Prijeđi na sadržaj

Hrvatski veslački klub Mornar - Split

Izvor: Wikipedija

Hrvatski veslački klub Mornar (HVK Mornar Split), hrvatski je veslački klub iz Splita. Član je Veslačkoga saveza Dalmacije i Hrvatskoga veslačkoga saveza.

HVK MORNAR
Puno ime Hrvatski veslački klub "Mornar" - Split
Osnovan 1949. godine
Sjedište Osmih mediteranskih igara 9, 21000, Split
Predsjednik Marko Pešić, mag.ing.aedif.
Boje vesla

Nastupi veslača HVK Mornar za reprezentaciju Republike Hrvatske [1] [2] [3]

[uredi | uredi kôd]

2006. godina

2008. godina

2012. godina

2013. godina

2014. godina

2015. godina

2016. godina

2017. godina

2018. godina

2019. godina

2020. godina

2021. godina

2022. godina

2023. godina

2024. godina

Ključne oznake:

[uredi | uredi kôd]

Povijest kluba

[uredi | uredi kôd]

Od 1949. do 1990. godine

[uredi | uredi kôd]

Klub je osnovan 1949. godine kao sekcija pri Domu JRM u Splitu. U toku prve dvije godine postojanja VK "Mornar" kao sekcije pri Domu JRM, sve su mjere pretežno bile usmjerene na organizacijsko formiranje kluba, nabavku sportskih rekvizita, izgradnju sportskih objekata, a zatim na pronalaženje veslača i stručnog veslačkog kadra. Regate i sportski rezultati bili su u drugom planu. Startna osnova bila je prilično slaba. Bilo je vrlo malo dotrajalih školskih čamaca, te je plovni park morao biti pozajmljivan od drugih klubova. Nije bilo nikakvih objekata.

Još u siječnju 1949. godine počeo je rad s prvim veslačima. Osim velikih želja, odgojnosti, inicijative i stvaralaštva, te jednog starog osmerca i četverca, koji su dopremljeni iz Pule, nije bilo ničega drugoga. Bilo je vrlo malo ljudi koji su poznavali veslački sport, bez stručnog kadra, čamaca, prostorija i veslača. Sve je trebalo početi iz početka, pa je pokrovitelj, Komanda JRM, pokazala puno razumijevanja i pružila svestranu podršku u razvoju veslačke sekcije.

Prvi su veslači pronađeni među postojećim veslačkim radnicima Splita. Na nogometnoj utakmici "Hajduk" - "Lokomotiva", Branko Kalačić, jedan od organizatora sekcije, kontaktirao je Zdeslava Brajkovića, splitskog veslača. Sekciji su, pored Zdeslava Brajkovića, pristupili veslači: Mile Alujević, Petar Ozretić, Rudolf Rozenberg i Davorin Jurak. Njima su se pridružili i vojnici koji su se prije bavili veslanjem: Dane Krnežević, Šime Bujas i Jakov Labura. Iz ovoga je vidljivo da su prvi veslački sastav činili veslači koji su potekli iz poznatih dalmatinskih klubova. Prvi kormilari bili su Zdenko Bego i Albert Krecać. Dužnost trenera preuzeo je Ivo Fabris.

Prvih dana nakon osnivanja čamci su bili smješteni u hangaru VK "Gusar" u Spinutu, gdje su, u to prvo vrijeme, održavali veslačke treninge. U ljeto 1949. godine čamci su prebačeni i smješteni u garaže Komande JRM, a izlazili su na vodu u zaluđu JK "Ladud". Kao klupska prostorija služio je hodnik u zgradi Doma JRM. Godine 1950. klubsko naselje instalirano je na Bačvicama u tadašnjoj montažnoj baraci koja je sačinjavala cijelu imovinu kluba. Konačno, početkom 1951. godine u Poljudu je kupljeno zemljište i montirana je prva baraka na sadašnjem prostoru VK "Mornar" u Poljudu kao početak budućih objekata veslačkog kluba.

Već u prvoj godini postojanja VK "Mornar" sudjeluje na tri četiri regate s četvercem i osmercem. Četverac pobjeđuje na Prvenstvu države na Bledu i na međunarodnoj regati "Lecco" u Italiji. U 1950. godini veslači sudjeluju na nekoliko regata u zemlji, ali s manjim uspjehom nego 1949. godine. Nastupilo se s 19 veslača i 3 kormilara. Oskudni plovni park i nekvalitetni pozajmljeni čamci neminovno su utjecali na relativno slab plasman ekipa.

