Damir Plavšić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Damir Plavšić
Damir Plavšić
Damir Plavšić
Damir Plavšić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 26. srpnja 1969.
Mjesto rođenja Vukovar, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991. - 1993. 204. brigada HV
1996. – 1996. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 1997. – 2004. Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske
Čin Satnik
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Bitka za Vukovar
Vojska Hrvatska vojska
Odlikovanja
Red Nikole Šubića Zrinskog
Red hrvatskog trolista
Red hrvatskog križa
Red hrvatskog pletera
Spomenica Domovinskog rata
Spomenica domovinske zahvalnosti
Spomen-medalja Vukovar

Damir Plavšić (Vukovar, 26. srpnja 1969.), hrvatski je pisac, redatelj i hrvatski branitelj koji je objavio više knjiga o bitci za Vukovar i koncentracijskim logorima u Republici Srbiji za vrijeme Domovinskog rata. Po struci je diplomirani agronom. Režirao je više glazbeno-scenskih predstava o bitci za Vukovar s kojima je gostovao u brojnim gradovima u Hrvatskoj i svijetu.[1][2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Vukovaru 26. srpnja 1969. godine, kao sin Ivana Zvonimira i Hedvige Elizabete (rođ. Gerber). Otac mu je bio magistar agronomije[4], a majka ekonomist.

Plavšić je odrastao u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. 1988. godine upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu, na kojemu započinje studij tek godinu dana kasnije zbog obaveznog služenja vojnog roka u JNA.

Nakon položenog zadnjeg ispita (biokemija) na drugoj godini fakulteta, u lipnju 1991. dragovoljno odlazi braniti Vukovar i postaje pričuvni pripadnik Zbora narodne garde, 4. voda, 1. satnije, 1. bojne 204. brigade (vod „Desna Supoderica”). Sudjeluje u obrani Vukovara od početka bitke pa do 20. studenoga 1991., kad je bio zarobljen i prisilno odveden u koncentracijske logore u Republiku Srbiju.

Nakon petomjesečnog boravka u trima logorima (Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica) razmijenjen je 27. ožujka 1992. u Nemetinu kod Osijeka. Dolaskom u Zagreb nastavlja studiranje i zapošljava se u 300. središnjoj logističkoj bazi Ministarstva obrane gdje radi do 1997., kada prelazi u Glavni stožer Oružanih snaga RH.

1999. godine diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslije čega je završio i Temeljnu časničku, Naprednu časničku i Zapovjedno-stožernu školu po NATO-vim standardima pri Zapovjedno-stožernoj školi „Blago Zadro” Hrvatskog vojnog učilišta „dr. Franjo Tuđman”. 2002. godine završio je poslijediplomski specijalistički (smjer marketing), a 2004. godine poslijediplomski znanstveni studij (smjer marketing) na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Umirovljen je 2004. godine. 2006. godine sudjelovao je u osnivanju Zaklade Hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji, u kojoj je i radio sve do 2013. godine.

Ratni put[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Bitka za Vukovar

U lipnju 1991. godine, Damir Plavšić, tada student druge godine Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dolazi u Vukovar te se priključuje obrani grada i postaje pripadnik 4. voda, 1. satnije, 1. bojne 204. brigade Hrvatske vojske.

Kao vojnik bio je postavljen braniti jedini zapadni ulaz u grad Vukovar. 25. kolovoza, zajedno sa suborcem Robertom Janićem, a čemu su posvjedočili brojni suborci koji su se ondje nalazili, uništio je prvi tenk (tzv. tenk ralicu) u bitki za Vukovar.[5][6]

Robert Janić "Prsan" (lijevo) i Damir Plavšić "Plavi" (desno) tijekom Bitke za Vukovar. Kolovoz, 1991. godine.

Plavšić je bio stacioniran na zapadnom dijelu Vukovara do 4. studenoga 1991. godine, kad je pala Ulica Prvi maj te se njegov položaj (tzv. Desna supoderica) našao u okruženju, zbog čega je zapovjednik Tomislav Skrbin zapovjedio izvlačenje iz okruženja i spajanje s hrvatskim snagama u vukovarskom kvartu Rupe.

Nakon dolaska u kvart Rupe, veći dio pripadnika voda “Desna Supoderica” odlazi u proboj prema Vinkovcima;  Plavšić je odbio otići u proboj, te je sa suborcem Tomislavom Bare raspoređen u obranu linije kojom prolazi današnja Priljevačka ulica. Plavšićev položaj se nalazio blizu zapovjednog mjesta stacioniranog u nekadašnjem kafiću “Caffe bar London”, objektu podignutom na raskrižju današnje Priljevačke ulice, koja spaja Vukovar i Borovo Naselje, te današnje Ulice Matice hrvatske, kojom su nadirale snage Srpske dobrovoljačke garde i JNA, iz pravca naselja Lužac.[7]

Damir Plavšić "Plavi" za vrijeme Bitke za Vukovar. Kolovoz, 1991. godine.

