Borelli Vranski
Borelli Vranski hrvatska su plemićka obitelj podrijetlom iz normanskih krajeva. U Hrvatskoj su od 17. stoljeća, dok im je Austrija potvrdila plemstvo 1822. godine. Djelovali su u Zadru, gdje se danas u staroj jezgri nalazi Ulica plemića Borelli. Kao i mnoge druge zadarske obitelji u 18. stoljeću, obitelj Borelli u svojem grbu ima zlatni heraldički ljiljan obojan plavo[1].
Bartolomeo Borelli Vranski se smatra osnivačem dalmatinske grane obitelji, iz roda Matteae Barberini i pape Urbana VII. Prvi puta je došao u Dalmaciju 1717. godine kao mletački časnik, general i zapovjednik kninske tvrđave tijekom posljednjeg rata između Mlečana i Turaka[2]. Za izuzetne zasluge obrane Knina od Turaka obitelji je dodijeljena titula Conte (conte veneto) i vranski feud 2. ožujka 1752. godine[3]. Andrija conte Borelli, sin Francesca conte Borellija i unuk Bartolomea, bio je član Zadarskog plemićkog vijeća. Plemstvo je potvrđeno Francescu Borelliju mlađem, sinu Andrije i Angiole Rossi, 25. ožujka 1922. od strane heraldičke komisije te je dodan uskoro i pridjevak "Vranski" uz prezime Borelli. Francesco Borelli je doživotno bio član gospodske kuće u Beču i zastupnik u Carevinskom vijeću[4].
Poznati pripadnici obitelji Borelli Vranski[uredi | uredi kôd]
- Alfons Borelli Vranski, zadarski načelnik 1918., za vrijeme Austro-Ugarske
- Andrija Borelli Vranski, zadarski načelnik 1812. – 1814., za vrijeme Napoleona
- Bartul (Bartolomeo) Borelli Vranski
- Francesco Borelli Vranski
- Frane Borelli, političar, zastupnik Narodne stranke u Dalmatinskom saboru, zadarski načelnik 1841. – 1844., za vrijeme Austro-Ugarske
- Hubert Borelli Vranski
- Hugo Borelli Vranski (1858. − 1937.), bio promicatelj zadarskih narodnih društava
- Malvina Borelli Vranski (1890. − 1972.), keramičarka
- Manfred Borelli Vranski
- Medea Borelli, pjevala u HNK u Rijeci
- Vanda Borelli Vranski (1886. − 1970.), pjesnikinja
- Zoe Borelli Vranski
- Goran Borelli Vranski
- Filip Borelli
Poznati posjedi[uredi | uredi kôd]
Po konačnom oslobođenju Vrane 1699. godine Maškovića han je dodijeljen u vlasništvo obitelji Borellija koja s toga mjesta upravlja cijelim Vranskim feudom od 1752. do 1881. godine.
Upravljali su vranskim dobrom od 1752. pa sve do 1868., nakon čega postaje državno dobro, no tvrđava i Maškovićev Han (kao rezidencija) ostaju knezovima Borelli-Vranskim.[5]
U Svetom Filipu i Jakovu nalaze se Park Borelli, spomenik parkovne arhitekture u jezgri naselja i kuća Borelli.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 125
- ↑ HPZ. Obitelj Borelli, kratka povijest i grb. www.plemstvo.hr. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ HPZ. Obitelj Borelli. www.plemstvo.hr. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ HPZ. Obitelj Borelli. www.plemstvo.hr. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ HPZ. Obitelj Borelli, Hrvatske plemićke obitelji. www.plemstvo.hr. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ Ante Tresić Pavičić: "Hajdemo do Vrane! (Izletna crtica)", Novi viek: list za književnost, znanost i politiku, Opseg 2, 1898.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Marija Stagličić: Graditeljstvo Zadra od klasicizma do secesije[neaktivna poveznica], Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti
knjiga 45, Zagreb, 2013.
- Hrvatski plemićki zbor, Hrvatske plemićke obitelji: Obitelj Borelli