Sagledavajući dvogodišnje iskustvo i mogućnosti natjecanja VK "Mornar" na regatama i veslačkog sporta, ne samo u Splitu, nego i uopće, formira se ispravan odbor za osnivanje veslačkog kluba u sastavu Sportskog društva JRM "Mornar", koji bi na drukčijim osnovama mogao donijeti još veće rezultate i impulse u razvoju veslanja u Splitu. Inicijativni odbor formiran je 1. veljače 1951. godine, a na sastanku u veljači 1951. godine zaključeno je da se osnivačka skupština održi 22. veljače 1951. godine u Domu JRM. Članovi inicijativnog odbora VK SD JRM "Mornar" s pravom glasa bili su: Klement Alujević, Jakov Labura, Igor Zuppa, Petar Ozretić, Zdeslav Brajković, Zdenko Bego, Šime Šupe, Uroš Radečić, Martin Deronja, Nikola Živković, Zdravko Lambaša, Stanko Despot, Dinko Prizmić, Mirko Šeparović, Ivan Mogan, Zvonko Močić, Rudolf Crnko, Jozo Čović, Krešimir Faist, Frano Miletić, Krešo Lovrinčević, Petar Ozretić, Aco Milanović, Dušan Vesić, Stjepo Duvnjak, Vaso Kentera, Stojan Ćalić, Ivan Filipić, Đuro Dimitrijević, Mieta Miletić, Mira Dešković, te predsjednik Josip Vrtačnik.

Na osnivačkoj skupštini izabran je Upravni odbor kluba, i to: Josip Vrtačnik kao predsjednik, te članovi: Aco Milanović, Petar Šoć, Dušan Vesić, Stojan Ćalić, Nikola Krzelj, Ivan Filipić, Đuro Dimitrijević, Damir Benković, Božo Marinković, Klement Alujević, Krešimir Faist, Mira Dešković i Mileta Miletić. Na skupštini su donesena nova pravila VK "Mornar" Split. Ovim činom dotadašnja veslačka sekcija formirana je u veslački klub, čime je širom otvorena vrata grada, a time je i uvećana pomoć i podrška JRM i njenih pripadnika, te omogućeno da se "dovinu" do samog vrha jugoslavenskog veslanja.

Prerastanjem sekcije u veslački klub počinje nagli uspon VK "Mornar". Dobivanjem lokacije u Poljudu ostvarena je mogućnost izgradnje potrebnih sadržaja za normalan rad. Međutim, još uvijek se nismo mogli osloboditi potrebe posuđivanja čamaca na regatama. Tokom 1951. godine izgrađen je hangar (današnja radionica), radionica, svlačionice, tuševi i drugo, u što su veslači i članovi Mornara ugradili preko 10.000 sati dobrovoljnog rada. Godine 1951. u klubu trenira 23 veslača – seniora i juniora, a animiraju se i mladići iz grada, koji su u četvercu s kormilarom za podmladak nastupali na Prvenstvu NRH i na Prvenstvu FNRJ. Ovaj trenutak moramo svakako zapisati u analima kluba, jer je to prvi pokušaj angažiranja omladinaca na takmičenjima. Već u prvoj godini nakon formiranja, veslački klub ima 450 prijatelja i članova kluba. U 1951. godini veslače trenira Mile Alujević, a potkraj godine dolazi Luka Marasović. Dužnost kondicijskog trenera obavljao je Ivan Filipić. U ovoj godini, prvenstveni zadatak bio je još uvijek nabavka regatnih čamaca, pa su nam u tom razdoblju pomagali VK "Lokomotiva" iz Zagreba i VK "Borac" iz Osijeka, a naročito nas podržavao VK "Gusar" Split. Budući da smo imali dosta kvalitetnih veslača, čamci su nam postajali najveći problem, a to je naročito dolazilo do izražaja u 1952. godini.

Koristeći iskustva iz zemalja s velikim veslačkim tradicijama, te uočavajući da se samo dugotrajnim i sistematskim radom mogu u veslanju postići vrhunski rezultati, klub se obrati tadašnjoj Komandi JRM da se "mornarima" omogući obučavanje, trening i nastupanje za VK "Mornar" za vrijeme služenja vojnog roka. Pozitivnim rješenjem molbe kluba stvorena je kvalitetna osnova za trajni rad i napredak VK „Mornar“, a time i jugoslavenskog veslanja, jer su se mnogi mladići, koji su u klubu veslali za vrijeme služenja vojnog roka, nastavili baviti veslanjem i nakon završetka služenja. Poslije ovog, nazovimo ga startnim razdobljem, klub se aktivno uključio u veslački sport i ubrzo afirmirao radom i sportskim rezultatima kao vodeći veslački klub u Jugoslaviji.

