Razgovor:Natpis popa Tjehodraga

To što je POP Tjehodrag imao djecu znači da je bio pravoslavni sveštenik (POP), a ne znači da se nije pridržavao celibata. Srbi napuštaju pisanje glagoljicom (najdalje) do 13. vijeka, stoga su i razumljivi ostaci glagoljice.

oženjen pop glagoljaš koji ima sinove

Da je bio pop glagoljaš, onda bih valjda pisao glagoljicom a ne ćirilicom. Isto tako činjenica da ima sinove nameće da je pravoslavac a ne katolik, čak i po pravilima onog vremena. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 2A02:C7F:362D:7300:65D2:A836:B6E6:6907 (razgovor • doprinosi) u 16:03, 5. kolovoza 2018.

Citat iz izvora sa stranice, str. 30:

Tijekom razvijenog srednjeg vijeka livanjski je kraj (parochia comitatus Cleune) bio podređen jurisdikciji splitskog nadbiskupa. Tjehodrag je bio svjetovni svećenik, tj. pop glagoljaš, koji se za svoju službu najvjerojatnije pripremao na području srednje Dalmacije. Popove glagoljaše od prvih desetljeća 13. st. potiskuju (gdjekad i na nekršćanski način) odnosno marginaliziraju obrazovaniji i organiziraniji članovi dominikanskog i franjevačkog reda. Glagoljaši latinski jezik - službeni jezik Katoličke Crkve - nerijetko nisu ni poznavali. Liturgiju su uglavnom služili i časoslov molili na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu. Da je glagoljica bila u uporabi i na livanjskom području, potvrđuju dva očuvana spomenika: glagoljski rukopisni fragment s konca 14. stoljeća pronađen u livanjskom franjevačkom samostanu i glagoljski natpis iz 1368. g. pronađen na groblju Sv. Ive u Livnu. Kao što pokazuje i Natpis popa Tjehodraga, u svakodnevnom životu služili su se hrvatskom ćirilicom. Njegov je natpis dragocjeno svjedočanstvo o nazočnosti popova glagoljaša na livanjskom području tijekom razvijenog srednjeg vijeka.

Wikipedija je enciklopedija, pa ćemo naklapanja "ja mislim drugačije, jer ..." ostaviti dokonima, a mi ćemo se zaustaviti na uporabi valjanih, vjerodostojnih izvora. SpeedyGonsales 21:55, 5. kolovoza 2018. (CEST)