Phil Jackson
|
Philip Douglas "Phil" Jackson (Deer Lodge, Montana, 17. rujna 1945.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji niskog krila, a izabran je u 2. krugu (17. ukupno) NBA drafta 1967. od strane New York Knicksa. Ušao je u Kuću slavnih 2007. godine.
Svoju reputaciju jednog od najboljih trenera u povijesti NBA lige, stekao je tijekom svog rada u Chicago Bullsima. Kao trener, u Bullsima je proveo devet godina i osvojio nevjerojatnih šest naslova prvaka. Poslije Jordanovog umirovljenja, Jackson se također povukao. Nakon samo jedne sezone odsustva preuzima mladu i talentiranu momčad Los Angeles Lakersa predvođeni Shaquilleom O'Nealom i Kobeom Bryantom. Na klupi Lakersa proveo je pet sezona i osvojio tri naslova prvaka čime se izjednačio s još jednim velikim trenerom Redom Auerbachom. Nakon kraja sezone 2003./04. O'Neal je napustio Lakerse i time prekinuo vladavinu Lakersa. Jackson razočaran situacijom u klubu odluči otići s mjesta glavnog trenera. Međutim nakon jedne sezone stanke Jackson se vraća u potpuno novu momčad Lakersa sada predvođenu Kobeom Bryantom. Sezone su prolazile, a Lakersi su ispadali u prvom krugu doigravanja, sve do sjajne sezone 2007./08. i ulaska u NBA finale. U NBA finalu susreli su se s moćnim Boston Celticsima koji su oformili takozvani Big Three, te ih svladali u šest utakmica. U sezoni 2008./09. Lakersi su ostvarili prvo mjesto na Zapadu te prošli u NBA finale. U NBA finalu svladali su Orlando Magice i osvojili svoj 15. naslov prvaka. U sezoni 2009./10. Lakersi također ostvaruju prvo mjesto na Zapadu te treću godinu zaredom prolaze u NBA finale. U finalu su, uz male poteškoće, svaladali Celticse u sedam utakmica i osvojili 16. NBA naslov. Time je Jackson postao najtrofejniji trener u povijesti NBA lige s 11 osvojenih NBA prstena.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rani život[uredi | uredi kôd]
Jackson je rođen kao sin Elizabeth i Charlesa Jacksona u Deer Lodgeu u saveznoj državi Montani. Živio je u vrlo ograničenoj slobodi te je svoj prvi film pogledao tek kada je pohađao srednju školu. Jackson je pohađao srednju školu u Willistonu. Svoju srednjoškosku košarkašku momčad, odveo je do dva državna naslova prvaka te se osim bavljenja košarkom bavio i američkim nogometom, baseballom i atletikom. Poslije srednje škole Jackson se odlučio na pohađanje sveučilišta u Sjeverno Dakoti. Pomogao je momčadi doći do dva nastupa u NCAA natjecanju te se nakon završetka četvrte godine sveučilišta odlučio prijaviti na NBA draft.
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Izabran je kao 17. izbor NBA drafta 1967. od strane New York Knicksa. Bio je dobar all-around igrač s neoično dugačkim nogama. Bio je glavni igrač s klupe u pohodu na NBA naslov 1973. godine. Nakon drugog naslova, nekoliko se igrača Knicksa umirovilo, te je Jackson izborio mjesto u prvoj petorci. 1978. mijenjan je u New Jersey Netse gdje je 1980. godine i završio igračku karijeru.
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Nakon nekoliko sezona stanke Jackson je započeo svoju trenersku karijeru u nižim međunarodnim ligama. Tijekom rada u nižoj američkoj ligi CBA odveo je Albany Patroons do njihovog prvog CBA naslova. U Puerto Ricu vodio je klubove Quebradillas Pirates i Isabela Fighting-Cocks.