U 1952. godini je klub imao 150 aktivnih veslača te je s veslačima svih kategorija nastupao u skoro svim disciplinama. U ovoj godini pokušalo se raditi i sa ženama, i to u četvercu i osmercu, s i bez kormilara. Osvojili smo prvo mjesto u ekipnom plasmanu za seniore na prvenstvu FNRJ, gdje posebno ističemo prvo mjesto seniorskog osmerca na Prvenstvu FNRJ, Internacionalnoj regati na Bledu, Tromeču FNRJ – Austrija – SR Njemačka i Internacionalnoj regati u Essenu. Na svih 6 regata, na kojima su nastupali tijekom 1952. godine, veslači seniorskog osmerca osvojili su prvo mjesto. To je bio početak trijumfa osmeraca VK „Mornar“ na jugoslavenskom i na međunarodnom planu.

U ovom razdoblju VK „Mornar“ se afirmirao kao vodeći veslački klub u zemlji i kao jedan od vodećih u Europi. Broj članova se znatno povećao. Materijalna baza kluba uspješno je proširena, nastavljeno je s izgradnjom objekata (veslaona, novog hangara), a osiguran je potreban broj čamaca za treninge i nastupe osiguravao je stručni kadar, a klub je bio organizacijski ojačan. Značajno je napomenuti da su u tom razdoblju jezgru vrhunskih veslača činili mornari na odsluženju vojnog roka.

Osmerci Veslačkog kluba „Mornar“ postigli su izvanredne uspjehe 1953. godine, osvojivši naslove državnih prvaka u sve tri kategorije – seniori, juniori i podmladak. Na svim domaćim i međunarodnim regatama dominirali su i uvjerljivo nadmašivali konkurenciju. Posebno se istaknuo osmerac podmlatka, koji je u istom sastavu tijekom 1954. i 1955. godine sudjelovao na državnim prvenstvima i drugim regatama, osvajajući prva mjesta i u juniorskoj kategoriji. Te generacije veslača ostvarile su jedan od najvažnijih uspjeha u povijesti Veslačkog kluba „Mornar“ i jugoslavenskog veslanja, obogaćujući povijest kluba još jednim dragocjenim uspjehom.

Od 1952. godine, tijekom dugog niza godina, seniorski osmerci Veslačkog kluba „Mornar“ čak su 14 puta osvojili naslov prvaka SFRJ. Sudjelovali su na brojnim međunarodnim natjecanjima, predstavljajući klub na dvije Olimpijade, dva svjetska prvenstva i devet europskih prvenstava, gdje su branili plave boje s izuzetnim uspjehom. Mornarev osmerac je na europskom prvenstvu Europe 1954. godine u Amsterdamu osvojio europsku broncu, jedan od najvećih poslijeratnih uspjeha jugoslavenskog veslanja. Na pontonu ispod pobjedničkog jarbola stajali su s medaljama oko vrata i suzama radosnicama u očima: Mihajlo Obradović, Božidar Makjanić, Veljko Kukolj, Josip Biliškov, Živko Kraljić, Filip Kozulić, Ante Marinović, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego. [4]

Ipak, najveći međunarodni uspjeh Veslačkog kluba „Mornar“ ostvario je Perica Vlašić, „kralj skul discipline“ Jugoslavije pedesetih godina. Osvajanjem prvog mjesta u samcu na Prvenstvu Europe 1953. godine [5] te prvog mjesta na regati u Henleyu 1954. godine, Vlašić je plavo-bijele boje kluba proslavio diljem svijeta.

Radu sa ženama posvećivala se dužna pažnja, iako je bilo mnogo objektivnih poteškoća u kvalitetnoj pripremi i organizacijskom radu sa ženama. Godine 1956., na Prvenstvu Hrvatske i Prvenstvu FNRJ, osvojili smo prva mjesta u dvojcu na pariće s veslačicama Stanom Joković i Gordanom Marasović te u samcu s veslačicom Marijom Brtičević. Istim smo čamcima nastupili na Prvenstvu Europe 1956. godine na Bledu, pa je VK "Mornar" i u ženskom veslanju ostvario primat u Splitu i Dalmaciji.