U obrani tog dijela grada Plavšić je sudjelovao do 9. studenog 1991. godine, kad je pala linija obrane i zapovjedno mjesto, uslijed čega je bila presječena komunikacija između Vukovara i Borova Naselja. Plavšić se nastavio boriti u Borovu Naselju, gdje ga zapovjednik Marko Filković “Kinez”, 13. studenoga 1991. godine postavlja za zapovjednika voda jedne od borbenih linija.

20. studenoga 1991., izvršena je predaja branitelja i civila, poslije čega je Plavšić zajedno sa svojim suborcima prisilno odveden u Republiku Srbiju u koncentracijske logore za ratne zarobljenike. U noći sa 20. na 21. studeni, njegov otac, Ivan Zvonimir, ubijen je u pokolju na Ovčari.

Damir Plavšić je prvo odveden u koncentracijski logor Stajićevo kod Zrenjanina u Srbiji, gdje je proveo mjesec i pol dana, a potom u logor (vojni zatvor) u gradu Nišu u Srbiji, u kojem je proveo dva mjeseca. Na kraju je prebačen u logor (vojni zatvor) Srijemska Mitrovica u Vojvodini, Srbija, u kojem je ostao do razmjene. 27. ožujka 1992. godine, Plavšić je kao ratni zarobljenik razmijenjen u mjestu Nemetin kod Osijeka.[8]

Poslije rata[uredi | uredi kôd]

Dolaskom u Zagreb nastavlja studiranje na trećoj godini Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je završio 1996. godine, ali nije diplomirao. Iste godine zaposlio se u 300. središnjoj logističkoj bazi Ministarstva obrane, gdje je radio do 1997. kad je prešao  u Glavni stožer Oružanih snaga RH.

1999. godine diplomirao je pri Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer stočarstvo, te je uspješno završio Temeljnu časničku, Naprednu časničku i Zapovjedno-stožernu školu po NATO standardima pri Zapovjedno-stožernoj školi "Blago Zadro" Hrvatskog vojnog učilišta "dr. Franjo Tuđman". 2002. završio je poslijediplomski specijalistički studij (smjer marketing) pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2004. godine završio je i poslijediplomski znanstveni studij (smjer marketing) pri istom fakultetu.

Damir Plavšić je umirovljen 2004. godine. 2006. godine sudjelovao je u osnivanju Zaklade Hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji, gdje je ostao kao suradnik do 2013. godine.

Danas se bavi isključivo pisanjem knjiga i režiranjem predstava. U svojim djelima Plavšić opisuje vukovarsku bitku i doživljaje iz logora. Svoju prvu knjigu, Zapisi iz srpskih logora, Plavšić je objavio 1994. godine. Drugu knjigu, Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH, objavio je 1997. godine.

Naslovnica knjige Zapisi iz srpskih logora (1994.)

2015. godine objavljuje prvu knjigu serije Bitka za Vukovar naslovljenu Ne plači, moj dobri anđele - bitka za Vukovar, zatočeništvo i sloboda. Druga knjiga serije, naslovljena Bitka za Vukovar: ne plači moj dobri Anđele objavljena je 2022. godine.


Treća knjiga, naslovljena Bitka za Vukovar: ratnici u trapericama i tenisicama objavljena je 2023. godine. Knjige su mu prevedene na više jezika, a po knjizi Zapisi iz srpskih logora, 1995. godine snimljen je dokumentarno-igrani film.


Plavšić je također režirao glazbeno-scenske predstave Zapisi iz srpskih logora (1994.), Bitka za Vukovar (2015.) i Plamen Vukovarskog svjetla (2015.)[9], sa kojima je nastupao u državama Europe[10][11], Oceanije[3], Južne[12] i Sjeverne Amerike.[13][14]

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Damir Plavšić živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece. Katoličke je vjere. Zbog ranjavanja u ratu, ali i mučenja u koncentracijskim logorima u Republici Srbiji, 60% je ratni vojni invalid. Nositelj je više odlikovanja.

