojenje Krima teritoriju Rusije, te priznala Donjecku Narodnu Republiku i Lugansku Narodnu Republiku kao tobožnje neovisne države.

Rat je prerastao u statičan sukob, s opetovanim neuspjelim pokušajima prekida vatre. Godine 2015. sporazum Minsk II potpisale su Rusija i Ukrajina, no niz sporova na terenu spriječio je njegovu punu provedbu.

Eskalacija rata 2021.-2022. godine[uredi | uredi kôd]

U 2021. i početkom 2022. došlo je do velikog gomilanja ruske vojske oko ukrajinskih granica. NATO je optužio Rusiju za planiranje invazije, što je ona negirala. Ruski predsjednik Vladimir Putin kritizirao je proširenje NATO-a - koji je sa svoje strane službeno odbijao prihvatiti bilo kakvu kandidaturu Ukrajine za članstvo u tom vojnom sukobu, a članice NATO-a su pružale vrlo ograničenu tehničku potporu u kojoj čak nisu htjele prodavati Ukrajini oružane sukobe koje pješak ne može nositi na leđima[4] - kao prijetnju njegovoj zemlji. Istodobno s ponavljanjem narativa o navodnoj ugrozi za Rusiju, u srpnju 2021. god. je na službenim stranicama ureda Predsjednika Ruske Federacije objavio Vladimir Putin svoj traktat o povijesti odnosa Rusije i Ukrajine, u kojemu - na liniji državnog projekta tzv. Ruskog svijeta u kojemu se kao tobože apsolutno moralno opravdane promoviraju težnje da Rusija bude hegemon nad svim susjednim zemljama - "objašnjava" da sama ideja da Ukrajina bude zemlja neovisna o Rusiji predstavlja kriminal, izjavljuje da ne priznaje međunarodne granice Ukrajine i štoviše iznosi mišljenje da je nedopustivo da Ukrajinci budu samobitna nacija.[5]

Rusija je 21. veljače 2022. službeno priznala dvije samoproglašene separatističke države u Donbasu i otvoreno poslala svoje vojnike radi obrane tih teritorija od mogućih ukrajinskih akcija. Tri dana kasnije Rusija je napala Ukrajinu. Velik dio međunarodne zajednice osudio je Rusiju za njezine postupke u postrevolucionarnoj Ukrajini, optužujući je za kršenje međunarodnog prava i kršenje ukrajinskog suvereniteta. Mnoge su zemlje uvele ekonomske sankcije protiv Rusije, ruskih pojedinaca ili tvrtki,[6] posebno nakon invazije 2022. godine.

Velika ruska invazija na Ukrajinu 2022.[uredi | uredi kôd]

Oko 5 sati ujutro 24. veljače 2022. god. po istočnoeuropskom vremenu, predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin je objavio provođenje „specijalne vojne operacije” u istočnoj Ukrajini. Međutim su nekoliko minuta kasnije počeli su ruski raketni udari diljem Ukrajine, uključujući i glavni grad Kijev. Ukrajinska granična služba objavila je da su napadnuti njeni granični prijelazi s Rusijom i Bjelorusijom.[7][8] Dva sata kasnije ruske kopnene snage ušle su u zemlju.[9]

Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski objavio je nakon početka invazije izvanredno stanja u Ukrajini, te prekid diplomatskih odnosa s Rusijom. U Ukrajini je objavljena opća mobilizacije.

Ruska invazija je naišla na široku međunarodnu osudu, uključujući sankcije koje su nametnute Rusiji; u samoj Rusiji su protivnici rata otpočeli antiratne na koje su ruske vlasti odgovorili masovnim uhićenjima prosvjednika.[10]

Dana 15. ožujka 2022. godine generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je istaknuo odlučno opredjeljenje "NATO saveznika" (koje ne uključuje aktivnost tijela NATO saveza kao takvog) da pruže podršku Ukrajini u oružju, strjeljivu i drugim sredstvima potrebnima za obranu.[11] Već u travnju 2022. god. su zemlje Grupe G7 obećale 24 milijarde dolara gospodarske pomoći.[12]