Skupština općine Split dodijelila je 1966. godine NAGRADU grada Splita veslačkom klubu "Mornar" za uspjehe u razvoju veslačkog sporta i odgoju mladih veslača

Skraćenjem vojnog roka u JRM 1963. godine smanjena je mogućnost stvaranja vrhunskih veslača od mornara na odsluženju vojnog roka. Klub se isključivo usmjerio na masovno okupljanje omladine iz grada, pronalazeći kvalitetne veslače te ih postupno razvijajući u vrhunske natjecatelje. U tu svrhu pristupilo se sustavnijem radu na poticanju omladine i radu s mladima. Klub razvija "školu veslanja", s čijim je radom započeto 1962. godine. Razrađenim sustavom rada s najmlađima okupljao se veći broj omladine. U ovom razdoblju klub je postigao vrhunske rezultate u veslanju i bio glavna snaga jugoslavenskog veslanja na natjecanjima u zemlji i u sastavima državne reprezentacije. Zbog takvog rada s mladima, masovnosti kluba, otvorenosti za sve mlade iz grada te postignutih rezultata, VK „Mornar” je 1966. godine postao laureat „Nagrade grada Splita”. To je za nas predstavljalo najveće priznanje – priznanje za sve pobjede i naslove koje su veslači VK „Mornar” darovali svom gradu.

Od 1967. godine u VK „Mornar” više ne veslaju mornari na odsluženju vojnog roka, što je bila prva godina od osnutka kluba da za njega veslaju isključivo omladinci. Ispravnost ove odluke, o većem uključivanju mladih iz grada, potvrđuje činjenica da smo upravo 1967. godine bili najmasovniji te da smo se i tada nalazili u samom vrhu jugoslavenskog veslanja, gotovo nezamjenjivi.

Osvrćući se na razdoblje osnivanja, razvoja i najvećih uspjeha kluba, potrebno je brojčano prikazati sve rezultate VK „Mornar”.

Seniorski veslači su na prvenstvima SFRJ osvojili za klub i grad Split ukupno 43 medalje za prva mjesta. To uključuje: četverac s kormilarom 2 puta, dvojac bez kormilara 2 puta, samac 7 puta, dvojac s kormilarom 6 puta, četverac bez kormilara 4 puta, dvojac na pariće 8 puta i osmerac 14 puta.

Od 1951. do kraja 1966. godine, veslači VK „Mornar“ natjecali su se i u kategoriji juniora, koja je tada bila propisana pravilima. Uspjesi ostvareni u ovoj kategoriji pridružuju se seniorskim postignućima, budući da su ostvareni na regatnoj stazi iste dužine. U Split je doneseno ukupno 27 medalja za osvojena prva mjesta u juniorskoj kategoriji. Osvajanja su ostvarena u sljedećim disciplinama: četverac s kormilarom 2 puta, dvojac na pariće 1 put, dvojac bez kormilara 3 puta, samac 3 puta, dvojac s kormilarom 5 puta, četverac bez kormilara 3 puta i osmerac 10 puta. Osim domaćih uspjeha, veslači „Mornara“ sudjelovali su i na europskim prvenstvima. Ukupno je 96 veslača nastupilo u 23 čamca, pri čemu su se plasirali u 12 finalnih utrka: osmerac 3 puta, četverac s kormilarom 3 puta, četverac bez kormilara 1 put, dvojac na pariće 2 puta i samac 3 puta.

Na 5 olimpijskih igara sudjelovao je ukupno 21 veslač u 7 čamaca. Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine veslači "Mornara" nastupili su u kombiniranom osmercu i postigli svoj najveći uspjeh, osvojivši 4. mjesto.

Počevši od osmerca VK „Mornar” koji je sudjelovao na Prvom svjetskom prvenstvu u Luzernu 1962. godine, 23 veslača u 6 čamaca nastupilo je na svjetskim prvenstvima. Osmerac „prvenac” iz 1962. godine, u sastavu: Vrdoljak, Štagljar, Martić, Gabelić, Sušić, Janjušević, Mlinar, Barut i kormilar Balaš, dobio je za svoj nastup u Luzernu priznanje Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Veslač Ivo Juginović, Boris Ercegović i kormilar Ljubo Curović, u kombiniranom četvercu s kormilarom kojeg je trenirao barba Luka Marasović, osvojili su treće mjesto na Bledu 1966. godine. To je, uz osmerac iz 1962. godine, najveći uspjeh veslača Mornara na svjetskim prvenstvima.

1966 World Rowing Championship, M4+, brončana medalja
Boris Ercegović, Predrag Savić, Ivo Juginović, Frane Kazija, kor. Ljubo Čurović 6:31.74

Nabrajati uspjehe, a ne spomenuti trenere koji su u razdoblju do 1990. godine svojim znanjem, iskustvom i entuzijazmom, uz veliki trud i samoodricanje natjecatelja, pridonijeli da se VK „Mornar” uzdigne do veslačkog Olimpa, bio bi neoprostiv propust. Veliku zahvalnost Mornar duguje prvim trenerima, Ivi Fabrisu i Mili Alujeviću. Značajnu ulogu u ovom procesu odigrao je i Nikola Stipaničev, koji je odrastao u VK „Mornar”, rastao s njim i postao njegov dio, a isticao se radom s omladincima šezdesetih godina. Ipak, najzaslužniji za uspjehe VK „Mornar” je barba Luka Marasović, koji je bio trener od samih početaka i podigao klub na najviši vrh jugoslavenskog i svjetskog veslanja.

