Borelli Vranski
Borelli Vranski hrvatska su plemićka obitelj podrijetlom iz normanskih krajeva. U Hrvatskoj su od 17. stoljeća, dok im je Austrija potvrdila plemstvo 1822. godine. Djelovali su u Zadru, gdje se danas u staroj jezgri nalazi Ulica plemića Borelli.[1] Kao i mnoge druge zadarske obitelji u 18. stoljeću, obitelj Borelli u svojem grbu ima zlatni heraldički ljiljan obojan plavo.[2]
Bartul Borelli Vranski se smatra osnivačem dalmatinske grane obitelji, iz roda Matteae Barberini i pape Urbana VII. Prvi puta je došao u Dalmaciju 1717. godine kao mletački časnik, general i zapovjednik kninske tvrđave tijekom posljednjeg rata između Mlečana i Turaka.[3] Za izuzetne zasluge obrane Knina od Turaka obitelji je dodijeljena titula Conte (conte veneto) i vranski feud 2. ožujka 1752. godine.[3] Andrija conte Borelli, sin Francesca conte Borellija i unuk Bartolomea, bio je član Zadarskog plemićkog vijeća. Plemstvo je potvrđeno Francescu Borelliju mlađem, sinu Andrije i Angiole Rossi, 25. ožujka 1922. od strane heraldičke komisije te je dodan uskoro i pridjevak „Vranski” uz prezime Borelli. Francesco Borelli je doživotno bio član gospodske kuće u Beču i zastupnik u Carevinskom vijeću.[3]
Poznati pripadnici obitelji[uredi | uredi kôd]
- Alfons Borelli Vranski, zadarski načelnik (1918.)
- Andrija Borelli Vranski, zadarski načelnik (1812. – 1814.)
- Bartul Borelli Vranski (1674. – 1736.)
- Franjo Borelli Vranski (1704. – 1762.)
- Frane Borelli (1841. – 1844.), političar, zastupnik Narodne stranke u Dalmatinskom saboru, zadarski načelnik
- Hubert Borelli Vranski (1854. – 1938.)
- Hugo Borelli Vranski (1858. – 1937.), bio promicatelj zadarskih narodnih društava
- Manfred Borelli Vranski (1888. – 1970.)
- Folko Borelli Vranski (1891. – 1977.)
- Malvina Borelli Vranski (1890. – 1972.), keramičarka
- Vanda Borelli Vranski (1886. – 1970.), pjesnikinja
- Zoe Borelli Vranski (1888. – 1980.), slikarica i grafičarka
- Mladen Borelli (1924. – ?)
- Fedor Borelli (? – 1915.)
- Igor Borelli Vranski (1925. – 2007.)
- Mirko Borelli Vranski (1921. – 1995.)
- Goran Borelli Vranski (1949. –)
- Filip Borelli (1984. –)
Izvor: Državni arhiv u Zadru[4]
Poznati posjedi[uredi | uredi kôd]
Po konačnom oslobođenju Vrane 1699. godine Maškovića han je dodijeljen u vlasništvo obitelji Borellija koja s toga mjesta upravlja cijelim Vranskim feudom od 1752. do 1881. godine.
Upravljali su vranskim dobrom od 1752. pa sve do 1868., nakon čega postaje državno dobro, no tvrđava i Maškovićev Han (kao rezidencija) ostaju knezovima Borelli-Vranskim.[5]
U Svetom Filipu i Jakovu nalaze se Park Borelli, spomenik parkovne arhitekture u jezgri naselja i kuća Borelli.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Citat iz: Zadarski.hr - 'Povijest moje obitelji datira od 1091.'. slobodnadalmacija.hr. 3. veljače 2019. Pristupljeno 16. svibnja 2024.
- ↑ Obitelj Borelli, kratka povijest i grb. Hrvatski plemićki zbor. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ a b c Obitelj Borelli. Hrvatski plemićki zbor. Pristupljeno 9. svibnja 2024.
- ↑ OBITELJ BORELLI (1682. – 1990.) – Analitički inventar (PDF). Državni arhiv u Zadru. 2017. Pristupljeno 25. svibnja 2024.
- ↑ Ante Tresić Pavičić: "Hajdemo do Vrane! (Izletna crtica)", Novi viek: list za književnost, znanost i politiku, Opseg 2, 1898.
- Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 125
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Stagličić, Marija. 2013. Graditeljstvo Zadra od klasicizma do secesije[neaktivna poveznica], Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knjiga 45. Zagreb.
- Hrvatski plemićki zbor, Obitelj Borelli