Europska unija, Sjedinjene Američke Države i druge Ukrajini prijateljske zemlje su, osim pružanja žurne i odlučne gospodarske pomoći i opskrbu ratnim materijalom za Ukrajinu,[13] odlučile primijeniti ozbiljne ekonomske sankcije protiv Rusije. Dana 3. siječnja 2022. god., Bruno Le Maire, ministar financija Francuske, dao je procjenu da će tisuću milijardi dolara vrijedna imovina ruske države, te nekih poduzeća i "svih oligarha" biti zamrznuta sankcijama. Dodao je da Europska unija neće vojno intervenirati, ali "smo potpuno odlučni da iskoristimo svu ekonomsku i financijsku moć kojom raspolažemo... već nanosimo tešku štetu ruskoj ekonomiji [i] financijskom sustavu".[14]

Ruski pokušaj okupacije čitave Ukrajine 2022.[uredi | uredi kôd]

Nakon 8 godina angažmana u vojnom sukobu niskog intenziteta sa separatistima u Donabsu, ukrajinske oružane snage su bile spemnije nego 2014. god.: postrojbe su bile dobro uvježbane, a nakon što su masivne ruske snage bile neposredno pred invaziju raspoređene uz ukrajinske granice radi navodnih vojnih vježbi, ukrajinske postrojbe su izmještene iz svojih vojarni na ratne položaje. Makar nisu znatno postradale u raketiranjima na samom početku invazije koju su ruske snage pokrenule iz svih pravaca dodira ruskog i ukrajinskog teritorija, te iz susjedne Bjelorusije (čije se vojne snage nisu uključile u napad, ali je Rusiji dala na raspolaganje svoj teritorij za izvođenje napada na Ukrajinu), Ukrajinske snage su dovoljno snažne obrambene položaje imali samo prema teritoriji pod kontrole proruskih separatista u Donbasu; također su postojali planovi i donekle dostatne kopnene snage za odlučnu obranu glavnog grada Kijeva i milijunskog Harkiva smještenoga uz samu kopnenu granicu s Rusijom. Međutim nije mobilizacija ukrajinskih rezervista počela prije same invazije, a prostrane ravnice oko Hersona i Melitopola na jugu Ukrajine su bile branjene tek malobrojnim vojnim postrojbama - što će omogućiti brzo izbijanje ruskih snaga na središnju ukrajinsku rijeku Dnjepar i opkoljavanje snažnijeg ukrajinskog garnizona u Mariupolju, odakle se držao dio fronte prema Donbasu.[15]

Nakon 3 tjedna rata, oko 1/4 ukupnog stanovništva Ukrajine napustilo je svoje domove: smatra se da je približno 6,5 milijuna ljudi raseljeno unutar Ukrajine, a oko 3,5 milijuna izbjeglica napustilo je područje države.[16] Na okupiranim područjima se priprema uvođenje ruske valute[17] i ruskog pravnog poretka.[18]

Ujedinjeni Narodi konstatiraju da su ruske invazijske snage počinile razne ratne zločine.[19]

Rusija je tijekom ožujka i početkom travnja 2022. god. - nakon velikih razaranja Ukrajine i značajnih gubitaka vlastite tehnike i ljudstva koji su nastali nakon što su ukrajinske snage propustile rusku vojsku duboko na područje Ukrajine, ali očuvavši pri tome integritet svojih postrojba, koje su potom uspješno napadale kolone vojnih koje su stotinama kilometara preko ukrajinskih prometnica pokušavale osigurati dovoljnu količinu ratnog materijala za ruske postrojbe - morala odustati od pokušaja da preko ravnica u sjevernom dijelu Ukrajine okruži i opkoli glavni grad Ukrajine Kijev. Nakon povlačenja iz sjevernih područja Ukrajine, u narednim su mjesecima ruske snage vojne snage izvršile značajni napor - popraćen žilavim ukrajinskim otporom - radi ovladavanja cjelokupnom Luhanskom oblasti i potom Donjeckom oblasti. Nakon što su u srpnju 2022. osvojili Sjeverodonjeck, Rusi su svoju pažnju usmjerili prema gradu Bahmutu 65 kilometara južnije.[20] U slučaju osvajanja Bahmuta, Rusi su vjerojatno htjeli stvoriti preduvjete za daljnji nastavak ofenzive na Slovjansk i Kramatorsk, čime bi dovršili okupaciju čitavog Donbasa.[21]