Godine 1969. SSNO prestaje financirati klub. Prestanak financiranja znači i nagli pad u ukupnom radu kluba, što se naročito odrazilo na natjecateljske rezultate. Osipaju se veslači, članovi i prijatelji kluba koji su svojim radom mogli pomoći u prevladavanju tih teškoća.

Natjecateljske ekipe formiraju se isključivo od veslača omladinaca, pa njihova mladost može pridonijeti ponekom uspjehu u juniorskoj konkurenciji, gdje iskustvo i višegodišnji rad garantiraju uspjeh, nemamo značajnijih rezultata.

Perica Vlašić, 1932. - 2024.

[uredi | uredi kôd]
Perica Vlašić, 1932. - 2004.

Među mnogobrojnim veslačima koji su veslali u VK „Mornar” i pridonijeli njegovom razvoju i uspjesima, moramo istaknuti Pericu Vlašića. Svoja prva veslačka iskustva stekao je u VK „Ošjak” u Veloj Luci. Odlaskom na odsluženje vojnog roka prešao je u VK „Mornar”, gdje je pod trenerskim nadzorom Luke Marasovića postao svjetska klasa. Od 1953. do 1958. godine bio je neprikosnoveni „kralj” škula disciplina u jugoslavenskom veslanju. Šest puta zaredom kao veslač VK „Mornar” bio je prvak države u samcu, a s partnerom isto toliko puta i prvak države u dvojcu na pariće. Veslajući za VK „Ošjak”, bio je 1959. godine prvak države u samcu. [6]

Prvim nastupom u inozemstvu ostvario je i najveći uspjeh. Na Prvenstvu Europe u Kopenhagenu 1953. godine osvojio je prvo mjesto. Sljedeće godine postaje i neslužbeni prvak svijeta pobjedom na međunarodnoj regati u Henleyu (London) i osvajanjem Diamond Scullsa.

Perica Vlašić, Prvenstvo Europe, 1953. Copenhagen, Danska. Na slici: Teodor Kocerka, Perica Vlašić i Achille Giovannoni

Na Prvenstvima Europe sudjelovao je sedam puta:

Perica Vlašić sudjelovao je i na Olimpijskim igrama:

Kao vrhunski sportaš, nagrađivan je brojnim nagradama republičkih i saveznih sportskih foruma. Godine 1953. proglašen je Sportašem godine. Za uspjehe u veslanju stekao je naslov Zaslužnog sportaša Jugoslavije.

1995. godine dobiva državnu nagradu za šport "Franjo Bučar", najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoj športa u Republici Hrvatskoj.

Naslijeđe

Vlašić je preminuo u Veloj Luci 2004. godine. Njegovo naslijeđe obilježava se kroz manifestaciju „Perica Vlašić - od Vele Luke do Henleya“, koja obuhvaća izložbu njegovih trofeja, veslačke regate i druge aktivnosti usmjerene na promociju veslanja. Ova manifestacija služi i kao podsjetnik na Vlašićeve povijesne uspjehe te njegov izuzetan doprinos hrvatskom sportu. [7]

U okviru Kupa Dalmacije u Splitu, HVK Mornar od 2009. godine redovito održava memorijalnu utrku samaca pod nazivom "Memorijal Perice Vlašića" u spomen istaknutog veslača ovog kluba s kojim je postigao svoje najveće uspjehe. [7]

Državni prvaci

[uredi | uredi kôd]

Prvaci Republike Hrvatske

[uredi | uredi kôd]

Seniori:

[uredi | uredi kôd]
  • 1991. - samac (Luka Vrgoč)
  • 2016. - dvojac bez kormilara (Vitomir Čavrlj, Marin Ančić)
  • 2016. - dvojac s kormilarom (Vitomir Čavrlj, Marin Ančić)
  • 2016. - četverac na pariće (Marko Ćatipović, Marko Rakocija, Ivan Burmas, Niko Dunkić)

Juniori

[uredi | uredi kôd]

Mlađi juniori

[uredi | uredi kôd]
  • 1995. - dvojac na pariće (Nikola Usenović, Ivan Perasović)
  • 1996. - osmerac (Nediljko Kuić, Nikola Usenović, Ivan Perasović, Josip Tadinac, Josip Katić, Igor Alujević, Zoran Donadić, Ivan Trumbić i k. Marin Buković)
  • 2011. - samac (Ante Ančić)
  • 2013. - samac (Niko Dunkić)
  • 2016 - dvojac na pariće (Goran Mahmutović, Marin Perković)