Chicago Bulls[uredi | uredi kôd]
1987. godine Jackson je imenovan pomoćnim trenerom Chicago Bullsa, da bi dvije godine kasnije postao i glavni trener momčadi. Sa svojom poznatom taktikom Jackson je vodio Bullse devet sezona i s njima osvojio šest NBA naslova. Svake godine osvarili su doigravanje, a samo tri puta nisu imali priliku ući u NBA finale (1990., 1994. i 1995.) U sezoni 1989./90. Bullsi su izgubili u konferencijskom finalu od kasnijih prvaka Detroit Pistonsa. Iduće sezone Bullsi su ostvarili omjer 61-21 te su se plasirali u NBA finale gdje su svladali Portland Trail Blazerse i osvojili svoj prvi NBA naslov u povijesti franšize.[1] Osvajanje naslova ponovili su iduće dvije sezone pobijedivši u NBA finalima Los Angeles Lakerse[2] i Phoenix Sunse.[3] Nakon Jordanovog umirovljenja, Bullsi su oba puta došli do polufinala Istoka gdje su izgubili. U sezoni 1995./96. Jordan se vratio, a Jackson je svojom briljantnom taktikom i mudrošću odveo Bullse do najboljeg omjera u povijesti NBA lige 72-10 i do još jednog NBA naslova preko Seattle SuperSonicsa.[4] Također i iduće dvije sezone Bullsi su osvajali NBA naslov i to oba puta preko Utah Jazza.[5][6] Tijekom tog vremena Jackson i Jordan su razvili jedan od najboljih odnosa na relaciji trener-igrač. Međutim stalna prepucavanja s generalnim mendžerom Bullsa Jerryem Krauseom, izmakla su kontroli. Krause mu je otvoreno rekao kako više neće biti trener Bullsa te kako je dvoličan i da nimalo ne cijeni svoje pomoćnike. Zbog toga se nakon sezone 1997./98. Jackson povukao i zarekao da se više neće baviti trenerskim poslom.
Los Angeles Lakers[uredi | uredi kôd]
Nakon Bullsa i jedne godine stanke, Jackson je preuzeo mladu ali talentiranu momčad Los Angeles Lakersa. U prvoj sezoni, Lakersi su ostvarili omjer 67-15 i prvo mjesto na Zapadu. U finalu Zapadne konferencije svladali su Portland Trail Blazerse u sedam utakmica i ušli u NBA finale. U NBA finalu susreli su se s Indiana Pacersima i pobijedili ih u šest utakmica te osvojili prvi NBA naslov nakon 12 godina.[7] Sa sjajnim dvojcem, Shaquilleom O'Nealom i Kobeom Bryantom, i ostatkom momčadi, Jackson je osvojio još dva NBA naslova preko Philadelphia 76ersa i New Jersey Netsa.
U sezoni 2002./03. Lakersi su, zbog brojnih ozljeda i "kratke" klupe, ispali već u polufinalu doigravanja od kasnijih prvaka San Antonio Spursa. Tijekom sezone Jackson se sukobio s Bryantom zbog toga što on nije poštivao njegovu taktiku i zamisli, te je često njegov dobro poznati "napadački trojac" nazivao dosadnim. Iskušavao je Jacksonovo strpljenje svojim driblanjem i postizanjem koševa jedan na jedan te je jednom prilikom, isprovocirani, Jackson čak zatražio Bryantovu zamjenu koju je naravno uprava kluba odbila. U sezoni 2003./04. Lakersi su potpisali dva veterana, Garya Paytona i Karla Malonea, i odmah postali glavni kandidati za naslov. Međutim nije sve bilo tako sjajno jer su se u predsezonskom trening kampu sukobili Bryant i O'Neal. Unatoč tim problemima Lakersi su u finalu Zapada pobijedili Spurse i ostvarili još jedno NBA finale. U finalu susreli su se s Detroit Pistonsima koji su ih iznenađujuće lako svladali u pet utakmica i osvojili svoj treći naslov u povijesti franšize.
18. lipnja 2004., samo tri dana nakon poraza u NBA finalu, uprava Lakersa objavila je vijest da je Jackson odlučio napustiti klupu Lakersa. U medijima se kao glavni razlog ostavke navodio Bryant i njegova neposlušnost, koju je uprava Lakersa demantirala. Te jeseni Jackson je objavio knjigu "The Last Season" u kojoj je opisao zadnju sezonu s Lakersima i odnos s Bryantom kojeg je opisao kao "igrača kojeg je nemoguće trenirati". Nakon Jacksonovog i O'Nealovog odlaska, Lakersi su počeli novu izgradnju oko, zvijezde kluba, Kobea Bryanta. Nakon uspjeha u prvom dijelu sezone 2004./05., zaredale su se ozljede, uključujući Bryanta i Odoma, te su Lakersi završili sezonu s razočaravajućim omjerom 34-48 i po prvi put u jedanaest godina propustili doigravanje. Jacksonov nasljednik na klupi Lakersa Rudy Tomjanovich sredinom sezone dao je ostavku zbog zdravstvenih problema te se ponovno počelo nagađati o mogućem Jacksonovom dolasku.