Potom se u rujnu 2022. godine bile značajni uspjesi oružanih snaga Ukrajine, koji su u velikoj ofenzivi u Harkovskoj oblasti oslobodile oko 9.000 četvornih kilometara teritorija i (ponovo) zarobile znatne količine oružja i strjeljiva;[22] oslobođen je potom i grad Herson na jugu Ukrajine i okolno područje na sjevernoj strani Dnjepra.[23]

21. rujna, 2022. godine najavljena je u Rusiji djelomična mobilizacija, kojom bi 300 000 Rusa trebalo biti mobilizirano za nastavak rata u Ukrajini.[24]

Konsolidiranje ukrajinske obrane 2022.-2023.[uredi | uredi kôd]

Procjene međunarodne zajednice prije početka ruske invazije 2022. god. su uglavnom bile, da će Rusija uspjeti okupirati Ukrajinu, ali da će Ukrajinci moći nastaviti s gerilskim ratom protiv okupatora. Sjedinjene Američke Države su u siječnju i veljači 2022. godine donijele dva zakona pod imenima Never Yielding Europe’s Territory (NYET) Act )[25] i Guaranteeing Ukrainian Autonomy by Reinforcing its Defense (GUARD) Act,[26] kojima se adresirala mogućnost ruske invazije, te najavljena za takav slučaj raznolika američka pomoć Ukrajini - uključivo onu obavještajnu. Pred samu invaziju, ocjenjivale su američke državne službe da će se na temelju tih američkih propisa pružati američka sigurnosna potpora i pružanje obavještajnih podataka proturuskoj gerili u Ukrajini ("U.S. security assistance and intelligence sharing to a Ukrainian insurgency").[27]

Kada se pokazalo da se Ukrajina brani bolje od očekivanja, žurnu vojnu pomoć u oružju i drugom ratnom materijalu u Ukrajinu počele su slati Sjedinjene Američke Države, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Belgija, Francuska, Švedska, Nizozemska, Češka, Italija, Portugal, Grčka, Rumunjska, Španjolska,[28] Hrvatska,[29] Poljska[30] i Slovačka.[31] Oružje je do Ukrajine u pravilu dolazilo preko teritorija Poljske,[32][33] budući da je Mađarska (jedina među članicama NATO pakta) zabranila tranzit vojnog materijala za Ukrajinu preko svog teritorija.[34] Već krajem svibnja 2022. je izvršena u Ukrajinu prva isporuka samovoznih dalekometnih raketne sustava M142 HIMARS i M270 MLRSiz Sjedinjenih Američkih Država,[35] a ubrzo potom su takve sustave Ukrajini obećale iz svojih vojnih zaliha isporučiti također i Ujedinjena Kraljevina i Norveška.[36] Izvršena je ubrzo i isporuka protubrodskih projektila "Harpoon" iz Danske.[37] Iz Kanade su isporučila Ukrajini isporučeni dalekometni 155 milimetarski projektili za haubice "Excalibur";[38] stiže brojna druga pomoć iz raznih zemalja tzv. "kolektivnog zapada", koje su u prijateljskim odnosima s Ukrajinom.

Početkom 2023. god. Rusija uporno nastoji osvojiti Bahmut u Donbasu; u očekivanju reorganizacije regularne ruske vojske koja priprema prihvat brojnih rezervista, glavna udarna snaga ruskih vojski u ovoj bitci bili su plaćenici Privatne vojne kompanije Wagner[39], koje je vlasnik kompanije Jevgenij Prigožin velikim dijelom unovačio po ruskim zatvorima.[40][41] Wagner će nakon vrlo teških gubitaka osvojiti Bahmut, ali će nakon povlačenja na teritorij Rusije u lipnju 2023. god. Privatna vojna kompanija Wagner pokušati puč protiv središnjih vlasti Ruske Federacije.

Početkom lipnja 2023. godine, ukrajinske su oružane snage ojačane pristiglim zapadnim naoružanjem pokrenule su ofenzivna djelovanja prema u Zaporoškoj i Donjeckoj oblasti.[42] Ubrzo se pokazalo da je Rusija pripremila dovoljno snažne defenzivne kapacitete, te je ukrajinski pokušaj vraćanja svojih okupiranih teritorija zaustavljen.[43]

2024. god.: rat iscrpljivanja[uredi | uredi kôd]