Kadeti

[uredi | uredi kôd]
  • 1994. - dvojac na pariće (Nikola Usenović, Ivan Perasović)
  • 1995. - dvojac na pariće (Mario Borzić i Zoran Donadić)
  • 1996. - samac (Mario Borzić)
  • 2004. - samac (Danko Prgomet)
  • 2004. - dvojac na pariće (Nikola Stipinović, Teo Antičević)
  • 2004. - četverac na pariće (Nikola Stipinović, Teo Antičević, Danko Prgomet, Petar Perkušić)

Prvaci Jugoslavije [6]

[uredi | uredi kôd]

Seniori

[uredi | uredi kôd]

Napomena: u ovoj kategoriji obuhvaćena ja kategorija SENIORA do zaključno 1965, kategorija VRHUNSKIH VESLAČA 1966. i 1967. te kategorija SENIORA od 1968. do 1990.

ČETVERAC S KORMILAROM

  • 1949. – Rudolf Rozenberg, Zdeslav Brajković, Klement Alujević, Dane Krnčević, kormilar Zdenko Bego
  • 1952. – Uroš Radečić, Dinko Prizmić, Marko Šeparović, Tomislav Škugor, kormilar Zdenko Bego

DVOJAC NA PARIĆE

DVOJAC BEZ KORMILARA

  • 1961. – Rafo Nadilo i Miodrag Filipović
  • 1962. – Rafo Nadilo i Miodrag Filipović

SAMAC

DVOJAC S KORMILAROM

  • 1954. - Ivo Jurica, Nedjeljko Rosan, kormilar Nikola Stipaničev
  • 1955. - Ivo Jurica, Nedjeljko Rosan, kormilar Nikola Stipaničev
  • 1961. - Đuro Korda, Jože Križan, kormilar Zdenko Balaš

ČETVERAC BEZ KORMILARA

  • 1956. - Dinko Baljkas, Neven Guberina, Frano Simoni, Mirko Štagljar
  • 1957. - Vicko Munjiza, Jovan Basta, Grgo Mijačika, Ivan Antišin
  • 1962. - Krunoslav Janković, Marko Mandić, Staniša Radmanović, Frane Kazija
  • 1967. - Kombinirana posada "Mornar" - "Jadran" Rijeka: Bartul Škalabrin, Slavko Janjušević, Tonči Ivanišević
  • 1967. - Kombinirana posada "Mornar" - "Gusar": Nikša Mardešić, kormilar Silvio Vadlja

OSMERAC

  • 1952. - Dragutin Husjak, Stanko Despot, Boris Beljak, Karlo Pavlenić, Veljko Šeparović, Vladimir Horvat, Branko Belačić, Ladislav Matetić i kormilar Zdenko Bego
  • 1953. - Ivan Marcapán, Roko Joković, Živko Kraljić, Josip Čuška, Igor Zuppa, Josip Biliškov, Ante Marinović, Filip Kozulić i kormilar Zdenko Bego
  • 1954. - Mihajlo Obradović, Božidar Makjanić, Veljko Kukolj, Josip Biliškov, Živko Kraljić, Filip Kozulić, Ante Marinović, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego
  • 1955. - Mihajlo Obradović, Božidar Makjanić, Veljko Kukolj, Josip Biliškov, Frano Simoni, Filip Kozulić, Neven Guberina, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego
  • 1956. - Davor Pađen, Božidar Makjanić, Edo Lušić, Josip Biliškov, Danilo Lah, Filip Kozulić, Ante Vrčić, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego
  • 1957. - Andro Carić, Mirko Štagljar, Ivica Nola, Josip Biliškov, Ivo Rakocija, Dragan Petrović, Ante Vrčić, Ivo Siriščević i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1958. - Andro Carić, Živadin Stefanović, Trajko Milenković, Šime Stošić, Mate Demarija, Kazimir Petrović, Ante Vrčić, Čedomir Peričin i kormilar Dušan Ećimović.
  • 1961. - Vjekoslav Skalak, Đorđe Burić, Stjepan Mlinar, Vladimir Nekora, Sergej Škora, Jože Knaus, Slobodan Knežević, Petar Dender i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1962. - Veljko Vrdoljak, Mirko Štagljar, Pave Martić, Tonko Gabelić, Josip Sušić, Slavko Janjušević, Stjepan Mlinar, Jadran Barut i kormilar Zdenko Balaš
  • 1964. - Kombinirana posada "Mornar" – "Argo" – "Bled" - Slavko Janjušević, Marko Mandić, Pave Martić i kormilar Zdenko Balaš
  • 1965. - Svemir Oreb, Franc Kozelj, Petar Mijić, Josip Bailo, Željko Visković, Nikola Mardešić, Dino Šunjka, Slavko Janjušević i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1966. - Bartul Škalabrin, Marko Todorović, Boris Ercegović, Romano Bailo, Teodor Tironi, Petar Mijić, Ante Velić, Ivo Juginović i kormilar Ljubo Ćurović
  • 1967. - Bartul Škalabrin, Tonči Ivanišević, Ante Velić, Ivo Juginović, Marko Mandić, Pave Martić, Slavko Janjušević, Boris Ercegović i kormilar Vlado Brkušić
  • 1968. - Bartul Škalabrin, Gojko Boraska, Mladen Bubić, Boris Cetinić, Ante Velić, Dušan Jurić, Pave Martić, Nikola Mardešić i kormilar Vlado Brkušić