15. lipnja 2005. Jackson je ponovno preuzeo momčad Lakersa, ali ovaj puta kao osrednju ekipu u kojoj je jedina prava zvijezda upravo Kobe Bryant. Tijekom sezone odnos na relaciji Jackson-Bryant se popravljao te se upravo Kobe najviše zalagao za Jacksonov dolazak. U sezoni 2005./06. Jackson je Lakerse odveo do sedmog mjesta na Zapadu, ali su Lakersi ispali već u prvom krugu doigravanja od Phoenix Sunsa. Lakersi su vodili u seriji rezultatom 3-1 zahvaljujući Bryantovom pobjedničkom šutu u čevrtoj utakmici, međutim Sunsi su se oporavili i pobijedili u iduće tri utakmice i prošli u drugi krug. To je bilo prvi puta da je Jackson doživio neuspjeh već u prvom krugu doigravanja. Sljedeće sezone ponovno ispadaju već u prvom krugu doigravanja, da bi nakon dolaska Paua Gasola i povratnika Dereka Fishera konačno dobili momčad s kojom mogu računati na NBA naslov.
Korak do naslova stigli su u sezoni 2007./08. kada su od njih u NBA finalu bili bolji Boston Celticsi u šest utakmica.[8] U sezoni 2008./09. Lakersi su sezonu završili s omjerom 65-17 i zauzeli prvo mjesto na Zapadu. Lakersi su imali prilično lagan posao u NBA finalu nakon što su u finalu Istoka Cavalierse iznenadili Orlando Magici. U NBA finalu Lakersi su svladali Magice rezultatom 4-1 i osvojili svoj 15. NBA naslov, tj. četvrti pod vodstvom Phila Jacksona.[9] Time je Jackson postao najtrofejniji trener u NBA povijesti s 10 NBA prstena prestigavši Reda Aurebacha koji ih posjeduje devet. 4. srpnja 2009. Jackson je nakon dužeg razmišljanja ipak pristao voditi Lakerse i u sezoni 2009./10.[10] U novu, 2009./10., sezonu, na čelu s novim/starim trenerom, Lakersi su krenuli obraniti naslov osvojen sezonu prije. 3. veljače 2010. Jackson je ostvario svoju 534. pobjedu na klupi Lakersa, postavši time trener s najviše pobjeda u povijesti franšize. Dotadašnju prvu poziciju držao je Pat Riley s 533 pobjede. Lakersi su peti uzastopni put ostvarili doigravanje te su do finala došli preko Oklahoma City Thundera, Utah Jazza i Phoenix Sunsa. U finalu su ih čekali stari rivali Boston Celticsi. Uz ponešto poteškoća, Lakersi su ipak odnijeli pobjedu u sedam utakmica osvojivši tako 16. NBA naslov u povijesti franšize.[11] Tom pobjedom Jackson je osvojio svoj jedanaesti NBA naslov u karijeri, tj. peti s Lakersima. 1. srpnja 2010. Jackson je, nakon konzultacija s liječnicima, pristao voditi Lakerse i u sezoni 2010./11. koja će, prema njegovim riječima, najvjerojatnije biti i posljednja na klupi Lakersa.[12]
NBA statistika[uredi | uredi kôd]
Klub | Godina | Uta. | Pob. | Izg. | Pob.–Izg.% | Završetak | Uta. vodio | Uta. pob. | Uta. izg. | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Chicago | 1989./90. | 82 | 55 | 27 | .671 | 2. u Centralnoj diviziji | 16 | 10 | 6 | Poraz u konferencijskom finalu |
Chicago | 1990./01. | 82 | 61 | 21 | .744 | 1. u Centralnoj diviziji | 17 | 15 | 2 | Pobjeda u NBA finalu |
Chicago | 1991./92. | 82 | 67 | 15 | .817 | 1. u Centralnoj diviziji | 22 | 15 | 7 | Pobjeda u NBA finalu |
Chicago | 1992./93. | 82 | 57 | 25 | .695 | 1. u Centralnoj diviziji | 19 | 15 | 4 | Pobjeda u NBA finalu |
Chicago | 1993./94. | 82 | 55 | 27 | .671 | 2. u Centralnoj diviziji | 10 | 6 | 4 | Poraz u polufinalu doigravanja |
