Alba (odjeća)
Alba (lat. albus - bijela) je duga bijela haljinu od lanenog platna koju nose svećenici za vrijeme liturgijskih slavlja. Albu su kao donju tuniku također nosili stari Rimljani.
Albe su često ukrašene vrpcama u bojama i protkane čipkom koja se na starijim modelima širi od pasa do gležnja. Obično je opasana cinkturom (vrsta pojasa, ponekad od užeta sličnih redovničkim habitima, pr. u franjevaca i kapucina) Ti ukrasi, međutim, ne smiju narušiti jednostavnost i čednost liturgijske odjeće, koja simbolizira čistoću srca.
Kao jednostavnu izvedenicu obične odjeće iz prvog stoljeća, albu su kršćani vrlo rano prihvatili, a osobito kler za euharistijsku liturgiju. U ranosrednjovjekovnoj Europi klerici su albu obično nosili i mimo liturgije.
Danas je alba uobičajeno odijelo svih službenika, i klerika i laika (ministranata i lektora) na misi. Nosi se iznad reverende, ali ispod svakoga drugog ruha, kao što su štola, dalmatika ili misnica. Ako alba ne prekriva ovratnik u potpunosti, često se ispod nje nosi amikt. Nakon Tridentskog sabora, posttridentske albe često su imale liturgijsku čipku. Od tada je ovaj detalj izašao iz mode, osim u dijelovima anglokatoličkog pokreta i u nekim tradicijskim arapskim katoličkim župama.
Alba odgovara istočno-pravoslavnom stiharu.
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