Seniori B

[uredi | uredi kôd]

Napomena: u ovoj kategoriji obuhvaćena je kategorija JUNIORA do zaključno 1965. godine, te kategorije SENIORA 1966. i 1967. godine.

ČETVERAC S KORMILAROM

  • 1951. - Vladimir Mijatov, Stanko Despot, Marko Šeparović, Dinko Prizmić i kormilar Rudolf Crnko
  • 1961. - Frane Kazija, Slaviša Radmanović, Marko Mandić, Krunoslav Janković i kormilar Zdenko Balać

DVOJAC NA PARIĆE

  • 1962. - Mile Uremović i Perica Surijan

DVOJAC BEZ KORMILARA

  • 1954. - Ante Štrk i Zdravko Rajković
  • 1955. - Vjeko Aljinović i Josip Lovrić
  • 1961. - Miodrag Filipović i Rafo Nadilo

SAMAC

  • 1955. - Nikola Lučin
  • 1961. - Aleksandar Rampre
  • 1963. - Franc Peterman

DVOJAC S KORMILAROM

  • 1953. - Ivo Jurica, Nedjeljko Rosan i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1954. - Ivo Jurica, Nedjeljko Rosan i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1955. - Ivo Jurica, Nedjeljko Rosan i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1958. - Ivo Stipica, Ivo Skrivančić i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1961. - Đuro Korda, Joža Krizman i kormilar Zdenko Balać

ČETVERAC BEZ KORMILARA

  • 1953. - Vinko Erak, Branko Bojanović, Veljko Kukolj i Božidar Makjanić
  • 1962. - Frane Kazija, Siniša Radmanović, Marko Mandić i Krunoslav Janković
  • 1963. - Hugo Večernik, Ivo Delabarbara, Ivan Martiničić i Ivo Boljat

OSMERAC

  • 1951. - Vladimir Mijatov, Jerko Ozretić, Nikola Žitković, Stanko Despot, Krešo Faist, Zdravko Lambaša, Martin Deronja, Đorđe Cvijanović i kormilar Zvonko Modrić
  • 1952. - Ivan Marcapán, Roko Joković, Josip Čuška, Josip Biliškov, Živko Kraljić, Ante Marinović, Filip Kozulić, Stanko Martin i kormilar Zdenko Bego
  • 1953. - Boris Belać, Mirko Štagljar, Vladimir Horvat, Frane Zlodre, Ante Litović, Živko Kovačić, Ante Ferić, Petar Denić i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1954. - Edo Lušić, Vjekoslav Srdelić, Darko Jelinčić, Boris Buljanović, Frane Marasović, Ivo Ivanišević, Danilo Lah, Duško Janković i kormilar
  • 1955. - Edo Lušić, Vjekoslav Srdelić, Darko Jelinčić, Duško Janković, Danilo Lah, Ivo Ivanišević, Ante Ferić, Petar Denić i kormilar Zdenko Bego
  • 1957. - Dušan Škrivanic, Živadin Stefanović, Rajko Milenković, Šime Stošić, Ivo Stipica, Čedomir Perišin, Kazimir Petrović, Mate Demarija i kormilar Dušan Ečimović
  • 1958. - Andro Carić, Živadin Stefanović, Rajko Milenkovic, Šime Stošić, Mate Demarija, Kazimir Petrović, Vladimir Lasić, Čedomir Perišin i kormilar Dušan Ečimović
  • 1961. - Čedomir Polić, Rafo Nadilo, Miodrag Filipović, Mirko Rastačić, Đuro Korda, Joža Krizman, Veljko Vrdoljak, Jadran Barut i kormilar Jovan Antić
  • 1962. - Vladimir Nekora, Željko Mladinić, Ivan Martinić, Janez Varl, Čedomir Polić, Ivica Boljat, Melko Juričev, Franc Milovec i kormilar Nikola Stipaničev
  • 1966. - Bartul Škalabrin, Meho Dalić, Željko Cilik, Marko Todorović, Ante Velić, Boris Ercegović, Romano Bailo, Ivo Juginović i kormilar Ljubo Ćurović
Juniori
[uredi | uredi kôd]