Početkom 2024. god. bilježe se stanoviti ukrajinski uspjesi, tako su ruskoj ratnoj mornarici na Crnom Moru naneseni znatni gubitci[44] i uslijed prijetnji od napada ukrajinskim raketama i plovećim dronovima, nije ona više u stanju blokirati ukrajinske luke. [45] Međutim su ruska ekonomija i društvo usprkos međunarodnim gospodarskim sankcijama - u kojima ipak ne sudjeluju Kina, Indija i mnoge druge zemlje - dovoljno stabilne da podupiru nastavak rata u Ukrajini; pri tome ima Rusija 4 puta veće stanovništvo i još nešto više jaču ekonomiju od Ukrajine. Ruskoj strani osobito pomažu visoki prihodi od izvoza nafte[46], te značajne kompetencije u proizvodnji naoružanja.[47]

Na drugoj strani, Ukrajina - na čijem se teritoriju vodi rat - pokazuje znakove zamora. Zemlja ne nalazi dovoljno političke snage da osigura mobilizaciju dovoljnog broja vojnih obveznika,[48] a skoro godinu dana zastoja u isporuci vojne, humanitarne i ekonomske pomoći (u Kongresu SAD-a je zbog američkih unutarnjopolitičkih pitanja dugo bilo blokirano odobravanje nastavka te pomoći) - pristizala je doduše kroz to vrijeme znatna pomoć drugih saveznika, ali ne u mjeri da može potpuno zamijeniti američku podršku - je u znatnoj mjeri umanjilo Ukrajinske kapacitete i ratni moral.[49] Suočeno sa nepovoljnim odnosom snaga na fronti i poteškoćama u djelovanju ukrajinske ekonomije i društva, vodstvo Ukrajine smjera nadvladati za svoju zemlju nepovoljne odnose na ratištu u 2024. god., i pokušati se pripremiti za eventualni preokret u svoju korist u 2025. godini.[50] Analitičari ukazuju da se Rusko-ukrajinski rat pretvorio u tzv. rat iscrpljivanja: na ruskoj strani stoje veličina zemlje, stanovništva i ekonomije, te okolnost da se rat vodi izvan vlastitog teritorija; na strani Ukrajine stoji okolnost da zemlja prima značajnu pomoć od svojih saveznika. U prve 2 godine rata se Ukrajina mogla osloniti na izrazito visoki odaziv dragovoljaca u svoje postrojbe - koje su uglavnom i bile popunjavane na dobrovoljnoj bazi; međutim to u daljnjem tijeku rata sasvim očigledno više neće biti dovoljno.[51] Ukrajinski saveznici jačaju vlastite proizvodnje ratnog materijala, kako bi mogli pratiti značajne potrebe Ukrajine, koja se na bojištu suočava s vrlo značajnim resursima koje je Rusija stavila na raspolaganje vlastitim oružanim snagama.[52]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Snyder, Timothy (2018). The Road to Unfreedom: Russia, Europe, America. New York: Tim Duggan Books. p. 197. ISBN 978-0-525-57447-7.
  2. ↑ "Conflict in Ukraine’s Donbas: A Visual Explainer", International Crisis Group, Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  3. ↑ https://amp.theguardian.com/world/2014/aug/14/russian-military-vehicles-enter-ukraine-aid-convoy-stops-short-border Preuzeto 29. svibnja 2022.
  4. ↑ "Lethal Weapons to Ukraine: A Primer", Peter J. Marzalik i Aric Toler, "Atlantic Council" 26. sijiečnja 2018. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  5. ↑ "Ruski svet", VLADIMIR GLIGOROV, "Peščanik", 31. prosinca 2021.
  6. ↑ Overland, Indra; Fjaertoft, Daniel (2015). "Financial Sanctions Impact Russian Oil, Equipment Export Ban's Effects Limited". Oil and Gas Journal. 113 (8): 66–72.
  7. ↑ "Украинские пограничники сообщили об атаке границы со стороны России и Белоруссии". Interfax.ru. Pristupljeno 26. veljače 2022.
  8. ↑ Russia attacks Ukraine. CNN. 23. veljače 2022. Pristupljeno 26. veljače 2022.
  9. ↑ Why is Russia invading Ukraine and what does Putin want?. BBC News. 25. veljače 2022. Pristupljeno 26. veljače 2022.
  10. ↑ Groppe, Courtney Subramanian, Michael Collins, Rebecca Morin, Joey Garrison and Maureen. Biden details new Russian sanctions as death toll climbs in Ukraine. USA Today. Pristupljeno 26. veljače 2022.
