Maslenički most (autocesta A1)
Za druga značenja pogledajte Maslenički most.| Maslenički most „Novi” Maslenički most | |
|---|---|
 „Novi” Maslenički most preko kojeg ide autocesta A1 | |
| Osnovni podatci | |
| Premošćuje | Novsko ždrilo |
| Mjesto | Novsko ždrilo, Sjeverna Dalmacija, Republika Hrvatska |
| Država |  Hrvatska
|
| Vrijeme gradnje | 1993. − 1996. |
| Otvorenje | 1997. |
| Konstrukcija | armiranobetonska |
| Namjena | cestovna vozila |
| Projektanti i izvođači radova | |
| Projektant | Građevinski fakultet Zagreb |
| Graditelj | Konstruktor-Split |
| Tehnički podatci | |
| Ukupna dužina | 377,60 m |
| Visina mosta | 92 m |
| Širina mosta | 20,4 m |
| Najveći raspon | 200 m |
| Koordinate | 44°14′10″N 15°31′19″E / 44.236°N 15.522°E |
  Maslenički most Maslenički most na zemljovidu Hrvatske | |
Maslenički most (zvan i „Novi Maslenički most” kako bi se razlikovao od „starog” koji je srušen u Domovinskom ratu, nanovo izgrađen 2004. godine) armiranobetonski je lučni most iznad Novskog ždrila. Prevodi obe trake autoceste A1, na dionici Rovanjska – Zadar – zapad. Most ima ukupnu dužinu 377,60 m, širinu 20,40 m, a rasponski sklop iznosi 350 metara. Rasponsku konstrukciju čini luk raspona 200 m, čime se svrstava među veće ovakve mostove u svijetu.[1] Nalazi se između dvaju naselja – Ždrila i Rovanjske.
Idejno rješenje autocestovnog mosta kod Maslenice izrađeno je još 1986. godine u Institutu građevinarstva Hrvatske (IGH), u sklopu projekta autoceste, ali je rušenje starog mosta u Domovinskom ratu ubrzalo njegovu izgradnju.[2] Nakon raspisanog natječaja za obnovu mosta Maslenica odlučeno je da se gradi novi armiranobetonski most na trasi buduće autoceste, udaljen od lokacije starog mosta približno 1,5 km.[3] Radovi na mostu otpočeli su nepuna dva mjeseca nakon Operacije Maslenica (siječanj 1993.) i cijelu je godinu gradilište bilo na dometu neprijateljskog topništva.[2] Za vrijeme izgradnje mosta, promet preko Novskog ždrila odvijao se preko pontonskog mosta, privremenog rješenja za povezivanje Dalmacije sa sjevernim priobaljem i kontinentalnom Hrvatskom.[4] Građenje je vodila splitska tvrtka Konstruktor, dok je projekt izrađen na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Most je izniman po tomu što je prvi autocestovni betonski lučni most u Hrvatskoj velikog raspona.[2] Jedan od glavnih projektanata Masleničkog mosta je Zlatko Šavor.[5]
Most je 8. travnja 1997. svečano pustio u promet tadašnji predsjednik Franjo Tuđman.[6]
Most je u dijelu javnosti i medija doživio brojne kritike, jer je nakon puštanja u promet često zatvaran zbog bure.[5] Na Masleničkom mostu je 21. prosinca 1998. godine izmjerena najveća brzina bure u iznosu 248 km/h.[7] Problem je taj što vjetar ne puše poprečno, nego 10 – 15° u smjeru pružanja mosta, što je otežavajući čimbenik. Nije bilo mnogo izbora za alternativnu lokaciju gradnje u blizini zbog dometa srpskog topništva i već zacrtane trase autoceste.[5] Zbog toga mu je Stari Maslenički most često alternativa kad je zbog bure zatvoren.
- ↑ Maslenički most iznad novskoga Ždrila. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 22. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c Autocestovni most kod Maslenice, gradimo.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2010. Pristupljeno 26. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Branko Nadilo: Obnova starog Mosta Maslenica, časopis Građevinar, 56/2004 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. srpnja 2011. Pristupljeno 26. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Marsel Friedl: Mostovi i druge nadzemne cestovne građevine, časopis Građevinar, broj 8/2005 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. prosinca 2011. Pristupljeno 26. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c Tvorac najvećih hrvatskih mostova, Nacional, br. 533/2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 26. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Maslenički most, Slobodna Dalmacija, 11.12.1999.
- ↑ Bura − vjetar koji utječe na ljude i prirodu. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2010. Pristupljeno 22. lipnja 2010.