Napomena: u ovoj kategoriji obuhvaćene su kategorija PODMLADAK do zaključno 1965. te kategorija JUNIORI počevši od 1966. godine.

DVOJAC NA PARIĆE

  • 1963. - Boris Anzulović, Petar Mijić
  • 1964. - Boris Anzulović, Petar Mijić
  • 1965. - Boris Anzulović, Petar Mijić
  • 1966. - Nikša Bralić, Mladen Bubić
  • 1967. - Nikša Bralić, Mladen Bubić

DVOJAC BEZ KORMILARA

  • 1964. - Dino Šunjka, Nikša Mardešić.
  • 1965. - Milorad Skalić, Gojko Boraska
  • 1973. - Ivan Kos, Dragomir Ivandić

SAMAC

  • 1968. - Nikša Bralić

OSMERAC

  • 1953. - Edo Lušić, Vjekoslav Srdelić, Darko Jelinčić, Boris Buljanović, Frane Marasović, Ivo Ivanišević, Danilo Lah, Duško Janković i kormilar Zdenko Bego
  • 1955. - Ivan Radić, Sergije Bartulović, Zdenko Roje, Jakša Roki, Ivo Rakocija, Drago Nenadović, Ivica Nola, Edo Roje i kormilar Zdenko Bego
  • 1960. - Miro Mojtić, Željko Jelić, Ivo Bou At, Željko Mladinić, Pero Dorić, Branko Jurko, Ante Kuvačić, Darko Orlandini i kormilar Vjekoslav Srdelić
  • 1969. - Mile Buljan, Tomislav Topić, Mladen Marinović, Mario Nazor, Nikša Malada, Zoran Svoboda, Nenad Popović, Nikša Samardžija i kormilar Vlado Brkušić

Treneri kluba kroz povijest

[uredi | uredi kôd]
  • Ivo Fabris
  • Mile Alujević
  • Luka Marasović
  • Zdeslav Brajković
  • Zdenko Bego
  • Jere Vrcan
  • Tonći Jakaša
  • Drago Glavinović
  • Ivo Ivanišević
  • Nikola Stipaničev
  • Tomislav Bilić
  • Vjekoslav Srdelić
  • Stjepan Mlinar
  • Nikša Mardešić
  • Milorad Skalić
  • Vinko Guina
  • Boris Buljanović
  • Niko Grbelja
  • Dušan Jurić
  • Mladen Marinović
  • Jerko Bilać
  • Željko Validžić
  • Igor Čulin
  • Joško Matković
  • Mario Negotić
  • Goran Rakocija
  • Tonći Radišić
  • Josip Berecka
  • Nediljko Kuić
  • Ivan Fistanić
  • Luka Vrgoč
  • Denis Smajilović

Predsjednici kluba

[uredi | uredi kôd]
  1. Josip Vrtačnik (1951. – 1954.)
  2. Rade Stjelja (1954. – 1960.)
  3. Vlado Bubić (1960. – 1968.)
  4. Stevo Manojlović (1968. – 1972.)
  5. Zlatko Galić (1972. – 1980.)
  6. Stjepan Bernardić (
  7. Željko Jelić (1987. -
  8. Aco Čučuković (
  9. Mladen Bujas (1993. -
  10. Boris Anzulović (
  11. Marko Pešić (2021. -

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. World Rowing - Events list. World Rowing (engleski). Pristupljeno 20. studenoga 2024.
  2. Povijest. www.veslanje.hr. Pristupljeno 20. studenoga 2024.
  3. World Rowing - Europe. World Rowing (engleski). Pristupljeno 20. studenoga 2024.
  4. Weltmeisterschaften (Herren - Teil 1). www.sport-komplett.de. Pristupljeno 15. studenoga 2024.
  5. Weltmeisterschaften (Herren - Teil 1). www.sport-komplett.de. Pristupljeno 15. studenoga 2024.
  6. a b Matošić, Jerko. 1990. Sto godina veslačkog sporta u Splitu 1890-1990. Split
  7. a b pericavlasic.com. Pristupljeno 20. studenoga 2024.