  11. ↑ Press conference by NATO Secretary General Jens Stoltenberg ahead of the Extraordinary meeting of NATO Ministers of Defence (engleski), službene stranice NATO pakta, 15. ožujka 2022.
  12. ↑ "G7 Finance Ministers Pledge More Than $24 Billion to Ukraine", U.S. News, Reuters, 20. travnja 2022.
  13. ↑ "EU će pomoći u naoružavanju Ukrajine", DW, 27. veljače 2022.
  14. ↑ "French Finance Minister on Economic Sanctions Against Russia", PBS (Amanpour&Co.) 3. ožujka 2022.
  15. ↑ "24 February 2022 reconstructed. Episode 5. Chernihiv and Kharkiv on day one of the Russian invasion", Roman Romaniuk i Fedir Popadiuk, "Ukrainska Pravda" 19. listopada 2023. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  16. ↑ "A quarter of Ukrainians have fled their homes. Here's where they've gone", George Ramsay, CNN, 21. ožujka 2022. (updated). Pristupljeno 23. veljače 2022.
  17. ↑ "Ukraine-Russia: Ruble to be imposed on occupied Ukrainian region", Jane Bradley, "The Scotsman", 28. travnja 2022.
  18. ↑ "In the Kherson region, Russians want to put rubles into circulation - a local deputy", (engleski) "Ukrayinska Pravda News", 22. ožujka 2022.
  19. ↑ "UN Commission concludes that war crimes have been committed in Ukraine, expresses concern about suffering of civilians" (press release), službene stranice UN, 23. rujna 2022. Pristupljeno 5. svibnja 2022.
  20. ↑ Jutarnji list - Taktika ljudskog vala 80 godina poslije: 'Nema smisla napadati. Samo čekamo i ubijamo...'. www.jutarnji.hr. 7. travnja 2023. Pristupljeno 8. travnja 2023.
  21. ↑ Gojsilović, Tanja. 15. ožujka 2023. Bitka za Bahmut: Zašto je Ukrajincima i Rusima toliko važan tako mali grad?. N1. Pristupljeno 25. ožujka 2023.
  22. ↑ "Ruski proboji jalovi, Ukrajina stabilizira bojište: ‘Agresor u sjeni ofenziva razvija novu taktiku‘", Igor Tabak, Jutarnji list, 16. rujna 2022.
  23. ↑ "Policija traga za minama koje su ruske snage posijale u Hersonu; nema vode, lijekova ni kruha", HINA/Bi.S., "T-portal", 12. studenog 2022.
  24. ↑ Objavljena Putinova uredba o djelomičnoj mobilizaciji. Evo tko ne mora u rat. www.index.hr. Pristupljeno 21. rujna 2022.
  25. ↑ "H.R.6742 - Never Yielding Europe’s Territory (NYET) Act of 2022", Kongres Sjedinjenih Američkih Država. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  26. ↑ H.R.6367 - Guaranteeing Ukrainian Autonomy by Reinforcing its Defense (GUARD) Act of 2022, Kongres Sjedinjenih Američkih Država. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  27. ↑ "U.S. Security Assistance to Ukraine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. veljače 2022. (Wayback Machine)", 28. ožujka 2022. (updated). Pristupljeno 21. travnja 2022.
  28. ↑ Sodiq Oyeleke, "Full list: 15 countries sending arms to Ukraine since Russia’s invasion", Punch, objavljeno 28. veljače 2022., pristupljeno 3. ožujka 2022.
  29. ↑ "Pomoć Ukrajini šalje Hrvatska, 40 šlepera vojne opreme", CRODEX.NET, objavljeno 2. ožujka 2022., pristupljeno 3. ožujka 2022.
  30. ↑ Jaroslaw Adamowski, "Poland to send air-defense weapons, ammo, drones to Ukraine", DefenseNews, objavljeno 2. ožujka 2022., pristupljeno 3. ožujka 2022.
  31. ↑ "Slovakia to send artillery ammunition, fuel worth 11 million euros to Ukraine", Reuters, objavljeno 27. veljače 2022., pristupljeno 3. ožujka 2022.
  32. ↑ "Here's what's in the $13.6 billion Ukraine aid package", Katie Lobosco, CNN (Updated) 15. ožujka 2022.
  33. ↑ Alexandra Brzozowski, Sarantis Michalopoulos i Silvia Ellena, "Poland ‘key’ in Western weapons supplies to Ukraine", EURACTIV.com, objavljeno 1. ožujka 2022., pristupljeno 3. ožujka 2022.
  34. ↑ Hungary refuses to allow weapons transit to Ukraine. POLITICO (engleski). 28. veljače 2022. Pristupljeno 3. srpnja 2022.