Chicago | 1994./95. | 82 | 47 | 35 | .573 | 3. u Centralnoj diviziji | 10 | 5 | 5 | Poraz u polufinalu doigravanja |
Chicago | 1995./96. | 82 | 72 | 10 | .878 | 1. u Centralnoj diviziji | 18 | 15 | 3 | Pobjeda u NBA finalu |
Chicago | 1996./97. | 82 | 69 | 13 | .841 | 1. u Centralnoj diviziji | 19 | 15 | 4 | Pobjeda u NBA finalu |
Chicago | 1997./98. | 82 | 62 | 20 | .756 | 1. u Centralnoj diviziji | 21 | 15 | 6 | Pobjeda u NBA finalu |
- | 1998./99. | - | nije trenirao | |||||||
Los Angeles | 1999./00. | 82 | 67 | 15 | .817 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 23 | 15 | 8 | Pobjeda u NBA finalu |
Los Angeles | 2000./01. | 82 | 56 | 26 | .683 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 16 | 15 | 1 | Pobjeda u NBA finalu |
Los Angeles | 2001./02. | 82 | 58 | 24 | .707 | 2. u Pacifičkoj diviziji | 19 | 15 | 4 | Pobjeda u NBA finalu |
Los Angeles | 2002./03. | 82 | 50 | 32 | .610 | 2. u Pacifičkoj diviziji | 12 | 6 | 6 | Poraz u polufinalu doigravanja |
Los Angeles | 2003./04. | 82 | 56 | 26 | .683 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 22 | 13 | 9 | Poraz u NBA finalu |
- | 2004./05. | - | nije trenirao | |||||||
Los Angeles | 2005./06. | 82 | 45 | 37 | .549 | 3. u Pacifičkoj diviziji | 7 | 3 | 4 | Poraz u prvom krugu doigravanja |
Los Angeles | 2006./07. | 82 | 42 | 40 | .512 | 2. u Pacifičkoj diviziji | 5 | 1 | 4 | Poraz u prvom krugu doigravanja |
Los Angeles | 2007./08. | 82 | 57 | 25 | .695 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 21 | 14 | 7 | Poraz u NBA finalu |
Los Angeles | 2008./09. | 82 | 65 | 17 | .793 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 23 | 16 | 7 | Pobjeda u NBA finalu |
Los Angeles | 2009./10. | 82 | 57 | 25 | .695 | 1. u Pacifičkoj diviziji | 23 | 16 | 7 | Pobjeda u NBA finalu |
Ukupno | 1558 | 1098 | 460 | .705 | 323 | 225 | 98 |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Košarkaški magazin Superkošarka, broj 41., srpanj/july 2009.
- ↑ Michael Jordan osvaja sve
- ↑ Ponovni naslov Bullsa u sjeni Magicove šokantne vijesti
- ↑ Jordanovi Bullsi bolji od Barkleyevih Sunsa za treći uzastopni naslov
- ↑ Dominacija Bullsa za povijesnih 72-10
- ↑ NBA liga slavi 50 godina a Bullsi peti naslov
- ↑ Šesti naslov Bullsa
- ↑ Shaq odveo Lakerse na vrh lige
- ↑ Celticsi pregazili Lakerse s 39 razlike i osvojili NBA naslov
- ↑ Lakersima 15. naslov prvaka[neaktivna poveznica]
- ↑ Jackson ostaje trener Los Angeles Lakersa
- ↑ Lakersi nadoknadili 13 koševa minusa i osvojili naslov!. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2010. Pristupljeno 21. srpnja 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Phil Jackson još jednu godinu na klupi Lakersa. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2010. Pristupljeno 21. srpnja 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Profil na NBA.com
- Profil na Insidehoops.com
- Profil na Internet Movie Database
- Igrački profil Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2010. (Wayback Machine) na Basketball-Reference.com
- Trenerski profil Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2010. (Wayback Machine) na Basketball-Reference.com