Djela[uredi | uredi kôd]

Knjige
  • Zapisi iz srpskih logora (1994.), ZKSV[15]
  • Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH (1997.) Zrinski[16]
  • Ne plači, moj dobri anđele - bitka za Vukovar, zatočeništvo i sloboda (2015.), Udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata Hrvatski Leskovac ISBN 9789535854203[17]
  • Bitka za Vukovar: ne plači moj dobri Anđele (2022.), Udruga branitelja "Hrvatski pleter" ISBN 9789534948804[18]

Prevedeno na:

engleski: The Battle of Vukovar: don’t cry, my gracious angel (2021.) ISBN 9789534948811
francuski: La Bataille de Vukovar: ne pleure pas, mon bon ange (2022.) ISBN 9789534948828
njemački: Die Schlacht um Vukovar: weine nicht, mein guter Engel (2022.) ISBN 9789534948835
španjolski: La Batalla de Vukovar, no llores, mi buen Angel (2022.) ISBN 9798394207396
  • Bitka za Vukovar: ratnici u trapericama i tenisicama (2023.), Udruga branitelja "Hrvatski pleter" ISBN 9789534948842
Glazbeno-scenske predstave
  • Zapisi iz srpskih logora (1994.)
  • Bitka za Vukovar (2015.)
  • Plamen Vukovarskog svjetla (2015.)

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Godina Naslov Bilješke
1995. Zapisi iz srpskih logora Film je snimljen po knjizi Damira Plavšića, Zapisi iz srpskih logora (1994.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Battle for Vukovar shown in Washington. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  2. ↑ PHOTOS: 'Remembering Vukovar' Leaves Mark on New York. Croatia Week (engleski). 12. ožujka 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  3. ↑ a b Hrvati u Australiji i Novom Zelandu emotivno dočekali hrvatske branitelje i predstavu "Kako smo branili Vukovar - bitka za Vukovar" - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 7. studenoga 2017. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  4. ↑ Kolak, Ivan. 18. svibnja 1997. IN MEMORIAM: mr.sc. Ivan Zvonimir Plavšić. Sjemenarstvo. 14 (3–4): 269–273. ISSN 1330-0121
  5. ↑ Novo: Uništavanje prvoga tenka u bitki za Vukovar i početak općeg napada na grad Vukovar!. Braniteljski portal. 26. kolovoza 2020. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  6. ↑ Narod.hr. 25. kolovoza 2021. Branitelj Plavšić za Narod.hr o 30 godina od pada prvog tenka u Vukovaru: Bila je to borba Davida protiv Golijata. narod.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  7. ↑ VUKOVARSKI BRANITELJ Damir Plavšić: "Sve činimo da se ne zaboravi žrtva i stradanja Vukovara!". HKM. 16. studenoga 2020. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  8. ↑ FOTO-VIDEO Razmjena logoraša srpskih koncentracijskih logora u Nemetinu 27. ožujak. 1992; Ovakva stravična poniženja, premlaćivanja. silovanja, ubijanja nije doživio nitko od drugog svjetskog rata naovamo!Zašto hrvatske vlasti šute? Zašto Srbija ne odgovara za ove i mnoge druge ratne zločine?. Braniteljski portal. 27. ožujka 2022. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  9. ↑ Nikčević, Sanja. 2018. Slika Domovinskog rata u Hrvatskom kazalištu 1990.-2016. Alfa d.d. Zagreb. Zagreb. str. 192–193, 240, 290. ISBN 978-953-297-929-9
  10. ↑ FOTO i VIDEO "Bitka za Vukovar" u Frankfurtu okupila oko 500 Hrvata - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 14. travnja 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  11. ↑ (Foto) U austrijskom Tirolu održana Vukovarska večer - javio se i Željko Glasnović - Fenix Magazin. fenix-magazin.de. 3. listopada 2017. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  12. ↑ Spektakl o Vukovaru u 7 gradova Južne Amerike. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  13. ↑ PHOTOS: 'Remembering Vukovar' Leaves Mark on New York. Croatia Week (engleski). 12. ožujka 2018. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  14. ↑ Završena američka turneja predstave "Bitka za Vukovar". Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  15. ↑ Katalog Gradske knjižnice Labin -. katalog.gk-labin.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  16. ↑ Povjesnica 300. središnje logističke baze MO RH / [autor i glavni urednik Damir Plavšić]. sabor.eindigo.net. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  17. ↑ Katalog GKR -. katalog.gkr.hr. Pristupljeno 14. svibnja 2024.
  18. ↑ Plavšić, Damir. 2022 (Zagreb. Bitka za Vukovar [ne plači moj dobri anđele]. Udruga branitelja ˝Hrvatski pleter˝.. Zagreb:. ISBN 978-953-49488-0-4 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Damir_Plavšić&oldid=6945088"