  35. ↑ "Biden admin to send Multiple Launch Rocket Systems to Ukraine in $40B aid package", Bradford Betz , Jennifer Griffin, "Fox News", 31. svibnja 2022.
  36. ↑ "Norway and the UK will provide more M270 MLRS units to Ukraine", "Army Techonogy", 30. lipnja 2022. Pristupljeno 5. svibnja 2022.
  37. ↑ "Ukraine receives first batch of Harpoon anti-ship missiles"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. svibnja 2022. (Wayback Machine), "EU Today", 29. svibnja 2022.
  38. ↑ "Canada is Sending Ukraine Excalibur Precision-Guided, Extended-Range Artillery Shells", Guy McCardle, "SOFREP", 24. travnja 2022.
  39. ↑ Khrebet, Alexander. 1. ožujka 2023. Russia's key attack force, Wagner Group, embroiled in conflict with regular army. The Kyiv Independent. Pristupljeno 25. ožujka 2023.
  40. ↑ U Rusiji regrutirani ubojice, silovatelji pa i kanibal. Ako prežive šest mjeseci, bit će oslobođeni. www.vecernji.hr. Pristupljeno 25. ožujka 2023.
  41. ↑ Lister, Tim. 16. ožujka 2023. Battle for Bakhmut grinds down Wagner's mercenaries and cuts their notorious leader down to size | CNN. CNN (engleski). Pristupljeno 25. ožujka 2023.
  42. ↑ Pickrell, Ryan. Ukraine is kicking off its big offensive armed with powerful Western tanks and weapons, but breaking Russian lines may be anything but easy. Business Insider (engleski). Pristupljeno 30. lipnja 2023.
  43. ↑ "Zašto ukrajinska protuofenziva ne ide prema planu?", Claudia Lorenzo Rubiera, "The Conversation", 29.06.2022. Prijevod na stranicama "Hrvatski časnički zbor". Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  44. ↑ "Ukraine war briefing: ‘Third of Russia’s Black Sea fleet sunk or crippled’", Warren Murray, "The Guardian", 27. ožujka 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  45. ↑ "Ukrainian Strikes Have Changed Russian Naval Operations in the Black Sea", Nicole Wolkov, Daniel Mealie, and Kateryna Stepanenko, ISW, 16. prosinca 2023. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  46. ↑ "After two years of war, Russian economy proves resilient – but for how long?", David Rich, "France24", 16. ožujka 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  47. ↑ "Russian Military Performance and Outlook", CRS Reports, 8. ožujka 2024.
  48. ↑ "Why is Ukraine struggling to mobilize more troops?", Jean-Philippe Lefief, "Le Monde", 31. ožujka 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  49. ↑ "The U.S. Aid Package for Ukraine Is a Breakthrough but No Silver Bullet", Eugene Rumer, "Carnegie Endowment for International Peace", 25. travnja 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  50. ↑ "Ukraine’s war strategy: Survive 2024 to win in 2025", Joshua Posaner i dr., "Politico", 22. veljače 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  51. ↑ "Beyond the counter-offensive: Attrition, stalemate, and the future of the war in Ukraine", Gustav Gressel, "European Council on Foreign Relations", 18. siječnja 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.
  52. ↑ "EU proposes vast defence boost, spurred by Russian war in Ukraine", France24, 5. ožujka 2024. Pristupljeno 5. svibnja 2024.

Vidite i:[uredi | uredi kôd]


v • u
Rusko-ukrajinski rat
primarni sudionici: Ukrajina  · Ruska Federacija
ruske paradržave na teritoriju Ukrajine
zbivanja 2014. godine
zbivanja 2015. godine
Invazija Rusije na Ukrajinu
ratni zločini
ostalo
v • u
Ukrajina
Simboli i identitet
Zemljopis
Povijest
Politika i gospodarstvo
Društvo, kultura i sport
v • u
Rusija
Simboli i identitet
Zemljopis
Povijest
Politika i gospodarstvo
Društvo, kultura i sport
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rusko-ukrajinski_rat&oldid=6927065"