Phnom Bakheng
| Angkor | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Kambodža |
| Godina uvrštenja | 1992. (16. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, iv, vi |
| Ugroženost | 1992.-2004. |
| Poveznica | UNESCO:668 |
| Koordinate | 13°25′27″N 103°51′22″E / 13.42418°N 103.85601°E |
  Phnom Bakheng Položaj hrama u Kambodži | |
Phnom Bakheng je kmerski hram-humak u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Yasovarman I. (v. 889. – 910.) kao hinduistički hram posvećen Šivi, na vrhu brda koje je danas veoma popularno turističko mjesto jer se s njega pruža izvanredan pogled na još slavniji hram Angkor Wat koji se nalazi oko 1,5 km jugoistočno.[1] Hram je dugo bio glavnim hramom cijelog Angkora i arhitektonsko središte druge prijestolnice Kmerskog Carstva, Yasodharapura. Phnom na kmerskom je izraz za "iznenadno izniknuti", tj. "iznenadno izrasti"
Hram i humak su okruženi rovom od kojega se četiri avenije šire prema stranama svijeta. Jedna ga je, polazeći od istočnog ulaza kroz novu prijestolnicu, Yasodharapura, povezivala izravno s bivšom prijestolnicom Hariharalaya, koja se nalazila sjeverozapadno. Hram je imao kvadratičnu bazu promjera 76 metara od koje su se nastavljalo šest piramidalnih terasa. Na vrhu je stajao visoki toranj okružen s četiri manja, po jedan na svakom kutu niže terase. Izvorno je imao 108 manjih tornjeva koji su se zrakasto širili od središta, a velika većina je danas srušena.
Vodeći autoritet za tumačenje indijske astronomije i astrologije, Francuz Jean Filliozat, je protumačio simbolizam arhitekture Phnom Bakhenga koji je predstavljao planinu Meru, dom hinduističkih bogova. Broj tornjeva je također bio bitan: središnji predstavlja osovinu svijeta, a manjih 108 predstavljaju 4 mjesečeve mjene po 27 dana. Oni su također bili postavljeni tako da se s gornje terase, gledavši na bilo koju od strana, moglo vidjeti samo njih 33. Naime, prema mitu toliko je bogova obitavalo na planini Meru. Sedam terasa predstavljaju sedam nebesa, a svaka je imala 12 tornjeva koji predstavljaju dvanaestodnevni ciklus Jupitera.[2] Znanstvenik Čikaškog sveučilišta, Paul Wheatley, je izjavio kako je hram zapravo "astronomski kalendar od kamena".[3]
Od 1992. godine, Phnom Bakheng je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a.
-
Phnom Bakheng 2008. -
Prilaz hramu s istoka -
Ostaci jedne od građevina hrama -
Jedan od tornjeva -
Pogled s hrama na Angkor Wat
.jpg)
.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Turisti prijete Angkor atu (engl.) Preuzeto 13. srpnja 2011.
- ↑ Jean Filliozat: Le monument du Phnom symbolisme you Bakh, u Bulletin de l'École française second d'Extreme-Orient Vol 44, Pariz, 1951., str. 527.-554. (fr.) Preuzeto 13. srpnja 2011.
- ↑ Time Life Lost Civilizations series: Southeast Asia: A Past Regained (1995.) str.93.-4.
- Michael Freeman i Claude Jacques, Ancient Angkor, River Books, Bangkok, 1999., ISBN 974-8225-27-5.
- Luca Invernizzi Tettoni i Thierry Zéphir, Angkor. A Tour of the Monuments, Archipelago Press, Singapur 2004., ISBN 981-4068-73-X.
- Maurise Glaize, [ The Monuments of the Angkor Group], 1944. – 1993., 4. izdanje, Nils tremmel izd.
| ||||||||||||
