Muhamed Pilav: razlika između inačica
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
m Radi se o izmjeni, o kojoj se može više pročitati u knjigama historije Bosne, kao i knjizi Mustafe Imamovica “Drevna Bosna”… Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rodio se u Foči. U rodnom gradu završio nižu gimnaziju. U Sarajevu završio Trgovačku školu. Poslije škole je 1931. upisao Ekonomsko-trgovačku višu školu Zagrebu. Na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] pristupio je protujugoslavenskim hrvatskim domoljubnim sveučilištarcima. Nakon što je pokušan atentat na [[Mile Budak|Milu Budaka]], bio je njegov [[tjelesni čuvar]]. Jeseni 1934. emigrirao je iz Jugoslavije te se s ustašama domogao Austrije. Priključio se ustaškoj emigrantskoj skupini na otoku [[Lipari (otok)|Lipari]] u Italiji. On i Hasan Huskić iz Livna bili su jedini muslimani u prvoj ustaškoj emigraciji. Huskić je ubijen u međuustaškom stranačkom obračunu u Italiji. Pilav je bio nezadovoljan među ustašama u Italiji te se vratio u Kraljevinu Jugoslaviju gdje je bio pristaša Vladka Mačeka.<ref name="svjetlopis"/> |
Rodio se u Foči. U rodnom gradu završio nižu gimnaziju. U Sarajevu završio Trgovačku školu. Poslije škole je 1931. upisao Ekonomsko-trgovačku višu školu Zagrebu. Na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] pristupio je protujugoslavenskim hrvatskim domoljubnim sveučilištarcima. Nakon što je pokušan atentat na [[Mile Budak|Milu Budaka]], bio je njegov [[tjelesni čuvar]]. Jeseni 1934. emigrirao je iz Jugoslavije te se s ustašama domogao Austrije. Priključio se ustaškoj emigrantskoj skupini na otoku [[Lipari (otok)|Lipari]] u Italiji. On i Hasan Huskić iz Livna bili su jedini muslimani u prvoj ustaškoj emigraciji. Huskić je ubijen u međuustaškom stranačkom obračunu u Italiji. Pilav je bio nezadovoljan među ustašama u Italiji te se vratio u Kraljevinu Jugoslaviju gdje je bio pristaša Vladka Mačeka.<ref name="svjetlopis"/> |
||
Brat Muhameda Pilava, Murat Pilav, pokazao se kao jedan od najboljih boraca u redovima partizana. Tako, pokazujući otpor prema bratovim idejama . |
|||
Nakon proglašenja NDH, ustašama je pao u nemilost jer su ga smatrali prebjegom koji ih je napustio. Zbog toga je više puta bio zatvaran i zatočen u jasenovačkom radnom zatočištu. Od 1942. godine je u Austriji, u Beču. Ondje je boravio do 1946. godine. Tad su ga uhitili, sproveli u sovjetski vojni zatvor, a zatim izručili Jugoslaviji. Jugoslavenski komunistički režim osudio ga je na pet godina zatvora. Pobjegao je iz Jugoslavije 1953. godine, a vratio se 1977. godine. Umro je u Sarajevu 1999. godine.<ref name="svjetlopis"/> |
Nakon proglašenja NDH, ustašama je pao u nemilost jer su ga smatrali prebjegom koji ih je napustio. Zbog toga je više puta bio zatvaran i zatočen u jasenovačkom radnom zatočištu. Od 1942. godine je u Austriji, u Beču. Ondje je boravio do 1946. godine. Tad su ga uhitili, sproveli u sovjetski vojni zatvor, a zatim izručili Jugoslaviji. Jugoslavenski komunistički režim osudio ga je na pet godina zatvora. Pobjegao je iz Jugoslavije 1953. godine, a vratio se 1977. godine. Umro je u Sarajevu 1999. godine.<ref name="svjetlopis"/> |
||
Inačica od 12. svibnja 2024. u 13:15
Muhamed Pilav (Foča, 1907. – Sarajevo, 1999.), posljednji živući pripadnik prve ustaške emigracije uz Marka Roščića[1] i uz Hasana Huskića jedinog muslimanskog Hrvata u prvoj ustaškoj skupini u izbjeglištvu
Životopis
Rodio se u Foči. U rodnom gradu završio nižu gimnaziju. U Sarajevu završio Trgovačku školu. Poslije škole je 1931. upisao Ekonomsko-trgovačku višu školu Zagrebu. Na Sveučilištu u Zagrebu pristupio je protujugoslavenskim hrvatskim domoljubnim sveučilištarcima. Nakon što je pokušan atentat na Milu Budaka, bio je njegov tjelesni čuvar. Jeseni 1934. emigrirao je iz Jugoslavije te se s ustašama domogao Austrije. Priključio se ustaškoj emigrantskoj skupini na otoku Lipari u Italiji. On i Hasan Huskić iz Livna bili su jedini muslimani u prvoj ustaškoj emigraciji. Huskić je ubijen u međuustaškom stranačkom obračunu u Italiji. Pilav je bio nezadovoljan među ustašama u Italiji te se vratio u Kraljevinu Jugoslaviju gdje je bio pristaša Vladka Mačeka.[1]
Brat Muhameda Pilava, Murat Pilav, pokazao se kao jedan od najboljih boraca u redovima partizana. Tako, pokazujući otpor prema bratovim idejama .
Nakon proglašenja NDH, ustašama je pao u nemilost jer su ga smatrali prebjegom koji ih je napustio. Zbog toga je više puta bio zatvaran i zatočen u jasenovačkom radnom zatočištu. Od 1942. godine je u Austriji, u Beču. Ondje je boravio do 1946. godine. Tad su ga uhitili, sproveli u sovjetski vojni zatvor, a zatim izručili Jugoslaviji. Jugoslavenski komunistički režim osudio ga je na pet godina zatvora. Pobjegao je iz Jugoslavije 1953. godine, a vratio se 1977. godine. Umro je u Sarajevu 1999. godine.[1]
Izvori
- ↑ a b c Hrvatsko-bošnjački savez[neaktivna poveznica] Životopisi: Muhamed Pilav (pristupljeno 11. svibnja 2017.)