Nada Prkačin

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija


Nada Prkačin
Nada Prkačin
 U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava)
Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.
Nada Prkačin
Rođenje 19. veljače 1968.
Nacionalnost Hrvatica
Poznat(a) po Filmovi o hrvatskoj povijesti
Zanimanje novinarka
Portal o životopisima

Nada Prkačin (Požega, 19. veljače 1968.),[1] hrvatska ratna izvjestiteljica, autorica dokumentarnih filmova i novinarka HTV-ova TV kalendara,[2] danas urednica i voditeljica na Laudato televiziji. Diplomirana je novinarka.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodom je iz požeškog kraja, iz Bešinaca.[3] Završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.[4][5] Dvije je godine uređivala list s njenog fakulteta Press. Tijekom studija obavljala je praksu na HRT-u: na Drugom programu Hrvatskog radija i u internom kućnom listu RTZ, svojevrsnom pretečom današnje televizijske emisije Iza ekrana. Zahvaljujući praksi u RTZ-u već 1988. mnogo je doznala o ustroju radija i televizije. Diplomirala 1990. godine. Bila je najbolja studentica prve generacije Studija novinarstva i za to je dobila priznanje rektora Sveučilišta u Zagrebu. Odmah po završetku studija počela je honorarno raditi na Radio Osijeku. Planirala je studirati u Kanadi, ali zbog Hrvatskoj nametnutog rata propao joj je već upisani dvogodišnji poslijediplomski studij iz Dokumentarnog filma. Tri je godine izvješćivala s najžešćih istočnoslavonskih bojišnica.[1] Jedno vrijeme radila je na Županijskom radiju Požega.[3] Ondje je 1993. postala urednica. Do tada je taj radio imao četverosatni program, a za Nadina urednikovanja u kratkom vremenu pretvorila ga je u slušan i cijenjen radio koji se emitira od 6 do 24 sata.[1]

Bila je glasnogovornica Vukovarsko-srijemske županije u razdoblju mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tim se poslom bavila sve dok se prognanici nisu počeli vraćati kućama. Tad je surađivala s kolegama iz raznih medija, a njena izvješća sa sastanaka predstavnika Hrvata i Srba oko mirnog povratka kućama često su bila u vijestima svjetskih medija. Neprekidno je bila vanjska dopisnica Hrvatskog radija. Od 1998. radi na Hrvatskoj televiziji u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Pored ratnih izvješćivanja, radila je novinarska javljanja uživo, reportaže u kojima je pratila sve segmente života u Hrvatskoj, poput rada gotovo svih udruga, politike, znanosti, kulture, religije, športa, nacionalne baštine i dr.[1] Nakon 6 godina honorarnog rada i tri godine rada na određeno vrijeme, dobila je stalni posao na HRT-u, zahvaljujući intervenciji Programskog vijeća koje se zauzelo za njen slučaj. Stalno radno mjesto bilo joj je ugroženo zbog zbog potpisivanja Inicijative za javnu televiziju, i tad je vodstvo kuće zahtijevalo je da joj se da otkaz. Bila se natjecala za ravnateljicu HRT-a.[1]

Srpnja 2013. počeli su pritisci na autore emisije TV-kalendar.[6] Prosinca 2013. Hrvatska televizija službeno joj je zabranjeno korištenje televizijske arhive bez nadzora urednika i provjere, premda je Nada Prkačin zaposlenica Hrvatske televizije.[7] Siječnja 2014. godine dobila je otkaz na HRT-u uz objašnjenje da je dokumentarce o generalu Anti Gotovini Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv "napravila bez odobrenja nadređenih, koristeći arhivu te da je na Youtubeu neprimjereno govorila o svojim kolegama i HRT-u ustvrdivši da program HTV-a nije profesionalan."[2] Optužena je i da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije te joj je tadašnji ravnatelj uručio otkaz. Njen otkaz samo je sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici stranaka čija je zadaća bila diskvalificirati sve što diše hrvatski, stranaka koje su državnu televiziju stavile pod punu kontrolu i na ključna mjesta selektivno postavile kadrove čiji obiteljski korijeni u većini daju puno toga zaključiti.[8] Otkazu su se suprotstavili Koordinacija sindikata i Etičko povjerenstvo HRT-a, što davatelje otkaza nije spriječilo. Potporu Nadi Prkačin izrazila je Udruga HVIDR-a Črnomerec ispred 90 braniteljskih, stradalničkih i ostalih udruga te mnogi drugi.[9]

Zbog tog nepravednog otkaza pokrenula je sudski postupak za povratak na staro radno mjesto. Sudski proces traje već više od dvije godine i usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture još nisu pokazale spremnost za ju vratiti na posao.[2]

Dok je taj proces u tijeku, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju. Na toj televiziji gledateljima otvara teme iz Domovinskog rata o kojima vrlo malo znamo.[8] Jedna je od urednica i voditeljica emisije Jeste li znali.[10]

Snimajući film za filmom o Domovinskom ratu, razotkrivajući izdajnike i tragajući za uzrocima Domovinskog rata došla je do tema Drugog svjetskog rata i to ju je ponukalo angažirati se u politici. Bila je 5. na listi POMAKA - HSP, HČSP, ABH i OS u 5. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima 2016.[8]

Napisala je tri knjige o Domovinskom ratu, sve rezultat njezina novinarskog rada: Tamo gdje nema rata (1993.), Povratak Luke Jurića (1995., književna nagrada "Ivan i Josip Kozarac") te dokumentarnu knjigu Nadomak povratku (1988.).[1]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Redateljica je ovih dokumentarnih filmova:[11]

Scenaristica je ovih dokumentarnih filmova:[11]

Do rujna 2016. snimila je 22 filma. Pored gornjih, snimila je dokumentarne filmove Povijest Dnevnika HTV-a,[1] In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri (scenaristica i redateljica),[14] U ime naroda,[4] Dnevnik jednog rata – Vinkovci[15] Magnum Crimen 1945.[3] Lov na Gotovinu, Časni sude, nisam kriv, Nikad se nisu vratili[16] i drugih. U pripremi je snimanje filma Moja je domovina Hrvatska i Štafeta smrti.[4] Priprema i scenarij o generaciji novinara koja je radila u vrijeme NDH odnosno o strašnim sudbinama tih novinara po dolasku jugokomunista na vlast, a koje su komunisti likvidirali bez suda i suđenja ili im zabranili rad, premda je većina tih novinara najvećim, dijelom časno radila svoj posao u jednom prostoru i nezahvalnom vremenu. Temu je izabrala jer nakon uništenja te generacije novinara nastao je veliki vakuum u hrvatskom novinarstvu od kojega se hrvatsko novinarstvo do danas nije oporavilo.[5] Planira snimiti dokumentarac o stradanjima djece u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu. Nakon što snimi planirane dokumentarce o ratnim temama, namjerava snimiti dokumentarac o laganoj temi, o prelijepim ženama koje su se nekada smiješile na godišnjim kalendarima hrvatskih proizvođača, reklamirale hrvatske proizvode i o njihovim sudbinama danas.[4]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Priznanje rektora Sveučilišta u Zagrebu za najbolju studenticu prve generacije Studija novinarstva.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f g h Dalje.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) Životopis (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  2. ↑ a b c Večernji list Božena Matijević: HTV-ova novinarka Nada Prkačin dobila otkaz zbog dva filma o Gotovini, 10. siječnja 2014. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  3. ↑ a b c Požega Portal Prikazan dokumentarac Nade Prkačin „MAGNUM CRIMEN 1945.“ o Bleiburgu, 18. lipnja 2015. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  4. ↑ a b c d HSP  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2016. (Wayback Machine) Nada Prkačin, izvor Maxportal 9. rujna 2016. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  5. ↑ a b Maxportal Nada Prkačin na listi POMAK-a u Petoj: Ovo je 20 točaka programa za jaku Hrvatsku, 9. rujna 2016. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  6. ↑ Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća hkv: Skandalozno: Neviđeni pritisci na emisiju TV kalendar - Kad komesari i ulica uređuju TV kalendar. Prilog novinarke HTV-a Nade Prkačin u emisiji TV kalendar 12. srpnja 2013., Pismo Zdenka Petrinovića glavnoj urednici 1. programa HTV-a Gordani Mrđen, Pismo autorice priloga Nade Prkačin, 31. srpnja 2013. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  7. ↑ Makarska Post  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) Istina o Domovinskom ratu nepoželjna u programu Javne TV?!: Braniteljske udruge osudile pritiske kojima je izložena novinarka Nada Prkačin, 5. prosinca 2013. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  8. ↑ a b c E-Posavina  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2016. (Wayback Machine) Marina Kralj/promise.hr: Nada Prkačin U filmu o Gotovini prikazala sam IZDAJNIKE; i danas su u politici, 28. kolovoza 2016. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  9. ↑ Makarska Post  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) Braniteljske udruge – potpora Nadi Prkačin, novinarki HRT-a, 16. siječnja 2014. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  10. ↑ Laudato  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2016. (Wayback Machine) Jeste li znali (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  11. ↑ a b MojTV Nada Prkačin (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  12. ↑ Tomislav City TC: U Tomislavgradu premijerno prikazan dokumentarni film Laudato TV-a: „Od Hercegovine do Konga“, 4. srpnja 2018. (pristupljeno 22. studenoga 2018.)
  13. ↑ Laudato TV Laudato/V.C.V.: DJEČJE PRIHVATILIŠTE SISAK - novi dokumentarni film u produkciji Laudato, 24. rujna 2019. (pristupljeno 12. listopada 2019.)
  14. ↑ Stopama pobijenih  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) FILM »IN ODIUM FIDEI – IZ MRŽNJE PREMA VJERI« DOŽIVIO VELIK USPJEH I U SLAVONSKOM BRODU, 25. veljače 2015. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  15. ↑ Makarska Post  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2016. (Wayback Machine) Najava dokumentarnog filma: Dnevnik jednog rata – Vinkovci, 3. listopada 2015. (pristupljeno 15. listopada 2016.)
  16. ↑ HČSP hrvatskonebo.com: Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin prva na listi POMAK-a (pristupljeno 15. listopada 2016.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nada_Prkačin&oldid=6877498"